Izraelski predsjednik Isaac Herzog službeno je povjerio mandat za sastavljanje nove vlade Gadiju Eisenkotu u nedjelju, 8. studenog ove godine.Eisenkot ima ustavni rok od 28 dana za sastavljanje vladajuće koalicije, što istječe 6. prosinca 2026. godine.

Predsjednik mu taj rok može produljiti za dodatnih 14 dana, najkasnije do 20. prosinca. Neće to biti lagan posao. Rezultat izraelskih parlamentarnih izbora održanih krajem listopada ove godine je takav da dosadašnji premijer Benjamin Netanyahu više nema parlamentarnu većinu, ali da istodobno ne postoji jasna alternativa koja bi mogla iznjedriti novu u Knessetu, izraelskom parlamentu.

Za nekog tko sa strane promatra ovu situaciju, situacija je pomalo paradoksalna. Naime, stranke koje žele odlazak Benjamina Netanyahua zajedno imaju dovoljno zastupnika za promjenu vlasti, ali ne mogu jednostavno dogovoriti kako bi formirali tu većinu i pretvorili je u novu vladu.

Četiri uvjeta

Na izborima 27. listopada 2026., Netanyahuov Likud osvojio je 27 zastupničkih mjesta. Druga najjača stranka postao je Yashar, na čelu s bivšim načelnikom Glavnog stožera izraelske vojske Gadijem Eisenkotom oporbenim kandidatom za novog premijera, s 21 mandatom.

Odaziv na izbore bio je rekordan, na njih je izašlo čak 77,9 posto birača. Netanyahuov blok ima 53 zastupnika, a četiri oporbene stranke predvođene Yasharom 48.

Knesset ima 120 zastupnika što znači da za većinu treba 61 ruka. Postoji tri osnovna scenarija. Da Netanyahu ostane premijer bilo bi potrebno da na njegovu stranu prijeđe barem osam zastupnika oporbenog bloka. To se u ovom trenutku čini nemogućim.

Da Eisenkot postane premijer na njegovu bi stranu trebalo prijeći 13 zastupnika iz stranaka koje su dosad podržavala Netanyahua. Prije nekoliko dana to se činilo čak i mogućim jer se otvorila mogućnost da bi 13 zastupnika iz dviju stranaka koje okupljaju ortodoksne Židove, Shas i Ujedinjeni judaizam, ipak moglo podržati Eisenkota.

Vođa izraelske opozicije Gadi Eisenkot pred teškim zadatkom / Foto Ilia YEFIMOVICH / AFP

Izraelski su mediji javljali o tome da je Avigdor Liberman, predsjednik stranke Yisrael Beitan, koji se dosad protivio načinu na koji ove dvije stranke žele riješiti način služenja vojnog roka pripadnika ortodoksne židovske zajednice u Izraelu, ipak spreman na kompromis oko ovog pitanja.

Međutim, ova se kombinacija zasad ipak pokazala neostvarivom. Ako bi se ona i ostvarila osigurala bi dovoljni 61 mandat koji bi osigurao da Eisenkot postane novi premijer.

Izraelski mediji baš su jučer opširno javljali kako je Netanyahu lobirao kod vodstava dviju otrodoksnih stranaka i ljudi bliskih njima da odustanu od koalicije okupljene oko Eisenkota objašnjavajući da bi ih ovi mogli prevariti.

Treća opcija bilo bi stvaranje Vlade nacionalnog jedinstva u koju bi ušle praktički sve stranke oba bloka. Ovakvu soluciju zagovara i sam Netanyahu, ali pod uvjetom da on kao čelnik Likuda najjače stranke u zemlji i dalje zadrži poziciju premijera. A to je potpuno neprihvatljivo za četiri oporbene stranke kojima je osnovni cilj srušiti Netanyahua s vlasti.

Postoji i četvrta varijanta. A to je da 48 zastupnika dosadašnje oporbe formira vladajuću većinu s 19 zastupnika dviju arapskih stranaka, Ra’am i Zajednička lista.

To se na prvi pogled čini logičnom opcijom jer bi ta većina imala komfornih 67 mandata u Knessetu. Ali to je samo mehaničko zbrajanje koje se u ovom trenutku ne čini mogućim.

Naime, prihvaćanje potpore arapskih zastupnika krajnje je osjetljiva stvar za oporbene izraelske stranke. I izaziva ozbiljne otpore. Stoga su one krajnje oprezne prema toj mogućnosti i postavljaju brojne uvjete.

Eisenkotov Yashar je postavio četiri izričita uvjeta za stranke i zastupnike koji žele sudjelovati u njegovoj budućoj vladi. To su priznanje Izraela kao židovske, demokratske, liberalne i egalitarne države; prihvaćanje vrijednosti izraelske Deklaracije o neovisnosti; obvezno služenje za sve građane, bilo u vojsci, nacionalnoj službi ili civilnoj službi.

Odbacivanje suradnje

To se odnosi i na arapske građane, koji nemaju obvezu služenja vojnog roka. Traži se i izričito određivanje prema Hamasu kao terorističkoj organizaciji i prihvaćanje namjere Izraela da uništi Hamasove vojne kapacitete i prekine njegovu vlast u Pojasu Gaze.

Eisenkot je poručio da svatko tko prihvati sva četiri načela može biti potencijalni koalicijski partner. Međutim, tijekom predizborne kampanje izričito je odbacivao ulazak arapskih stranaka u vladu jer, prema njegovu mišljenju, ne ispunjavaju te uvjete.

Lista B’Yachad (Zajedno) koju vde nekadašnji premijeri Naftali Bennett i Yair Lapid podržala je četiri Eisenkotova načela. Međutim, njihov je stav prema arapskim strankama čak i nešto restriktivniji.

Zanimljivo je da je Bennett 2021. ipak formirao vladu uz parlamentarnu potporu arapske stranke Ra’am. Ljevičarska stranka Demokrati koju vodi nekadašnji zamjenik načelnika Glavnog stožera izraelske vojske Yair Golan ima najotvoreniji pristup suradnji s arapskim zastupnicima.

Golan podržava mogućnost da arapske stranke sudjeluju u budućoj vladi, a ne samo da joj daju potporu izvan koalicije. Podržao je Eisenkotova četiri načela, ali nije zatvorio vrata pregovorima s arapskim strankama.

Četvrta stranka oporbenog bloka koju vodi Avigdor Liberman – desna, nacionalistička i sekularna stranka Yisrael Beitan, ima možda i najtvrđe stajalište prema suradnji s arapskim strankama.

Ona želi vladu sastavljenu isključivo od cionističkih stranaka. Odbacuje sudjelovanje Ra’ama i Zajedničke liste u Vladi. Odbacuje i mogućnost manjinske vlade koja bi ovisila o parlamentarnoj potpori arapskih stranaka izvan koalicije.

Koliko je tema suradnje sa strankama koje okupljaju Arape užarena pokazuje i informacija koja se jučer pojavila u izraelskim medijima. Utjecajni rabin Gedalia Axelrod pozivajući se na vjersku doktrinu napisao je pismo u kojem tvrdi da je dozvoljeno ubiti vođu one izraelske stranke koja bi na bilo koji način surađivala s arapskim zastupnicima u Knessetu.

Njegova se organizacija odmah distancirala od njega. Međutim riječ je o doktrini na koju se 1995. pozvao Yigal Amir koji je ustrijelio tadašnjeg izraelskog premijera Yitzhaka Rabina jer da je mirovnim sporazumom iz Osla koji je sklopio s palestinskim liderom Jaserom Arafatom izdao židovski narod