GP Krk, građevinska tvrtka osnovana 1956. godine, ove godine slavi sedamdeset godina poslovanja. Od male građevinske tvrtke koja je u početku izvodila radove isključivo na otoku Krku, prerasla je u jednu od većih i stabilnijih građevinskih tvrtki koja danas radi na velikim građevinskim projektima, poput izgradnje autoceste od Križišća do Selca, jedne od dionica autoceste od Rijeke do Žute Lokve, s razgranatim poslovima na izgradnji infrastrukture, poput projekta riječke aglomeracije, do poslova u susjednim državama, prvenstveno u Sloveniji.

Predsjednik uprave tvrtke Sanjin Purić, kaže kako je danas riječ o tvrtki koja zapošljava više od 830 radnika i izvodi radove u visokogradnji i niskogradnji u Hrvatskoj i Sloveniji.

– Imamo godišnje prihode od oko 150 milijuna eura. Tvrtka je, po broju zaposlenih, danas veća nego što je ikad bila. I ne samo po tome, nego i po prihodima i količini velikih poslova koje odrađujemo. To nam daje vjeru da ćemo i u budućnosti nastaviti s uspješnim poslovanjem.

Počeci su bili vrlo skromni?

– Da, bili su skromni, 1956. godine nije postojao ni Krčki most tako da su se radovi izvodili isključivo na otoku. Radilo se uglavnom o manjim radovima, s manjim brojem ljudi.

No, nakon toga započeo je razvoj lokalnih sredina i luka, tada smo se uključili u lučke radove, to je bila era u kojoj smo sudjelovali u izgradnji luka i druge infrastrukture.

Velika prekretnica bila je izgradnja Krčkog mosta, 1980. godine kada smo, da tako kažem, prešli na kopno i počeli se polako razvijati u Rijeci i okolici, zatim prema Istri i Dalmaciji, a u ratnim godinama i prema Zagrebu.

Danas smo to proširili i prema Sloveniji, s našom podružnicom u Ljubljani koja djeluje već 12, 13 godina i imamo kontinuitet poslovanja na tom tržištu.

Velika kriza

Kako ste preživjeli sve krize koje su pogađale hrvatski građevinski sektor? Znamo da su početkom devedesetih, a kasnije, nakon krize 2008. godine, nestajale brojne daleko veće građevinske tvrtke, vi ste tada bili znatno manja tvrtka. Što je bilo presudno za opstanak?

– Kroz sve te krize prošli smo uspješno. Najveća kriza za našu tvrtku bila je nakon 2008. godine, kada je propala većina velikih hrvatskih građevinskih tvrtki. Nije bilo lako razdoblje, a danas smo jedna od rijetkih tvrtki koje su kroz to prošle bez stečaja i s kontinuitetom poslovanja, uz sve poteškoće.

Došli smo danas do stabilnog poslovanja, a vjerujem da će tako biti i u budućnosti. Mi smo, kao manja tvrtka, opstali u toj velikoj krizi. Rekao bih zato što smo bili malo tvrdoglaviji, jer smo Boduli pa kad se to spoji, valjda je to imalo utjecaja.

Utjecalo je to što je GP Krk dioničko društvo, s više suvlasnika i malih dioničara koji su ujedno bili i zaposlenici tvrtke tako da je i to bio veliki doprinos tome da je tvrtka uspjela prebroditi to razdoblje i da smo danas tu gdje jesmo.

U zadnjih petnaestak godina sudjelujete u sve većim zahvatima, poput gradnje autocesta, a u ovoj jubilarnoj godini dobili ste možda i najbolji poklon, posao izradnje dionice autoceste A7 od Križišća do Jadranova?

– Ne bih rekao da je to bio poklon, izborili smo se za taj posao na međunarodnom natječaju. Taj nam je posao bio izuzetno bitan, ne samo zbog njegove vrijednosti, nego i zbog činjenice da je riječ o izgradnji autoceste nadomak Krčkog mosta pa smo na to izuzetno ponosni.

Započeli smo s radovima prije petnaestak dana, trajat će gotovo tri godine i predstavljaju kontinuitet u poslovanju koji će osigurati punu zaposlenost naših kapaciteta u tom periodu. Imamo iskustva na radovima na autocestama i vjerujem da ćemo i ovaj posao privesti kraju.

Radovi pod zemljom

Izgradnja mreže autocesta u Hrvatskoj, s autocestom A7 prema Žutoj Lokvi, te autocestom prema Dubrovniku primiče se kraju. Na što ćete se fokusirati nakon toga? Slijede velika ulaganja u željeznicu, posebno u ovom dijelu države, s najavljenom izgradnjom nizinske željezničke pruge između Karlovca i Rijeke. Jeste li spremni uključiti se i u taj projekt?

– Za to smo vrlo zainteresirani. To je veliki projekt koji slijedi, ali velike nade polažemo i u proširenje mreže istarskih autocesta, takozvani istarski iks, s izgradnjom nove dionice prema Labinštini.

Radimo već sedam-osam godina na dionici od Pazina do tunela Učka, a sada i na dionici od tunela do Matulja, a vjerujem da ćemo u budućem razdoblju biti angažirani i na izgradnji dionice Kanfarnar – Labin.

GP Krk, što je važno, ima diverzificirano poslovanje, u niskogradnji i visokogradnji, uz proizodnju vlastitih materijala – kamenolome i betonare te asfaltne baze tako da u tom dijelu možemo bolje balansirati, u odnosu na velike tvrtke koje su fokusirane na samo jedan segment poslovanja.

Kad smo kod diverzificiranja, radite i brojne poslove na izgradnji komunalne infrastrukture, poput projekta Riječke aglomeracije, odnosno izgradnje nove mreže vodovoda i kanalizacije na području Grada Rijeke i okolice. Na izvedbu tog projekta s pravom se žale brojni građani, zbog kašnjenja na praktički svim gradilištima, neovisno o tome tko je izvođač. Što je uzrok kašnjenja?

– To je složeno pitanje. Gdje god se krene raditi stvaraju se gužve, a kad se radovi i odrade sve je pod zemljom i nitko ništa ne vidi. Kada se izgradi primjerice centar Gervais, svi to vide i zadovoljni su, ali kada se izgradi četrdeset kilometara infrastrukture, sve je pod zemljom i ljudi to ne vide.

Aglomeracija Rijeka je specifičan projekt, u isto vrijeme su krenuli radovi na više dionica, sa više izvođača. I Europska unija od nas traži određene rokove, ali siguran sam da će u idućoj godini radovi koje izvodi GP Krk biti završeni.

Preživjeli ste krizu 2008. godine, ali zadnjih godina pojavila se nova kriza, uslijed geopolitičkih okolnosti u svijetu, s izrazitim rastom cijena energenata, rada, materijala i drugih pratećih troškova, kako se s time nose građevinske tvrtke, posebno s obzirom na duge periode i rast cijena između raspisivanja natječaja i odabira izvođača i ugovaranja radova?

– Na to ne možemo utjecati. U Hrvatskoj nemamo proizvodnju željeza, bitumena, a niti cementa u dovoljnoj mjeri. To je vrlo teško. Ja sam i predsjednik Udruženja graditeljstva pri HGK, o tome puno pričamo i radimo na tome.

U zadnjih nekoliko godina došlo je do pozitivnih pomaka i nastojimo ugovarati poslove s kliznim skalama, gdje dio rizika preuzima i investitor. Teško je predvidjeti što će se događati, ali izvođači ne mogu preuzeti sav rizik koji će ih povući u negativno poslovanje.

AI u građevini

U svim segmentima gospodarstva danas se nameće pitanje korištenja umjetne inteligencije, automatizacije, digitalizacije. Čovjeka na gradilištu teško će zamijeniti, ali kako to utječe na građevinski sektor i u kojoj mjeri se takve nove tehnologije koriste i na koji način?

– U građevini to ide malo skromnije i sporije. Mi radimo na primjeni umjetne inteligencije i automatizacije, primjerice na bagerima, gdje se procesi automatiziraju kako bi bili precizniji i brži.

I danas, primjerice, radimo iskope u moru s 3D sustavima koji precizno određuju dubinu i ostale parametre, iako s površine ne vidimo što radimo. Moram reći da ljudi malo teže prihvaćaju te promjene, možda zbog straha za vlastito radno mjesto.

Posebno po pitanju umjetne inteligencije koja može analizirati goleme količine podataka u kratkom vremenu i detektirati probleme koje na prvu možda i ne vidimo. U idućih pet, šest godina smatram da će u tom segmentu doći do prave revolucije u građevinskom sektoru.

U međuvremenu, a i nakon toga, na gradilištu će uvijek biti potrebni ljudi kojih je u vašoj branši sve manje. Građevina je sektor u kojemu se izdaje sve više dozvola za strane radnike, je li to jedini način za osiguravanje dovoljnog broja građevinskih radnika?

– Mislim da je to sektor u kome smo, poput ranije zapadnih zemalja, ušli u fazu u kojoj više nema povratka. Više nećemo moći potrebe za dovoljnim brojem građevinskih radnika namiriti iz našeg stanovništva.

Za ta zanimanja nema interesa, to se dogodilo na zapadu pa se sada događa i kod nas. Još od 2018. godine smo dio radnika počeli substituirati snagom iz stranih zemalja, tako da i sad imamo oko 170 do 180 stranih radnika.

Jednostavno, ako netko misli da se tu nešto može promijeniti, u krivu je. Bitno nam je da osiguramo školovane kadrove, poput inženjera koji žele raditi taj posao.

Imamo li ih dovoljno?

– Imamo, ali već sada možda ne dovoljno, samo tome možda i možemo doskočiti, sustavnim radom na edukaciji mladih i poticanju da se školuju za ta zanimanja na fakultetima. Međutim, armirače, tesare, zidare i slična zanimanja više ne možemo osigurati iz naše poplulacije.

Nelojalna konkurencija

Na koji način potaknuti mlade da upisuju tehničke fakultete, poput građevinskih? Treba li država, ali i vi u HGK organizirati programe poticanja da se u većoj mjeri upisuju na tehničke fakultete i u tehničke strukovne škole, nakon kojih ih čeka siguran i u većini slučajeva relativno dobro plaćen posao?

– Sigurno da bismo trebali. Radimo na tome, ali možda ne dovoljno. Često znam reći da je problem atraktivnost zanimanja pa dok u građevini ne budemo imali neki joystick ili gumbe za upravljanje gradilištem, nego nivelir na samom gradilištu, to neće biti toliko atraktivno zanimanje i neće biti toliko zainteresiranih mladih.

Vjerujem ipak da ćemo uspjeti promijeniti stvari, u narednih pet, šest godina, u konkurenciji s drugim tehničkim zanimanjima, gdje je stupanj automatizacije, digitalizacije i rada na daljinu ipak puno veći.

Kad smo kod konkurencije, s ulaskom Hrvatske u EU otvorio vam se prostor za rad u drugim državama koji koristite u Sloveniji. S druge strane, to je donijelo nova pravila u javnim natječajima u Hrvatskoj, posebno za velike poslove, gdje mogu sudjelovati i tvrtke iz trećih zemalja. I na natječaju za gradnju autoceste Križišće-Jadranovo pojavila se kineska tvrtka, s cijenom znatno nižom od ostalih ponuđača. Strahujete li od sve veće konkurencije dalekoistočnih tvrtki koje imaju dovoljne kapacitete da nude cijene radova ispod stvarnih, kako bi ostvarile ulazak na tržište EU?

– Sigurno da se bojimo, to je uglavnom nelojalna konkurencija, iz zemalja koje potiču izlaz na tržišta zapada i EU. Tko može kontrolirati njihova radnička prava, plaće, radno vrijeme i ostale uvjete.

To ne može nitko. Tu je napravljen neki iskorak, pogotovo u Hrvatskim cestama, primjerice, gdje su odredili da za određene poslove za koje ima dovoljno potencijalnih ponuđača iz Hrvatske, isključuju ostale ponude.

To je već bilo u više natječaja i mislim da je to dobar pristup. Za neke druge zahvate moramo biti svjesni da u Hrvatskoj ne postoji dovoljan broj potencijalnih izvođača koji mogu dati ponudu za gradnju, primjerice, pruge Novska-Dugo Selo, vrijedne 900 milijuna eura.

Za kraj razgovora, gdje vidite GP Krk u budućnosti?

– Vidim ga kao modernu tvrtku, u granicama Hrvatske i dijelu zapadnih susjednih zemalja, usmjerenu na vertikalnu integraciju, od projektiranja, proizvodnje kamene čestice do konačnog proizvoda.

Tvrtku na koju se potencijalni investitor može osloniti kao na pouzdanog izvođača radova, kao Hrvatske autoceste danas.