Ozren Prohić reagira na navode Frljića i Blaževića: Svim svojim angažmanima djelovao sam na dobrobit kazališta

Snimio Roni BRMALJ

Ispada da do »kobnog duga« kazališta ne bi došlo da nisu plaćani autorski ugovori. Možda predstave nisu niti trebale biti producirane. Ili je kazalište trebalo zamrijeti devastirajući svoje ansamble, ili se utopiti u amaterizmu. Jer on je uvijek najjeftiniji

U napisu Marina Blaževića i Olivera Frljića Inverzija revizije u izvedbi bivše intendantice »Zajca spominje se i moje ime, stoga molim Novi list da objavi moj osvrt u cijelosti. 

  U tom se tekstu tendenciozno pokušava dovesti u vezu moj umjetnički angažman u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca s navodnim »kobnim dugom« o kojemu autori napisa govore. Stoga želim pojasniti i navesti neke bitne pojedinosti o svom umjetničkom angažmanu jer porezni obveznici, građani Rijeke, riječka publika i zaposlenici HNK-a I. pl. Zajca imaju pravo na točne informacije. 

  1. Od 1. travnja 2007. do 1. travnja 2012. imao sam ugovore kojima sam angažiran na poslovima »umjetničkog vođenja ansambla Opere«. Ugovore sam potpisivao na razdoblja od godine dana i poslove navedene ugovorom uredno sam obavljao. Unutar istog ugovora, dakle uz umjetničko vođenje ansambala opere, za isti, mjesečno isplaćivani honorar, režirao sam za ugovorno razdoblje po jednu opernu predstavu godišnje (odnosno u sezoni) te obnavljao sve svoje postojeće predstave. Moj mjesečni autorski honorar procijenjen je prema primanjima drugih autora i zaposlenika u HNK-a Ivana pl. Zajca i u Gradu Rijeci. Porezi i prirezi na moje honorare uredno su plaćeni. 

  2. Cifra koju spominju autori za ove moje ugovore netočna je. 

  3. Nisam imao prava ni na kakve dnevnice, niti na putne troškove. 

  4. U istom razdoblju većinu manifestacija, otvaranja, koncerata i događanja režirao sam potpuno besplatno. Prije 2007. za nekoliko manifestacija (primjer obljetnice INE, prema tekstu Darka Gašparovića) ili za režiju Svečane sjednice Grada Rijeke i Dana sv. Vida u vrijeme intendanture Mani Gotovac, dobivao sam autorske honorare. 

  5. Obnavljao sam, bez naknada, i druge operne predstave.  

Respektabilna imena

6. Od 2007. do 2012. režirao sam slijedeće operne naslove: »La forza del destino«, »Adriana Lecouvreur«, »Il barbiere di Siviglia«, »Macbeth«, »Sunčanica«, »Guslač na krovu«, »Šuma Striborova« te za vanjski prostor adaptirao svoju predstavu »Cavalleria rusticana«, koja je postala svojevrsnim amblemom Riječkih ljetnih noći, a u talijanskoj drami režirao sam i predstavu »Antigone/Antigona«. 

  7. I prije i nakon moga angažmana na umjetničkom vođenju ansambla Opere, režirao sam više opernih predstava dok su intendanti bili i Srećko Šestan i Mani Gotovac. 

  8. Ponosan sam što su u razdoblju od 2007. do 2012. godine u Rijeci gostovali Zoran Todorović, Hui He, Ana Durlovski, Luis Chapa, Monika Bohinec, Gabriela Georgieva, Sarah Castle, Matteo Suk, Margareta Klobučar, Ivica Čikeš, Ozren Bilušić, Siniša Hapač i svi su se rado vraćali u Rijeku smatrajući riječki HNK i svojom kućom. Malo je prostora da se nabroje sva mlada imena iz Hrvatske koja su gostovala u produkcijama Opere, a o davanju prilika mladim pjevačima iz samog kazališta i o njihovom opernom stasanju kroz uloge u repertoaru ne treba niti govoriti. 

  9. U navedenom razdoblju, uz optimalan angažman ansambla Opere, umjetnika zaposlenih u kući, gostovali su dirigenti Nikša Bareza (koji je po prvi puta radio u Rijeci operne produkcije) s tri operna naslova, Ivo Lipanović, Ivan Repušić, Antonello Allemandi i Miroslav Homen. 

  Od redatelja bili su angažirani Janusz Kica, Dora Ruždjak-Podolski, Krešimir Dolenčić, Damir Zlatar-Frey i Plamen Kartalov, a dvije značajne koprodukcije režirali su Balasz Kovalik i Branko Brezovec. 

  10. Moram se osvrnuti i na spominjanje dva umjetnička imena u navedenom članku. Radi se o Giorgiu Surianu i Diani Haller. Oboje od ovih umjetnika zvani su na sudjelovanje u nekoliko produkcija, no što zbog svojih inozemnih obveza tada, što zbog nemogućnosti da se usklade njihovi honorari s našom realnošću, do suradnje nije došlo. 

 Destruktivna uprava

Ove sam stvari nabrojao kako bih publiku HNK-a I. pl. Zajca podsjetio na brojne i značajne operne produkcije iz razdoblja 2007.-2012., iz mandata intendantice Nade Matošević – Orešković. 

  Imena umjetnika i produkcije na koje sam podsjetio, kao i brojne druge predstave i koncerti, prepoznati su kao kontinuitet, umjetnički rast te napredovanje ansambala u nas i u inozemstvu. 

  Novi intendant i novi direktor Opere uništavaju predstave stvarane prije njih. Zacijelo još uvijek ima interesa među publikom i potencijala među umjetnicima HNK-a Ivana pl. Zajca da obnove neke predstave. U kukanju oko dugova i nestašice novca, nerazumljivo je da se scenografije i rekviziti predstava, koje bi još mogle biti na repertoaru, raznose po kazalištu i uništavaju na buri i kiši. Sve su to izradili i stvarali upravo umjetnici i djelatnici riječkog kazališta. 

  Od svih velikih najava do sada smo vidjeli predstavu »Evgenij Onjegin«. 

  Na kraju, autonomno je pravo svake uprave upravo angažirati umjetnike za koje misli da će najbolje raditi s ansamblima kazališta. Ne znam zašto se sadašnji intendant toliko obrušava na bivšu upravu, na bivšu intendanticu kao da u njezinim mandatima nije i sam radio neke uspješne predstave. Autori teksta skandaliziraju se kako sam mogao za bilo koji dio svog umjetničkog rada biti plaćen, pa očekujem da će oni, poučeni novim upravnim iskustvima, s indignacijom vratiti honorare koje su, upravo u ovom kazalištu, dobivali od bivših uprava. Nadam se da barem u svojim honorarima znaju zbrajati poreze i prireze.  

Zlonamjerne i smiješne spekulacije

Vjerojatno će novi menadžerski pristup biti u tome da se autorski honorari ne plaćaju. Ili nova uprava misli da samo ona ima pravo prosuđivati tko koliko vrijedi i koliko će biti plaćen isključivo iz njihovih kazališnih obzora. Iz njihovog teksta ispada da do »kobnog duga« ne bi došlo da nisu plaćani autorsku ugovori. Možda, prema njihovu mišljenju, predstave nisu niti trebale biti producirane. Ili je kazalište trebalo zamrijeti devastirajući svoje ansamble, ili se utopiti u amaterizmu. Jer on je uvijek najjeftiniji.  

  Sve poslove za koje sam imao ugovore odgovorno sam odradio, na najvišoj umjetničkoj i profesionalnoj razini, a svim svojim angažmanima isključivo sam djelovao na dobrobit kazališta, bilo to ili ne bilo plaćeno. 

  Jasno je kako čitava hajka oko duga želi diskreditirati određene osobe, spriječiti im umjetnički rad te ih »ognjem i mačem« protjerati iz Rijeke. No, prije ili kasnije, namjere i rezultati dolaze na vidjelo, a nitko ne može prevariti ili potkupiti publiku (čak i kada je sam obrazuje), suradnike, umjetnike i djelatnike kazališta. 

  Spekulacije oko toga što bi bilo povoljnije za kazalište, osim što su zlonamjerne, istodobno su smiješne. Potpuno je jasno kako je moj angažman i način na koji sam sve bio angažiran u HNK-u Ivana pl. Zajca bio povoljan za kazalište, kako umjetnički, tako i financijski. 

  Na kraju, 1. travnja 2012. otišao sam iz Rijeke, a do tada, sadašnjeg ravnatelja Opere nisam baš viđao niti na premijerama, a niti na reprizama glazbenih predstava u našem kazalištu. Niti u nekoj drugoj opernoj kući – piše bivši ravnatelj Opere u »Zajcu« Ozren Prohić.