I ovogodišnja, 31. Revija lutkarskih kazališta u organizaciji Gradskog kazališta lutaka Rijeka, donosi različite lutkarske tehnike i poetike. Uvijek je zanimljivo, u komparaciji s hrvatskim lutkarstvom, vidjeti gostujuće predstave iz inozemstva. Jedna takva stigla je iz Gruzije – »Charlie Chaplin« – u produkciji Georgian Regional Theatres Network, Poti. Kao što već sugerira sam naslov, predstava je inspirirana jednom od najkreativnijih i najutjecajnijih osoba u eri nijemog filma.

Chaplin je u svojim filmovima nastupao kao glumac, redatelj, scenarist, producent i skladatelj glazbe. Karijera mu se protegnula na 65 godina, od kazališta u Engleskoj u kojima je nastupao kao dječak, pa skoro do smrti u 88. godini. Njegov glavni lik je Skitnica, lutalica otmjenog držanja i džentlmenskog ponašanja. Lik nosi uski kaput, prevelike hlače i cipele, polucilindar te štap, a zaštitni znak su mu potkresani brkovi. Upravo lik Skitnice inspiracija je za malu lutku Chaplina koju je kreirao scenograf i autor lutaka Vakhtang Koridze. U predstavi, koju je režirala Elene Matskhonashvili, pojavljuje se još jedna minijaturna lutka, ona koja prikazuje Chaplinovu kći Geraldine.

Dijalog lutkarstva i filma

Na stolu za animaciju, osvijetljenom dvama bočnim reflektorima (oblikovanje rasvjete: Nikoloz Khukhia), četiri lutkara – Ana Andghuladze, Alika Tsekvashvili, Nika Kvaratskhelia i Elene Matskhonashvili, suptilnom animacijom »oživljuju« ove dvije lutke. U ovom poticajnom umjetničkom dijalogu lutkarstva i filma, na projekcijskom platnu u sklopu stola za animaciju pojavljuju se i filmske sekvence sa snimljenim lutkama. Predstava je pritom uglavnom neverbalna, uz pokoju referencu na Chaplina ispisanu u titlovima. U samo 40 minuta ovo lutkarsko uprizorenje sažima život Charlieja Chaplina – od djetinjstva u siromaštvu do svjetske slave – na maloj stolnoj pozornici. Priča je uokvirena likom njegove kćeri Geraldine, glumice i školovane balerine, koja nakon njegove smrti pronalazi očeva pisma i uspomene. Lutkari odjeveni u crno koriste štapove i izravnu manipulaciju kako bi oživjeli složene rekvizite i figure, kao i predmete iz svakodnevnog okruženja poput radija, ogledala i kotača bicikla. Ovaj poetski kazališni hommage emotivno podcrtava Chaplinova glazba, kao i citati iz njegovih filmova. Sukladna tome je i crno-bijela estetika predstave u stilu nijemoga filma.

GKLR

Umjesto linearne biografije, priča se razvija kroz niz vizualnih prizora i asocijativnih slika. U središtu predstave nalaze se vrijednosti koje obilježavaju Chaplinovu umjetnost: istodobnost boli i humora, snaga ljudskog duha da ustraje unatoč teškoćama te dostojanstvo pojedinca suočenog s nevoljama.

Duhoviti Drakula

Iz Rumunjske je stigla predstava »Drakula. O čudovištu koje smo stvorili« u produkciji Puck Puppet Theatre Cluj Napoca. Predstavu su osmislili i režirali Dimitris Stamou i Demy Papada iz kazališta Merlin Puppet Theatre iz Berlina, a izvode je samo dva lutkara – Andreea Bolovan i Robert Trifan. Slično kao i u gruzijskom »Chaplinu«, kao inspiracija poslužio je legendarni grof Drakula, naslovni lik romana Brama Stokera. Neki aspekti njegovog karaktera inspirirani su vlaškim knezom iz 15. stoljeća Vladom III. Drakulom. Grof Drakula je višestoljetni vampir, transilvanski plemić, alkemičar i magičar koji živi u zabačenom zamku u Karpatima. Suprotno prikazu vampira kao odbojnih pojava u istočnoeuropskom folkloru, Drakula se najčešće prikazuje kao šarmantan i zavodljiv aristokrat.

U rumunjskoj predstavi »Drakula« također se, kao i u »Chaplinu«, susrećemo s minijaturnom lutkom koja izgledom priziva dvoje filmskih vampira – Maxa Schrecka i Klausa Kinskog. Režiju i izradu lutaka potpisuje Merlin Puppet Theatre, a kostimografiju i scenografiju Virginia Clemm i Demy Papada. Predstava »Drakula. O čudovištu koje smo stvorili« na drukčiji način pristupa liku koji je u mnogim interpretacijama prikazivan kao strašno čudovište i onaj nepoznati drugi kojega se treba plašiti. Ovaj lutkarski Drakula živi u isto tako minijaturnom dvorcu, na maloj pozornici, scenografski naznačenoj grimiznim zastorom, pisaćim stolom, ormarićem s akvarijem u kojem je zlatna ribica, naslonjačem, starinskim gramofonom, ogledalom i malim kovčegom. Usamljenom grofu društvo pravi pauk, koji mu donosi knjigu čije čitanje izaziva Drakulin smijeh, pretvarajući »čudovište« u osobu sa smislom za humor. U njegovoj sobi oživljava i neobična, zubata biljka, a komunikacija se pritom odvija na začudnom, izmišljenom jeziku. Ovaj Drakula toliko je nježan i obziran da će pokušati zaštititi ribicu od proždrljive biljke. No, u jednom trenutku iz vanjskoga svijeta u grofovo obitavalište dopire nasilje – razjarena gomila razbija mu prozore, a Drakula na agresiju reagira pomirljivom gestom prema onima koji ga mrze i napadaju.

Zaboravljeni heroji

U predstavi se pojavljuje i jedna još manja pozornica, s kućicama u mjestu iznad kojega je puni Mjesec. Dozu misterioznosti unosi izvrsna glazba Achillesa Charmpilasa, koja stvara mističnu atmosferu i pridonosi kreiranju prizora nalik onima iz filmova jeze. Drakula svoju emotivnost pokazuje i plesom sa starinskom haljinom koju izvlači iz sanduka, uz glazbu koja dopire s gramofona. Oglašavanjem pijetla grof se povlači sa scene, a bijesna svjetina ulazi u njegov zamak i devastira ga. U tom trenutku javlja se pozadinski glas koji postavlja pitanje zaborava nekadašnjih heroja, odnosno zapuštanja baštine. Na pozornicu se spušta pauk koji plete svoju veliku mrežu, a u oblaku dima naziru se konture mitskoga vampira…

I predstava »Charlie Chaplin« i »Drakula. O čudovištu koje smo stvorili« donijele su na riječku Reviju lutkarskih kazališta magiju lutke.