ZAGREB Knjiga »Dodir teksta«, novo izdanje naklade Meandar koje okuplja kritike domaće proze iz pera ugledne književne kritičarke i teoretičarke Helene Sablić Tomić, podsjetnik je na bolja vremena u kulturi, kad je književnost bila ambiciozno praćena u medijima i kad je izlazak novog djela domaćih pisaca bio kulturni događaj.

Osim što će onima čiji je interes za književnost opstao i u književnosti nesklonim vremenima knjiga služiti kao dragocjeni katalog domaće proze u razdoblju od 2003. do 2012. godine, ona je, posredno, i odraz kulturne politike koja je uvažavala književnost – ovi su tekstovi, njih oko 150, izlazili u Vjesniku, dnevnom listu čija je kulturna rubrika, prema riječima Branke Džebić, sukreirala kulturnu politiku.

Mediji i kultura

– Ne lobirajući ni za koga, ne podliježući aktualnim trendovima, ali bivajući u suglasju s modernitetom, prepoznajući uvijek najbolje u sveukupnoj hrvatskoj književnoj produkciji, kritičarka Helena Sablić Tomić, uz ugledna i provjerena imena, afirmirala je i mnoge nove, mlade pisce koji su ubrzo našli svoje mjesto u probranome književnom krugu – ističe Branka Džebić, urednica kulture u nekadašnjem Vjesniku, koja je na predstavljanju knjige u knjižnici »Bogdan Ogrizović« govorila zajedno s autoricom i urednikom Meandra, Brankom Čegecom.

Predstavljanje se, zapravo, prometnulo u zanimljivu tribinu o odnosu medija prema kulturi posljednjih godina, otkako se Vjesnik ugasio bez nekog većeg solidarnog protesta drugih novina.

– Od gašenja Vjesnika, samo gubimo. Došli smo do toga da imamo tek birokratske kulturne mehanizme; ova zemlja postala je El Dorado za festivale koji su »pojeli« to malo sredstava koja bi trebala biti uložena u živu kulturu – a koja bi, pak, trebala prethoditi reprezentaciji, smiješnim festivalima. Mediji su odustali od kritike, ne regrutiraju se nova imena, kritički odjeci na portalima su kaotični, bez logike i selektivnosti, a nemaju ni težinu kakvu je nekad imala književna kritika u novinama, koja je izravno utjecala na život knjige. Danas toga više nema – istaknuo je Čegec, napomenuvši kako je postalo uobičajeno da mediji potpuno ignoriraju svježe objavljene naslove – pa su čitatelji zakinuti čak i za golu informaciju.

Mjera za veličine

Helena Sablić Tomić je rekla da je čitateljima izvan Zagreba još teže doći do informacija o knjigama. Prisjetila se vremena kad se kao jedna od vodećih književnih kritičarki natjecala u tome tko će promptnije – a i hrabrije – reagirati na nova imena i nove pojave na domaćoj proznoj sceni. Spomenula je kako je pozitivnom kritikom (a pozitivne su joj draže od onih negativnih) inaugurirala Ivanu Šojat Kuči u književni mainstream. Stavila je na mjesto i neke tada nedodirljive veličine; prateći rad Miljenka Jergovića, nije se ustezala napisati da mu je jedno djelo sjajno, a da četiri nisu. Najnegativniju kritiku napisala je za roman Ante Tomića »Čudo u Poskokovoj dragi« i iza tog suda stoji i danas, unatoč komercijalnom uspjehu tog romana i njegovim kazališnim uprizorenjima.

– Danas mi najviše smeta to što je kultura toliko getoizirana, gotovo da je oko nje razapeta bodljikava žica. Veliki je problem to što zanemarujemo kontekst; nigdje ne možete pročitati o tome kakvo je stanje književnosti u europskom kontekstu, kakva književnost nastaje u Bugarskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj… Kako onda pozicionirati hrvatske pisce, u kakav ih kontekst smjestiti? – rekla je Helena Sablić Tomić.