Foto D. Lovrović
Narkevičius se bavi povijesnim naslijeđem i odnosom politike i umjetničke prakse, a pokušaj da se izgubljena prilika povijesti vrati na nultu točku glavna je tema litavskog umjetnika čija izložba traje od 10 siječnja do 20. veljače
ZAGREB » Izložbom »Da capo«, koja se otvara sutra u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu publici će se prvi put samostalnom izložbom predstaviti poznati litavski umjetnik Deimantas Narkevičius čiji će se radovi moći razgledati do 20. veljače.
– Izložba »Da capo« završna je etapa jedinstvene putujuće izložbe koja se zapravo sastoji od tri izložbe održane u Muzeju »Marino Marini« u Firenci, galeriji Le Magasin u Grenoblu te konačno u zagrebačkom MSU-u. Iako sve tri izložbe imaju isto ime, dijele ih različiti postavi, konteksti i kustosi, kazala je jučer na konferenciji za novinare povodom otvorenja ove izložbe kustosica Radmila Iva Janković, objasnivši da se zagrebački postav sastoji od osam filmova, dvije videoinstalacije i jednog vinilnog zvučnog zapisa kojima autor promišlja postsocijalističku prošlost.
Izgubljene prilike povijesti
Glavna zasluga za Narkevičiusovu izložbu u Zagrebu – ističe Janković – pripada Marcu Scotiniju koji kurira sve tri izložbe nakon kojih će objaviti opsežnu publikaciju o radu tog litavskog umjetnika. Riječ je o knjizi »Da Capo. Fifteen Films« u izdanju berlinske kuće Archive Books, napravljenoj je u formi »Komentara« Chrisa Markera, koja sadrži tekstove uglednih likovnih kritičara, sociologa i kustosa, a koju uređuje sam Scotini.
Deimantas Narkevičius rođen je 1964. u Uteni, studirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Vilniusu, no proslavili su ga filmovi i videoradovi koje počinje snimati početkom 90-ih. Nedavno je izlagao u Museum of Contemporary Art (MCA) u Chicagu; Museum of Modern Art (MoMA) u New Yorku i New Museum u New Yorku. Predstavljao je Litvu na 49. Bijenalu u Veneciji 2001. i izlagao je na 50. Bijenalu u Veneciji 2003. u sklopu »Utopia Station«. Izlagao je na brojnim grupnim i samostalnim izložbama (Center Pompidou, Paris; Museo Nacional Centro de Arte Reina Sofia, Madrid; Van Abbemuseum Eindhoven…)
– Narkevičius se bavi kolektivnom memorijom, povijesnim naslijeđem i odnosom politike i umjetničke prakse, istaknula je ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić, pohvalivši se činjenicom da MSU u svojoj zbirci čuva i neke od radova ovog autora koji slovi za jednog od najpoznatijih litavskih umjetnika na međunarodnoj sceni.
O konceptu izložbe »Da capo«, čije je ime uzeto iz glazbenog svijeta i upućuje na to da se dio glazbene kompozicije mora ponoviti od početka, novinarima je govorio je kustos Marco Scotini.
– Radi se o odnosu nevinosti i Povijesti koji je u srži svih njegovih djela. Povijest tu znači socijalističku prošlost, ali pojam se može proširiti općenito na neuspjeh modernističkih utopija. Pokušaj da se izgubljena prilika povijesti vrati na nultu točku glavna je tema ovog litavskog umjetnika.
Zone nesigurnosti
Ono što u njegovim djelima plijeni pozornost upravo je način na koji se okreće unatrag, u prošlost, najčešće u vrijeme represivnog komunističkog režima, ali i u razdoblje promjena koje su se dogodile nakon stjecanja neovisnosti Litve, 1989. godine. Neprekidno balansirajući između osobnog sjećanja i političke povijesti, Narkevičius razvija vlastitu tehniku pričanja priča na način dokumentarnog filma (»docu-stories«), stvarajući zastarjelim filmskim tehnikama i pronađenim arhivskim materijalima priče za koje nikad nismo posve sigurni je li riječ o stvarnim događajima ili o nečemu što se moglo dogoditi.
Narkevičius uvijek stvara zone nesigurnosti između stvarnog i mogućeg, i u formi i u sadržaju. Samo se na taj način moguće vratiti u prošlost, u ono što je nekada bila njezina mogućnost, a da je se ne pretvori u spomenik. U tom smislu, memorija za Narkevičius nikada nije objektivna činjenica, ali je uvijek politički čin – elaborira poetiku litavskog umjetnika talijanski kurator.
U zagrebačkom postavu bit će objedinjeni neki od umjetnikovih najznačajnijih filmskih djela koji su mu donijeli svjetsku popularnost, među kojima su »Jednom u XX. stoljeću/Once in XX Century«, »Glava/The Head« i »Energy Lithuania«, te »His-story« (jedan od njegovih ključnih radova s početka karijere koji je dio fundusa MSU-a).
Bit će izložena i jedna rana instalacija »Sveti rat/Holy War«, kao i zvučna dokumentacija performansa »Tužne pjesme rata/Sad Songs of War« realiziranog prigodom ovogodišnje Manifeste u St. Peterburgu. Ukratko, publika će moći pogledati presjek Narkevičiusova stvaralaštva od 90-ih do danas.
