U svibnju 2023. godine dugotrajna kiša u talijanskoj regiji Emilia-Romagna dovela je do poplava i odrona tla koji su prouzročili smrtne slučajeve, raselili stanovništvo, zatvorili ceste, oštetili željezničke pruge, zgrade i polja, preplavili riječne obale… Ovaj traumatičan događaj bio je inspiracija za predstavu »Golem i blato je svijet«, čiju produkciju potpisuju Teatro del Drago iz Ravenne i La Biennale di Venezia, a prikazana je na pozornici Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku u sklopu 31. Revije lutkarskih kazališta Rijeka.

Igra svjetla i sjene

Stvarnu situaciju s razornim poplavama u Romagni, Mariasole Brusa režijski i dramaturški povezuje s legendom o Golemu. U hebrejskom riječ golem znači zametak, neoblikovanu tvar, a po Talmudu amorfnu masu, odnosno Adama u amorfnom stanju. Prema židovskoj legendi, to je čovjek od gline kojega je u 16. stoljeću izradio praški rabin Levi ben Bezabel i udahnuo mu dušu, te ga je uzeo za slugu i branitelja židovske općine. Kad je Golem postao nasilan i počeo terorizirati građane Praga, Levi ben Bezabel ga je uništio tako što je izbrisao prvo slovo riječi emet (istina) s njegova čela, tako da je ostalo zapisano samo met (smrt), što je zaustavilo i uništilo Golema. Iz toga legendarnog kompleksa proistekli su homunculus u Geotheovu »Faustu«, Frankenstein te Robot u Čapekovu romanu »R. U. R.«. Lik Golema često se javlja u književnosti i popularnoj kulturi, a spomenimo i njemački film »Golem« snimljen 1914. godine.

GKLR

Uglavnom neverbalna predstava »Golem i blato je svijet«, uz odbrojavanje dana u svibnju i poneku rečenicu u offu na talijanskom i engleskom jeziku, počinje gotovo u mraku. Razaznaje se maketa nekog gradića, uz zvukove kapanja vode, a na pozornici se pojavljuju izvođači odjeveni u crne kabanice i obuveni u visoke gumene čizme (kostimograf je Gianluca Sbicca). U rukama drže baterijske svjetiljke kojima kreiraju igru svjetla i sjene. Iz te polutame, praćene zlokobnom grmljavinom i neumoljivom kišom, postupno se »rađa« lutka Golema – najprije njezina stopala i šake, a potom i cijela figura čovjeka sačinjena od blata. No, na pozornici nije samo jedan Golem – pojavljuje ih se nekoliko, različitih veličina – od jednog posve minijaturnog do golemog projiciranog na velikoj tkanini (lutke i rekvizite osmislili su Gianluca Palma, Sofia Orlando i Marco Scarpa). Golemi se umnožavaju, a prvi Golem susreće se sa svojim dvojnikom, možda dvojnicom s kojom doživljava bliskost i ljubav, a zatim bolan rastanak. Time je u ovu mitsku figuru utkana ljudskost, kojoj je imanentan i motiv smrti.

Različite lutkarske tehnike

Izvođači Eva Luna Betelli, Giovanni Consoli, Sofia Orlando i Angela Dionisia Severino animiraju lutke u različitim tehnikama – počevši od marionete pokretane dugačkim koncima, do višeručne animacije lutaka, kazališta objekata, teatra sjena te pokretanja velike tkanine čime se kućice s gradića na brdu (scenograf je Alberto Favretto) pretvaraju u hrpu građevnog materijala naplavljenog uslijed bujica koje odnose sve pred sobom. Dramatičnost tih katastrofičnih zbivanja akcentuira i glazba koju potpisuje Andrea Napolitano, kao i oblikovanje rasvjete Sander Loonen.

No, usred sve te tame javlja se tračak svjetlosti i nade. Ispod tkanine razotkrivaju se komadi namještaja i jedan drveni stol za kojim se obitelj okuplja kako bi zajedno ručali. Predstava u tom segmentu uvodi i dokumentarizam – snimljeni video (Caterina Salvadori, Mariasole Brusa – Meclimone Produzioni) s ljudima u gumenom čamcu koji plovi poplavljenim područjem, a u finalu predstave, uz talijansku glazbu, prikazuje se neka fešta – slika slavljenja života nakon katastrofe. Istražujući duboku i ponekad dramatičnu povezanost čovjeka i prirode, predstava »Golem i blato je svijet«, kako je navedeno u opisu, »snažna je metafora o krhkosti i snazi čovjeka, o ljepoti koja se može pronaći u ruševinama, nadi u očaju i životu koji nastavlja svijetliti čak i nakon najteže oluje«.