PRAPUTNJAK – Tradicionalna berba grožđa u vinogradu Takala na Bakarskim prezidima, jednom od najposebnijih vinograda Kvarnera, s kojeg se pruža predivan pogled na Bakarski zaljev, održana je jučer, čak dvadeset dana ranije nego što je to uobičajeno. Glavni razlog tome su velike vrućine i suša koja je ove godine pogodila vinograde diljem Hrvatske. Toplinski valovi ubrzali su berbu, a suša uzela danak, tako da je, umjesto očekivane rekordne berbe od više od dvije tone, urod na Takalama bio oko 800 kilograma grožđa, autohtone beline, od koje nastaje čuvena Stara Bakarska vodica, jedan od prepoznatljivih tradicijskih simbola bakarskog kraja.

– Velika je suša ove godine, posljednja kiša pala je na našem području početkom lipnja. Suša je, ustvari, još od proljeća, u travnju je palo svega šest litara kiše, u svibnju sedamdeset, ali već smo više od dva mjeseca bez pravih oborina. Suša je smanjila urod, a ekstremne vrućine promijenile uvjete u vinogradima, pa tako i u ovom našem na Praputnjaku. Početkom kolovoza sve je izgledalo puno bolje i očekivali smo rekordan urod – nakon prošlogodišnjih blizu dvije tone, ove smo godine očekivali premašiti tu brojku i ubrati više od dvije tone grožđa. Suša je uzela danak i smanjila urod u našem vinogradu za više od 60 posto. Posljednjih dana loza se počela naglo sušiti i vidjeli smo da moramo čim prije organizirati berbu i spasiti barem dio uroda. Inače, u svim ovim godinama koliko imamo berbu u Takalama ovo je najranije da smo je organizirali, jer obično bude krajem kolovoza ili početkom rujna, rekao je Boris Petković, predsjednik Poljoprivredne zadruge Dolčina koja vodi brigu o bakarskim Takalama i organizira berbe grožđa.

Otprema u podrum

Ekstremne vrućine i klimatske promjene utječu na razvoj vinove loze. Zbog nedostatka vlage u tlu prinosi su manji za 30 do 35 posto, ponegdje i više, bobice ostaju sitnije, ali se istovremeno bilježi visoka koncentracija šećera i dobra kvaliteta potencijalnih vina.

– Puno grožđa se osušilo, pa je urod znatno manji od očekivanog, međutim, mi smo zadovoljni, jer smo ipak uspjeli spasiti dio uroda. Tehnološka zrelost grožđa je u redu, možda smo ga mogli još malo pustiti na trsu, ali se počelo naglo sušiti, a i nama ne trebaju visoki udjeli šećera jer se baziramo na izradi pjenušca. Ove godine teško nam je procijeniti koliko ćemo u konačnici dobiti boca vina, jer je randman loš, u bobicama je relativno malo tekućine, tako da nemamo procjenu, jer se s ovakvim situacijama u vinogradu još nismo susreli. Naš je vinograd na dobrom položaju, na otvorenom, prozračnom, nije sklon bolestima, ali je njegova mana, ako to možemo tako reći, neotpornost na ovakvu sušu, jer je zemlja kamenita, relativno plitka i suša je ove godine uzela veliki dio uroda. Zbog svega toga odlučili smo se na raniju berbu kako bismo spasili dio uroda, ali i da pomognemo trsu da preživi, jer oborina nema na vidiku ni u danima pred nama, rekao je Petković.

On je zahvalio svim članovima Dolčine, kao i volonterima, njih ukupno tridesetak, koliko ih se već u šest sati ujutro okupilo na Takalama i krenulo u berbu. Ona je završila nakon tri sata, prije sunca koje je obasjalo Takale. Grožđe je potom, još uvijek relativno hladno, otpremljeno u obližnji podrum, gdje je krenula njegova prerada u Staru Bakarsku vodicu. Rad PZ-a Dolčina financijski podupiru Grad Bakar i Centar za poljoprivredu i ruralni razvoj Primorsko-goranske županije, a dobra je suradnja i s Turističkom zajednicom grada Bakra. Ove smo se godine malo bolje opremili vinarskom opremom, pa smo nabavili dodatnu bačvu za hlađenje mošta za vrenje, jer je situacija u vinogradu bila odlična i morali smo nadopuniti opremu. Međutim, vrijeme nam je pomrsilo račune, rekao je Petković. U jučerašnjoj berbi grožđa na ovom jedinstvenom spomeniku kulturnog krajolika, među kamenim suhozidima iznad Bakarskog zaljeva, sudjelovalo je tridesetak članova Dolčine i volontera iz Praputnjaka, Bakra i okolnih naselja. Berba je svima njima, kao i svake godine, bila prilika za doživjeti Bakarske prezide na poseban način, upoznati tradiciju uzgoja vinove loze na strmim terasama te zabilježiti još jednu priču o očuvanju vrijedne baštine domaćeg kraja.

Prvi put u berbi je sudjelovala srednjoškolka Marija Šubat s Hreljina, koja je došla u najboljoj želji da pomogne.

– Jako mi je lijepo, pogled je prekrasan, družimo se i super mi je, rekla je Šubat, koja se nada doći u berbu i sljedeće godine.

Među beračima je bio i poznati bakarski volonter i turistički vodič Boro Štrbac, koji već godinama dolazi na Takale.

– Dolazim svake godine, lijepo mi je, volim pomoći gdje god mogu i kada god imam priliku. Žao mi je da je ove godine suša pogodila vinograd, jer je prvih nekoliko dana kolovoza urod bio obećavajući. Išli smo spasiti što se može. Mislim da je ovo na neki način odgovor, a mogli bismo reći i osveta prirode za sve ono što joj ljudi rade. Trebamo se prema njoj bolje odnositi, a ne uništavati je, poručio je Štrbac.

Iz Londona u Bakar

Jedan od volontera rekordera, koji od samih početaka sudjeluje u berbi grožđa na Takalama je i Arsen Dragičević, rodom Praputnjarac koji živi na Hreljinu.

– Od početka sam u berbama, ako ne dođem, nedostaje mi, volim to, lijepo mi je ovdje i svi se družimo. Žao mi je da je ove godine suša pogodila vinograd, ali dobro je da smo ipak dio uroda uspjeli spasiti, rekao je Dragičević.

Među domaćim beračima zatekli smo i jednog Engleza – Johna Sparksa, bakarskog zeta, koji se prije nekoliko godina doselio u Bakar, odakle je njegova supruga.

– Inače sam iz Londona, ali živim u Bakru. Upoznao sam suprugu prije deset godina i prije pet godina odlučili smo se doseliti u Bakar zajedno s našim sinom, koji sada ima sedam godina. Prošle godine sam prvi put bio u berbi i bilo mi je odlično, tako da sam odlučio ponovo doći. Inače, jako mi je lijepo živjeti u ovom kraju, sve je puno mirnije, živi se sporije, priroda i ljudi su odlični, a more predivno, rekao je Sparks.

Zaštićeni krajolik – etnozona

Prezidi su 1972. godine proglašeni zaštićenim krajo­likom – etnozonom te su uvršteni u registar spomenika kulture. Ti prezidi nazivaju se »takala«, što u pučkom žargonu znači: točilo se zdolun ili takalo se skroz do mora. Nakon više od pola stoljeća zapuštenosti, 2000. godine na inicijativu Tomislava Vičevića počelo je uređenje prostora koji je bio zapušten i prepun smeća, da bi dvije godine kasnije Poljoprivredna zadruga Dolčina Praputnjak počela s obnovom prezida i sadnjom izvorne sorte vinove loze od koje se, 2007. godine, ponovo počeo proizvoditi pjenušac pod nazivom Stara Bakarska vodica. Svih proteklih godina ovaj projekt vode vrijedni volonteri, uz financijsku pomoć Grada Bakra i Primorsko-goranske županije. Prije nekoliko godina PZ Dolčina sredstvima LAG-a Vinodol nabavila je opremu za proizvodnju pjenušca te proširenje jednog dijela vinograda, pa sada raspolaže s dva hektara prostora.