Kada se kaže da je vojvođanska scena izrazito multikuralna, to nije samo fraza. U Vojvodini je u službenoj upotrebi šest jezika, što ovu regiju čini izuzetnom i u evropskim razmjerima; a književnost, kao i izdavaštvo, postoji na svakom od ovih jezika – na srpskom, mađarskom, rumunjskom, slovačkom, hrvatskom i ruskom
PULA » Jedna od tema ovogodišnjeg0 Sajma knjiga u Puli nazvana je »Vojvodina – regija u regionu«. Selektorica je redovna profesorica engleske i američke književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, predstojnica tamošnjeg Odsjeka za anglistiku Vladislava Gordić Petković. Uz brojne objavljene članke i monografije, Gordić Petković je glavna i odgovorna urednica biblioteke »Prva knjiga« Matice srpske i članica redakcije časopisa za teoriju kulture i kulturnu politiku »Kultura«.
Koje su posebnosti vojvođanske kulturne scene, te doista specifične regije u regionu? – Kada kažemo da je vojvođanska scena izrazito multikuralna, to nije samo fraza, kao što se najbolje vidi upravo na primjeru književnosti. U Vojvodini je u službenoj upotrebi šest jezika, što ovu regiju čini doista izuzetnom u evropskim razmjerima; književnost, kao i izdavaštvo, postoji na svakom od ovih jezika – na srpskom, mađarskom, rumunjskom, slovačkom, hrvatskom i ruskom. Kultura igra veliku ulogu u očuvanju identiteta svake nacionalne zajednice, a istovremeno prostor Vojvodine obogaćuje jednom uistinu rijetkom raznovrsnošću. Očuvanje tradicije Vojvodine znači očuvanje raznovrsnosti.
Očuvanje različitosti
Politika je na ovim prostorima duboko ucijepljena u sve pore društvenog djelovanja. Kako to izgleda u Vojvodini? – Nesumnjivo da su devedesete godine poremetile život u Vojvodini, i da se situacija bitno izmijenila nakon pobjede demokratskih snaga. Kulturna politika koja se provodila u AP Vojvodini je – uz sve moguće primjedbe – išla k očuvanju i njegovanju različitosti. Naravno, uvijek su se mogli čuti glasovi neslaganja, možda ne jasno formuliranog, najčešće prikrivenog i maskiranog. No vjerujem da se u ovom procesu dovoljno odmaklo, da su postavljeni dovoljno čvrsti temelji da se ne možemo vratiti u stanje netolerancije niti poništavanja tolerancije i prava na različitost. U Vojvodini je, recimo, rodna ravnopravnost najdosljednije institucionalizirana, a Univerzitet u Novom Sadu, drugi po veličini u Srbiji, jedan je od rijetkih u regiiji koji ima Centar za rodne studije – barem rodna politika je, dakle, uspešna.
Dva dana uoči početka pulskog Sajma knjige u Istri studenti-honorarci u Domu hrvatskih branitelja slažu 15.000 naslova i ukupno oko 80.000 knjiga, koje će se za trajanja sajma od 5. do 15. prosinca moći kupiti s popustom od 10 do 70 posto. Gotovo 90 programa na kojima će sudjelovati 260 pisaca, urednika, nakladnika, prevoditelja, knjižničara, teoretičara, novinara, umjetnika, glazbenika, pregledno je prezentirano na internetskim stranicama Sajma. Na tim se stranicama može poslušati nova, tematska pjesma 19. izdanja Sajma pod naslovom »Nazdrovje«, čiji je autor Vibor Juhas. On, inače, s Mauricijom Ferlinom i Matkom Plovanićem potpisuje vizualni identitet ovogodišnjeg sajma. U produkciji sajma kreirane su posebne šalice i platnene vrećice s uspjelim likom jahačice knjige Pufke te logom »Doručka s autorom«. (Z. A.)
Kako ste koncipirali predstavljanje vojvođanske kulturne scene na ovogodišnjem Sajmu? – Naša prva obaveza je kvaliteta, što multikulturalnost po sebi i jest, no ne treba se ići na ono što se nekada zvalo »po ključu« – za nastup na jednoj takvoj manifestaciji kao što je Pulski sajam knjiga moraju se postaviti visoki vrijednosni kriteriji, a kvaliteta ne trpi strateška razmjeravanja. Bez načela kvalitete ovakvo predstavljanje bilo ne samo besmisleno, već bi moglo biti kontraproduktivno. Da sažmem: nastojala sam da izbor predstavi visokokvalitetnu raznovrsnost.
Vojvođanski autori
Recite ukratko o autorima koji dolaze – Pisca Lasla Vegela i kompozitora Borisa Kovača povezuje »ironija recepcije«: obojica su slavniji izvan granica sadašnje i bivših domovina nego kod kuće. Zajednička im je bitka protiv olakih cinizama i intelektualne zaostalosti, kao i paradigma multikulturnog ideniteta koji je u vječitoj borbi protiv prepreka i zabuna. O slici regije i regiona, borbi za mjesto u ravnici i mjesto pod suncem koja je nekad slatka a nekad opora, na sajmu će govoriti prvi put u dva glasa. Srpska kulturna javnost ujedinila se prvi i jedini put u svojoj novijoj povijesti kad je iskrenim ushićenjem reagirala na vijest da je NIN-ova nagrada za roman godine stigla u ruke Slobodana Tišme. Ovaj kultni pjesnik, pisac i muzičar, s tihom, postojanom slavom, beskompromisni je umjetnik koji živi marginalnost i velika mi je radost što će se publika Sajma moći osvjedočiti o njegovom dirljivom magnetizmu. Spisateljski »klan« sa sjevera Banata, iz Kikinde i okoline, Srđan V. Tešin, Srđan Srdić i Mića Vujičić ima dugu i lijepu, a kako to srpski političari znaju reći »dvosmjernu« suradnju s istarskom kulturnom scenom, a kultni časopis »Severni bunker« bio je ključno mjesto razmjene književnosti i kritike. Pjesnik i romanopisac Laslo Blašković opsjednut je biografijama i autobiografijama, ne odustajući od mistifikacije Novog Sada i njegove neprolazne svakodnevice. Zahvaljujući ovim piscima, Vojvodina je »lituratera« – književno tlo, gostoljubivo za različitosti.
