Dvodnevni pregovori između SAD-a, Rusije i Ukrajine koji su održani u Abu Dhabiju pokazali su prilično jasno samo jednu stvar. Šansa da se u skoro vrijeme okonča ukrajinsiki rat gotovo su pa ravne nuli. Iako se linija bojišnice već godinama znatnije ne mijenja, a eventualni pomaci jedne ili druge strane mjere se u stotinama metara, Moskva definitivno ne odustaje od ideje okončanja sukoba tek kada u potpunosti ovlada Donbasom. Uključujući i teritorij kojeg njene postrojbe ne kontroliraju.

S druge strane, SAD, na početku sukoba vjerni saveznik Kijeva, danas se gotovo u potpunosti svrstao na stranu Moskve. Politički pritisci, ukidanje obavještajnih podataka neophodnih za učinkovito sklanjanje civila pred raketnim napadima te smanjivanje brzine Starlink veza samo su neke od metoda kojima Washington nastoji prisiliti Kijev da popusti i potpiše primirje pod ruskim uvjetima, što znači i izravnu kapitulaciju.

Dvojbeni legitimitet

A upravo je beskonačni sukob ono čega se Ukrajina pribojava. Jer proteklih četiri i pol godine ratovanja koje se pretvorilo u dugotrajno iscrpljivanje, ovu je zemlju transformiralo u područje paralelne stvarnosti, zemlju koja sada funkcionira po potpuno drugačijim pravilima od ostatka Europe.

U vojnom smislu, Ukrajina je danas vjerojatno najjača i naspremnija zemlja na kontinentu. Uz sada već dobro obučenu vojsku s iznimnim iskustvom na bojišnici, treba imati na umu kako je upravo Ukrajina izmislila dronsko ratovanje kakvog danas poznajemo. I u tome im danas nema premca. No njihova vojska danas se suočava s dva prilično velika problema za koje, bar za sada, nemaju rješenja.

Prvi je problem nedostatak odmorenih obučenih vojnika i mogućnost redovite rotacije postrojbi. Na razvučenoj bojišnici, iako trenutno nema velikih napadnih ni obrambenih operacija, nalazi se ogroman broj vojnika koji u ovome trenutku ne vide perspektivu, odnosno kraj njihovog angažmana na bojištu.

Ljudi koji su do ruske agresije bili informatičari, inženjeri, liječnici, radnici, pekari, ljudi koji su se bavili civilnim poslovima i živjeli koliko toliko normalne živote već se godinama nalaze u rovovima.

I ne vide tome kraj, što bez sumnje dovodi do ogromnog pada morala. Drugi problem vojske je velika ovisnost o američkoj tehnologiji, posebice Starlinku kojeg SAD počinju ograničavati.

Upravo nakon pregovora u Abu Dhabiju zabilježen je veliki pad brzina internetskih veza na bojišnici i zagušenje sustava. A dronovi koje su Ukrajinci razvili u velikoj mjeri ovise upravo o Starlinku.

U Ukrajini se promijenila i unutrašnja politika. Za razliku od 2022. kada je cijela Ukrajina disala kao jedno, danas na političkoj sceni više nema jedinstva. Predsjedniku Zelenskom odavno je istekao predsjednički mandat i njegova legitimnost na čelu zemlje je upitna.

A pri tome odluke koje doslovno život znače, odluke o mobilizaciji, raspoređivanju snaga, obrambenoj proizvodnji i zapovjednim imenovanjima imaju i političku dimenziju. A kada rat traje gotovo pet godina, odgovornost za uspjehe i neuspjehe postaje predmet javne rasprave.

– Dok su prije nekoliko godina odluke Zelenskog prihvaćane bez prevelikog propitivanja, sada je situacija znatno drugačija. Uostalom, to se moglo vidjeti i prije nekoliko mjeseci kada je smijenio vrlo popularnog ministra obrane Mihajla Fedorova, nakon čega su na ulice Kijeva izašle tisuće prosvjednika.

I pod pritiskom je onda Zelenski smijenio i zapovjednika vojske, a sve kako bi umirio prosvjede. Tako nešto se nije događalo na početku sukoba, kaže za naš list gruzijski novinar i politički analitičar Vazha Tavberidze.

Karcinom korupcije

Ni prilike u gospodarstvu nisu bajne. Naravno, ukrajinsko gospodarstvo nije prestalo funkcionirati. Rade banke, privatne tvrtke posluju, poljoprivreda i dalje proizvodi, no ekonomska slika je znatno lošija nego li su predviđale prognoze objavljene početkom godine. I nekoliko je tu razloga.

Prije svega, energetska infrastruktura Ukrajine ozbiljno je načeta raketnim napadima što znatno otežava iole ozbiljniju industrijsku proizvodnju. Dalje, cestovna, željeznička i pomorska infrastruktura je oštećena što uvelike otežava ne samo dobavu sirovina već i izvoz gotovih proizvoda.

Napadi na trgovačke brodove u Crnom moru koji su se odvijali pred obalama Bugarske i Rumunjske redovito su imali za cilj brodove koji su prevozili ukrajinske žitarice na zapad.

No najveći problem za gospodarstvo u ovome trenutku je nedostatak radnika. Zbog velikih mobilizacija dobar dio radno sposobnih ljudi, posebice muškaraca danas se umjesto u tvornicama ili na poljima, nalazi na bojišnicama.

Teškoj slici Ukrajine doprinosi i još jedna stvar o kojoj se rijetko i nerado govori. Stanje opće sigurnosti i korupcije.

I prije početka agresije Ukrajina je bila jedna od najkorumpiranijih zemalja Europe. No rat koji sada već godinama traje donio je potpuno novu dimenziju.

Sveprisutnost oružja, poremećena moralna načela koja vladaju u zemljama rastrganima dugotrajnim ratom, pretvorili su Ukrajinu u zemlju vrlo niske opće sigurnosti i visokog kriminala.

I pritom organizirani kriminal nije samo pitanje bandi, krijumčarenja droge i ilegalnog oružja, nego i dugogodišnje povezanosti kriminalnog podzemlja s dijelovima državnog aparata, gospodarstva i politike.

Tragična stvarnost

Koliko je ovo veliki problem govori i podatak da je prije desetak dana pokrenuta i operacija Carthage, postupci protiv visokih pripadnika sigurnosnog i policijskog aparata koji su pružali zaštitu kriminalnim organizacijama povezanima s internetskim prijevarama, drogom, krivotvorenjem novca i švercom cigareta.

Istragom je obuhvaćeno više od 2.700 ukrajinskih policijskih dužnosnika koji se povezuju s nasiljem i otmicama.

Dok se u Abu Dhabiju, Washingtonu i Moskvi raspravlja o granicama, teritorijima i mogućim sigurnosnim jamstvima, milijuni Ukrajinaca nastavljaju živjeti u stvarnosti u kojoj je gotovo nemoguće planirati budućnost.

Djeca koja su na početku ruske agresije krenula u osnovnu školu danas su već tinejdžeri, a muškarci koji su tada mobilizirani već gotovo pet godina provode u uniformama, daleko od svojih obitelji i nekadašnjih života.

Upravo je to vjerojatno najveća tragedija današnje Ukrajine. Čak i kada bi sutra oružje utihnulo, zemlji bi trebala desetljeća da obnovi ne samo razorene gradove, tvornice i prometnice, nego i društvo koje je rat duboko promijenio.

A dok Moskva i Kijev ne pronađu zajednički jezik, koji za sada još uvijek nije ni na vidiku, svaki novi dan rata samo povećava cijenu budućeg mira.