Zajc

Ove subote prva ovosezonska premijera riječkog Baleta. "Last Shelter" propituje privid sigurnosti

Portal Novi list, Hina

Često živimo kao da vanjski svijet ne utječe na nas, kao da ono što se događa u Gazi, Ukrajini ili zapadnoj Africi nema nikakve veze s nama. No, istina je da smo svi međusobno povezan, ističe Serge Aimé Coulibaly



Prva ovosezonska premijera ansambla Baleta riječkog HNK Ivana pl. Zajca, plesna predstava „Last Shelter“ nastala u koprodukciji s HNK-om Varaždin bit će prikazana u subotu, 7. studenoga, najavljeno je iz riječkog kazališta.


Novu riječku plesnu predstavu potpisuje međunarodno priznati koreograf i redatelj Serge Aimé Coulibaly, a propitivanje privida sigurnosti je jedno od ključnih polazišta predstave.


U predstavi sudjeluju plesačice i plesači ansambla riječkog HNK-a: Yurika Kimura, Ksenija Krutova, Tea Rušin, Alessia Tacchini, Isabelle Zabot, Alessio Alfonsi, Jody Bet, Simon Boley, Benjamin Cockwell, Giovanni Liverani, Giorgio Otranto, Samuele Taccone te Sephora Ferrillo i Federico Rubisse kao alternacije.




Autor glazbe je Yvan Talbot, kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, oblikovatelj svjetla je Dalibor Fugošić, a asistent koreografa Sayouba Sigue


„Last Shelter” zamišlja izdvojeno sklonište u kojem se skupina ljudi pokušava izolirati od svijeta u raspadu. U tom krhkom prostoru kroz ples, tišinu i kolektivne rituale izranjaju tijela, sjećanja i osobne ispovijesti, dok vijesti iz vanjskog svijeta polako prodiru u prividnu sigurnost zajednice.


Ono što se činilo dalekim to prestaje biti, a granica između vlastite i tuđe sudbine sve se više gubi, ističu iz riječkog HNK.


Za Sergea Aiméa Coulibalyja ples nije samo umjetnički izraz već i prostor društvenog promišljanja, otpora i mogućnosti drukčijeg razumijevanja svijeta.



Coulibaly naglašava kako posljednje utočište možda nije mjesto na kojem se skrivamo od svijeta nego mjesto na kojem pokušavamo zaštititi ono malo čovječnosti što nam je preostalo.


Za njega utočište nije nužno fizički prostor, nego može biti zajednica ljudi koja odbija odustati od solidarnosti, slobode, dostojanstva i mogućnosti zajedničkog života.


„Možda to mjesto još ne postoji. Možda ga tek moramo osmisliti, izgraditi i izboriti se za njega,” kaže i dodaje kako „često živimo kao da vanjski svijet ne utječe na nas, kao da ono što se događa u Gazi, Ukrajini ili zapadnoj Africi nema nikakve veze s nama, stvaramo geografske, političke i psihološke udaljenosti kako bismo se uvjerili da smo sigurni.”


“No, istina je da smo svi međusobno povezani,” ističe.


Rođen je u Bobo-Dioulassu u Burkini Faso, a međunarodnu karijeru je izgradio povezujući afričke kulturne utjecaje sa suvremenim plesnim kazalištem. Tijelo promatra kao prostor u kojem se susreću osobno iskustvo, identitet, povijest i politika.


U radu s riječkim Baletom istraživao je mogućnosti takvog tjelesnog izraza, tražeći od plesača da izađu izvan područja u kojem se osjećaju najsigurnije.


Njegov pristup ne počiva samo na izvođenju unaprijed zadanih pokreta, nego i na osobnom doprinosu izvođača, njihovu instinktu, prisutnosti i sudjelovanju u stvaranju koreografskog materijala, naveli su iz HNK Ivana pl. Zajca.


Reprizne izvedbe na rasporedu su 9., 10., 13. i 14. studenoga.