Novo istraživanje pokazalo je da nije važno samo koliko vremena dnevno sjedimo, već i koliko dugo sjedimo bez prekida. A svaki dodatni sat dugotrajnog sjedenja povezan je s većim rizikom od razvoja raka i smrti od raka.

Znanstvenici su analizirali podatke više od 91.000 ljudi koji su sudjelovali u velikom britanskom istraživanju UK Biobank. Sudionici, prosječne dobi 56 godina, sedam su dana nosili uređaj koji je bilježio njihovu tjelesnu aktivnost, a njihovo zdravstveno stanje praćeno je približno 12 godina.

Pritom ih nije zanimalo samo ukupno vrijeme provedeno u sjedećem položaju. Posebno su analizirali koliko su dugo ljudi sjedili u neprekinutim razdobljima.

Pokazalo se da je upravo dugotrajno sjedenje, odnosno sjedenje u razdobljima od najmanje 30 minuta, povezano s nepovoljnijim zdravstvenim ishodima.

Rizik raste sa svakim dodatnim satom

Prema rezultatima objavljenima u časopisu PLOS Medicine, svaki dodatni sat dnevno proveden u dugotrajnim razdobljima sjedenja bio je povezan s 9 posto većim rizikom od smrti od raka.

Istodobno je svaki dodatni sat takvog sjedenja bio povezan s tri posto većim rizikom od razvoja raka, dok je rizik od razvoja karcinoma povezanih s pretilošću i dijabetesom tipa 2 bio pet posto veći.

Epidemiolog Frederick Ho sa Sveučilišta u Glasgowu, jedan od autora istraživanja, ističe da je posebno važno prekinuti sjedenje nakon duljeg razdoblja. Drugim riječima, kratko ustajanje, hodanje po uredu ili nekoliko minuta laganog kretanja moglo bi biti korisnije nego što se dosad mislilo.

Kratka aktivnost može napraviti razliku

Istraživanje je pokazalo i suprotan trend. Ljudi koji su češće prekidali razdoblja sjedenja kretanjem imali su bolje zdravstvene ishode.

Svaki sat takvog “isprekidanog” sjedenja bio je povezan s 18 posto manjim rizikom od smrti od raka i šest posto manjim rizikom od razvoja raka.

Modeliranje podataka pokazalo je i da bi zamjena jednog sata dugotrajnog sjedenja laganom tjelesnom aktivnošću bila povezana s 12 posto manjim rizikom od smrti od raka.

Autori upozoravaju da istraživanje pokazuje povezanost, a ne uzročno-posljedičnu vezu. Budući da je riječ o opservacijskoj studiji, iz rezultata se ne može zaključiti da će svaka osoba smanjenjem vremena sjedenja automatski smanjiti vlastiti rizik od raka.

Ipak, rezultati dodatno podupiru spoznaje o štetnosti dugotrajnog sjedilačkog načina života.

Poruka znanstvenika pritom je jednostavna – nije nužno svaki dan odraditi intenzivan trening. I kratki prekidi dugotrajnog sjedenja mogu biti važni za zdravlje.