Foto V. Karuza
Analizirajući i snimajući različite luke uvidjeli smo da svaka ima svoj identitet. Riječka luka čini nam se sličnom onoj u Trstu. Vrlo je industrijalizirana. S mnogo automobila, a malo ribarskih brodova. Ali je zato ribarnica prekrasna u svakom pogledu, a poglavito s povijesno-arhitektonskog aspekta
Na izložbi »Coast to Coast« (Od obale do obale) postavljenoj u sklopu Dana talijanske kulture u riječkoj galeriji »Kortil« uz velikog talijanskog umjetnika Michelangela Pistoletta, izlaže i umjetnički dvojac Luigi Moio i Luca Sivelli.
Na izložbi »Coast to Coast« – osim u video uratcima – može se uživati i u pet fotografija luka, obloženih industrijskim silikonom. Luca Sivelli kaže da su tu tehniku industrijskog silikona počeli koristiti unatrag par godina. Fotografije koje snime premazuju ručno s nekoliko slojeva silikona i potom oblikuju, odnosno režu krajeve tako da slika biva uokvirena, a uz to poprima izgled »zaleđenosti« što joj daje posebnu draž. Svaki sloj silikona suši se sedam do osam sati i tek se onda može nanijeti drugi sloj. Dakle riječ je o procesu koji traje nekoliko dana, prije negoli li bude finaliziran. Luca Sivelli kaže da se radi o jedinstvenoj tehnici jer je do sada još nitko nije koristio.
Dok se Pistoletto predstavlja instalacijom »Tavolo, Love Difference« koju je izlagao i na Bijenalu u Veneciji 203. godine, gdje je 2004. godine nagrađen Zlatnim lavom za životno djelo, a prikazuje stol u obliku zrcalne slike Sredozemnog mora oko koje su postavljene stolice karakteristične za zemlje na obalama Mediterana, Moio & Sivelli predstavljaju se video radovima koje su, nadahnuti »Mediteranskim brevijarom« Predraga Matvejevića, snimali u četiri talijanske jadranske luke, ali i u Rijeci. Na taj je način otvoren svojesvrstan dijalog između talijanskih umjetnika različitih generacija koji, svaki svojim »jezikom«, interpretiraju temu Mediterana. Kod Pistoletta »stol je ogledalo koje definira morfološke profile Mediterana, a stolicama iskazuje poštovanja prema bogatstvu koje proizlazi iz razlika, ali i vapaj protiv predrasuda« – naglasili su kustosi izložbe Ludovico Pratesi i Chiara Pirozzi.
– Zahvaljujući susretu različitih ali komplementarnih radova izložba »Coast to Coast« poziva na razmišljanje o identitetu naroda i teritorija, povijesti i kultura, o bogatstvu koje proizlazi iz dijaloga i sudjelovanja – dodaju oni.
Like a Seagull
Uoči otvorenja izložbe razgovarali smo s Lucom Sivellijem i Luigijem Moiom koji su, u sklopu projekta »Like a Seagull«, snimali video fimove o jadranskim lukama na talijanskoj obali te o riječkoj luci, gdje su radili intenzivno, po osam sati dnevno, tri puna dana!
Izlažete li prvi put u Hrvatskoj i kakvi su vam dojmovi? – pitali smo ih.
– Da, ovo je naša prva izložba u vašoj zemlji. Uživali smo u radu, kako u galeriji, tako i tijekom snimanja luke. Svi su bili vrlo ljubazni i susretljivi, tako da je bilo zaista veliko zadovoljstvo raditi na ovom projektu o riječkoj luci.
Kako je uopće protekao rad na projektu »Like a Seagull« ?
– Sasvim slučajno. Kustos Ludovico Pratesi – vidjevši naš prethodni umjetnički projekt, a radilo se o digitalnoj slici – ukazao nam je na »Mediteranski brevijar«. Nakon čitanja odlučili smo se upustiti u putovanje tijekom kojeg ćemo proučavati obalu Jadranskog mora. To je projekt koji se nastavlja, rekli bismo »work in progress«. Imamo namjeru posjetiti i druge luke s vaše strane Jadrana: Split, Zadar te onu u Kotoru u Crnoj Gori. Nadamo se da ćemo ovaj projekt privesti kraju tijekom 2016. godine.
Video Rijeci na dar
Video snimljen u riječkoj luci donirat ćete gradu.
– Da. Formalnu donaciju napravit ćemo nakon završetka izložbe.
Rekli ste da vam je ovim video filmom bio cilj zabilježiti neke detalje luke, jer kroz ta važna mjesta najčešće prolazimo na brzinu.
– Želja nam je bila podcrtati identitet koji svaka luka posjeduje. Luku doživljavamo kao mjesto kroz koje prolazimo – bez upuštanja u analizu. Ne stižemo na brzinu »pročitati« identitet luke. Luka je u Rijeci, na primjer, bitno tranzitno mjesto – u nju dolaze turisti ali se isto tako tamo događa ukrcaj ili iskrcaj različitih proizvoda. To su vrata grada.
Analizirajući i snimajući različite luke uvidjeli smo da svaka luka ima neki svoj identitet. Bilo je zanimljivo zabilježiti i percepciju ljudi o vlastitoj luci. U svakom gradu uočili smo razlike. Recimo, Ancona je grad koji živi od svoje luke. Razvijeno je ribarstvo i industrija, što nismo zamijetili, bar ne u tolikoj mjeri, u Trstu. U Bariju ribarstvo je gotovo potpuno iščezlo. Pa onda svjetionici – prisutni su u svakoj luci. Ali se njihov izgled razlikuje, za razliku od funkcije, koja je uvijek ista.
Kako ste doživjeli riječku luku?
– Vaša nam se luka čini sličnom onoj u Trstu. Vrlo je industrijalizirana. S jako mnogo automobila. Stekli smo dojam da dobro funkcionira. Mogli bismo reći da je dobar pandan luci u Anconi. Rijeka ima malo ribarskih brodova, ali je zato ribarnica prekrasna u svakom pogledu, a poglavito s onog povijesno-arhitektonskog aspekta. Jaki identitet ovih dviju luka iščitava se i u samoj zemljopisnoj poziciji. O Rijeci smo stekli dojam da je to grad kroz koji se tranzitira, grad razmjene. Ljudi dolaze i odlaze.
Tijekom boravka u Rijeci imali ste priliku razgledati i brod »Galeb«.
– To je povijesni brod, prekrasan je. Osebujan i potpuno nas je fascinirao. Pomno smo ga razgledali. Ušli smo u dijelove broda koje se inače ne može razgledati. Brod treba iskoristiti za održavanje raznovrsnih događanja jer je poseban. Rado bismo održali izložbu na njemu.
