Pisci dviju obala Jadrana

Književnici Alessandro Damiani i Giacomo Scotti obilježavaju 85. rođendan

Kim Cuculić

Književnost što je pišu pripadnici talijanske nacionalne grupe u Hrvatskoj zaslužuje našu pažnju iz više razloga: »Jedan je što nas povezuje s velikom susjednom kulturom, drugi u njezinim relevantnim stvaralačkim dometima, a treći što, kao iz približena zrcala, možemo doznati i ponešto i o nama samima, vidjeti svoju sliku iz nekog drugačijeg (objektivnijega?) objektiva – pisao je Tonko Maroević



Književnici Alessandro Damiani i Giacomo Scotti, bardovi književnosti talijanske nacionalne manjine, ove godine obojica slave 85. rođendan. Ovim povodom Društvo hrvatskih književnika – Ogranak Rijeka obilježava visoke obljetnice još uvijek aktivnih književnika skupovima u Vijećnici Grada Rijeke. Za 13. rujna zakazana je proslava 85. rođendana Alessandra Damianija, dok će se ona Giacoma Scottija dogoditi 4. listopada. 


   Alessandro Damiani rođen je 1928. godine u Sant’Andrei Jonio u Kalabriji. Došao je u Hrvatsku (tada dio Jugoslavije) 1948. s omladinskim radnim brigadama i ostao, nastanivši se u Rijeci. Deset godina radio je u Talijanskoj drami Narodnog kazališta »Ivan Zajc«, a onda odlazi u Rim gdje djeluje kao novinar, posebno kao filmski kritičar. Nakon povratka u Rijeku 1965. zakratko je opet u Talijanskoj drami, a potom se posvećuje novinarstvu te je u EDIT-u uređivao kulturne rubrike u »Panorami« i dnevniku »La voce del popolo«. Predavao je kolegije Teorija i Povijest novinarstva na studiju talijanistike pri Pedagoškom fakultetu u Puli te u Talijanskoj gimnaziji u Rijeci. 



Kao sudionici programa u povodu 85. rođendana Alessandra Damianija najavljeni su: Silvija Benković Peratova, Sandro Damiani, Christian Eccher, Silvio Forza, Darko Gašparović, Stanislav i Margherita Gilić, Ksenija Prohaska, Furio Radin, Milan Rakovac i Ljubomir Stefanović.    O životu i radu Giacoma Scottija izlagat će: Danijela Bačić Karković, Silvija Benković Peratova, Ljerka Car Matutinović, Gianna Mazzieri-Sanković, Nikola Petković, Vasil Tocinovski, Maja Đurdulov i Laura Marchig.




   Objavljene su mu knjige ili ciklusi pjesama »Frammenti«, »Se questa e poesia«, »Illudere parvenze di vita/Dočarati privid življenja« (EDIT i ICR, prev. Stanko i Margherita Gilić), »Note di viaggio/Putne bilješke« (DHK Ogranak u Rijeci) i druge. Objavio je i romane »Ed ebbero la luna« i »La torre del borgo« (Izdavački centar Rijeka objavio je hrvatski prijevod pod naslovom »Gradski toranj«). Vrlo je zapažen i njegov esejistički opus. Prošle godine objavljena mu je i dramska trilogija »Ipotesi/Hipoteza« u izdanju EDIT-a. Prema Damianijevom dramskom tekstu »Album di famiglia/Obiteljski album« Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca postavila je predstavu. Osim navedenih naslova Alessandro Damiani autor je i brojnih kritičkih osvrta iz kulture, osobito o kazališnim predstavama u Rijeci, te tekstova o politici. 


  Iz utopije u zavičaj


U ICR-ovoj knjizi »Gradski toranj« (s talijanskog prevela Natka Badurina) objavljen je pogovor akademika Tonka Maroevića pod naslovom »Iz utopije u zavičaj«. Na početku eseja Maroević ističe da književnost što je pišu pripadnici talijanske nacionalne grupe u Hrvatskoj zaslužuje našu pažnju iz više razloga: 


   »Jedan je što nas povezuje s velikom susjednom kulturom, drugi u njezinim relevantnim stvaralačkim dometima, a treći što, kao iz približena zrcala, možemo doznati i ponešto i o nama samima, vidjeti svoju sliku iz nekog drugačijeg (objektivnijega?) objektiva. Riječki Kalabrez – nazovimo ga tako – Alessandro Damiani svakako je jedan od najživljih, najpoticajnijih talijanskih intelektualaca i pisaca iz naše sredine, a kroz gotovo pola stoljeća, istina isprekidana, življenja na Kvarneru poprilično se srodio s problematikom Rijeke, Istre, Hrvatske, komunizma, Balkana, društvene preobrazbe i tzv. tranzicije«. 


   Knjigu »Gradski toranj« Maroević je opisao kao putopisnu prozu, izveštaj o kratkom navraćanju u zavičajnu kalabrijsku sredinu nakon punih četrdeset godina. Riječ je o svojevrsnom testamentu pisca, odnosno pokušaju svođenja gorkog salda životnih i idejnih (pa i ideoloških) amplituda. Djelo »Ed ebbero la luna« žanrovski je određeno kao roman-esej. U svom osvrtu na knjigu Ezio Giuricin istaknuo je da se radi o kompleksnom i rafiniranom djelu. 


   – Riječ je o nekoj vrsti autobiografije idealista, odnosno svojevrsnom idealističkom literarno-filozofskom testamentu. Autor progovara o utopijama i novim iluzijama, ukazujući na beskorisnost ideologija i slom socijalističke ideje. Metodom »retrovizora« Damiani se zagledava u prošlost kako bi progovorio o mnogim problemima – od ekonomske krize, migracija i ratova, do terorizma, ekologije, globalizacije, utjecaja novih medija i tehnologija. U tome se vidi aktualnost njegovih fantazija. Njegov protagonist pritom je poput nekog novog Odiseja koji traži svoju Itaku. Na stranicama ovog romana naći ćemo elemente egzotičnog putovanja, poezije, teatra, novinarstva – osvrnuo se Giuricin. 


   Alessandro Damiani objasnio je da je pokušao prikazati krizu današnjeg vremena koja ima dva aspekta – povijesni i egzistencijalni. Stigli smo do kraja jedne ere, a pitanje je što nas nakon toga čeka. Trenutačno se suočavamo s banalnošću i vulgarnošću svijeta u ruševinama – zaključio je Alessandro Damiani. 


  Pisac s granice


Giacomo Scotti, pjesnik, pripovjedač, basnopisac, esejist, povijesničar, književni prevoditelj i novinar, rođen je u mjestu Saviano (Napulj) također 1928. godine, a živi i radi u Hrvatskoj (Pula, Rijeka) od 1947. godine. Od 1982. godine, kao građanin Republike Hrvatske, provodi svoje dane putujući i djelujući između dviju obala Jadrana. Prema podacima sa stranica DHK – Ogranka Rijeka, plod njegova kreativnog rada je više od 160 književnih djela na talijanskom i hrvatskom jeziku: tridesetak zbirki pjesama, dvadeset i šest knjiga proze (romani, zbirke pripovijedaka, basni itd.), dvadeset i osam historiografskih djela, preko trideset knjiga publicistike i esejistike, koje su većinom posvećene Jadranu i temama jadranske suradnje, jedanaest antologija… 


   Pjesme su mu prevedene na niz jezika (albanski, makedonski, slovenski, turski, malteški, španjolski, njemački, srpski, ruski, slovački, mađarski i drugi). Bio je među osnivačima Riječkog književnog kruga – kasnije Riječkog književnog i naučnog društva. Dobitnik je brojnih nacionalnih i međunarodnih nagrada te visokih odlikovanja. Dobitnik je Srebrne plakete Općinske skupštine Rijeka, Nagrade Grada Rijeke za književnost te još mnogih nagrada i priznanja među kojima se ističe prestižna međunarodna nagrada »Umberto Saba« kojom je proglašen Piscem s granice (2005) i nagrada »Calabria« (2005) za cjelokupno književno djelo. Počasni je građanin Monfalconea. Spomenutim djelima treba pridodati i veliki broj prijevoda književnih djela većinom s hrvatskog, srpskog, slovenskog i makedonskog jezika. 


   Prijevodima brojnih djela pjesnika i proznih pisaca, uglavnom suvremenika, te antologijama i esejima, Scotti je dao veliki doprinos afirmaciji hrvatske književnosti u Italiji i drugim zemljama, te je zbog toga nagrađen međunarodnom nagradom »Julije Benešić« koju su mu dodijelili 1975. godine Društvo književnika Hrvatske i hrvatski Centar Pen Cluba. 


   Također se dugo bavi i problematikom hrvatske nacionalne manjine u Italiji, objavljujući članke i studije u novinama i časopisima. Prvu knjigu o molisanskim Hrvatima objavio je 1980. godine pod naslovom »Z one bande mora/Hrvatske kolonije u srednjo-južnoj Italiji (Otokar Keršovani, Opatija), a drugu »Hrvatski trokut u Italiji (DHK – Ogranak Rijeka, 2006). U izdanju »Adamića« Scotti je objavio i knjigu »Krik iz fojbe«. Među brojnim djelima mogla bi se istaknuti: »I pirati dell’ Adriatico«, »Racconti di una vita«, »Goli otok – Italiani nel gulag di Tito«, »Sulla strada del giorno«, »Fiabe e legende dell’ Istria«, »Vele di ventura«…, a među najnovijim pjesničkim djelima izdvajaju se nagrađene zbirke »Il cuore della vita« (1992), »Soffrendo per la Croazia/Bol za Hrvatskom (1993), »In viaggio, la vita« (1994), dvojezično tiskana zbirka pjesama »Cercando fiumi segreti/U potrazi za tajnim rijekama« (2000) za koju je dobio i nagradu »Drago Gervais«, te međunarodnu nagradu »Altri Segni«. Izdavački centar Rijeka objavio je knjigu Giacoma Scottija »Fotografija s Che Guevarom«. Knjiga donosi Scottijevo sjećanje na Cheov posjet Rijeci u ljeto 1959. godine. Kao jedini dokument o svojedobnom posjetu Che Guevare Rijeci ostala je čuvena fotografija Petra Čuče Grabovca, tadašnjeg fotoreportera »Novog lista«, koji je Chea snimio u šetnji riječkim Korzom. Jedan od sudionika te fotografije je i Giacomo Scotti, koji je igrom slučaja upoznao Che Guevaru. 


  More metafora života


U stihovima Giacoma Scottija često se pojavljuje more, o čemu govori u razgovoru »Zaljubljenik u more«, što ga je za »Sušačku reviju« vodio Alen Čemeljić.    – Saviano, gradić u kojem sam rođen, nije na moru i možda je baš zato more toliko prisutno u mojim stihovima. Kao i kod svih neofita. Neofit je uvijek angažiraniji. Ako ste rođeni na planini, ona vam je normalna stvar. Ako, međutim, netko postane planinar iz ljubavi prema prirodi i vrhovima, on više voli planinu. Tako je i s morem. Nisam rođen na moru iako mi je more bilo na pet kilometara. Prekoračio sam ih tek s osam godina. Bio sam tada u »državnim kolonijama« na moru i tek puno kasnije, kada sam došao u Rijeku, opet sam došao na more. More mi je metafora za život, mi ostarimo, a more nas stalno podsjeća na mladost. More zna biti i okrutno, ali ne svojom krivnjom već zbog naše neopreznosti. More je sve što možemo tražiti u životu. More piše poeziju, samo je treba odgonetnuti. Stih je već napisan, moraš ga samo tražiti. Gledam more i kao živi element, i kao metaforu i kao učiteljicu života…