Nakon nagrađivanih albuma “Dangerous Waters” i “Still Waters” te niza rasprodanih koncerata diljem Hrvatske, nedavno je J. R. August predstavio svoje treće studijsko izdanje “Deep Waters”, čime zaokružuje svojevrsnu tematsku trilogiju, no ne kao ponavljanje, nego kao prirodnu evoluciju.

Glazbeno, “Deep Waters” spaja prepoznatljiv rukopis jednog od najautentičnijih i najcjenjenijih domaćih autora s elementima alternativnog rocka, indieja i folk-senzibiliteta, uz suptilne produkcijske slojeve koji pjesmama daju dodatnu dubinu i atmosferu. Tekstovi su, pak, introspektivni, poetični i osobni, ali dovoljno otvoreni da svatko u njima pronađe vlastite refleksije.

U nastavku donosimo kraći razgovor s ovim učiteljem engleskog jezika, pravog imena Nikola Vranić, umjetnikom koji dosljedno gradi vlastiti svijet i glazbeni identitet.

J. R. August,  Foto: Davor Birt

Koja je priča iza odluke da u nazivu svakog tvog studijskog albuma bude “waters”?

– Oduvijek sam volio konceptualne albume i nastavke priča u umjetničkim djelima. Sjećam da sam bio jako sretan kad mi je ta ideja pala na pamet jer sam već tada, u ranim dvadesetima, mogao vidjeti svoju karijeru u budućnosti, obilježenu konceptualnim albumima sa sličnim nazivima koji se nižu jedan za drugim.

U kojoj se mjeri tvoj kreativni proces promijenio kroz godine, kao i teme koje te inspiriraju?

– Kreativni proces najviše se promijenio 2020., kad sam si, u vrijeme pandemije, napravio kućni studio, u kojem sam snimio posljednja dva studijska albuma, “Still Waters” i novi “Deep Waters”. U njemu trenutno završavam i svoj prvi album na hrvatskom jeziku, koji, s razlogom, neće nositi ime vode u naslovu! Do te, 2020. godine moj je kreativni proces bio identičan nekih deset godina. Sjedio bih uz klavir i pisao pjesme koje sam pamtio ili snimao lošim mobitelom. Kad sam u vrijeme pandemije krenuo sortirati sve to, bilo je tu i više od tisuću pjesama, skica i ideja, koje sam profiltrirao, a danas su to albumi spremni za snimanje. Ali, da skratim, oduvijek me inspiriralo isto – priroda i čovjekova priroda; to se nikad nije promijenilo. Iako, moram priznati da pjesmu nisam napisao već godinu dana.

Približi nam malo kako je nastajao “Deep Waters”. Kako to da su se na njemu našle neke pjesme stare i više od deset godina?

– “Deep Waters” je trebao biti album koji će biti snimljen brzo i s lakoćom, ali se, naravno, dogodilo upravo suprotno. Ja sam htio da to bude pravi bendovski rock-album, ali je na kraju samo polovina albuma takva, a druga su polovina pjesme koje sam snimio sam u svom kućnom studiju. Pjesme poput “My Daisy” i “Human” starije su od deset godina, ali su bile čuvane za taj “rock” album. Nažalost, ili, na sreću, zbog moje odluke da album snimamo “po starinski”, uživo, s puno tzv. bleeda svih instrumenata, nisam bio zadovoljan svim verzijama pjesama koje smo snimali, pa ih je samo pet završilo na albumu. Ali tako je to, u ovom poslu ništa nije sigurno, ali je zato često stresno, te samim time zabavno i uzbudljivo!

Kako si zadovoljan dosadašnjim reakcijama na album? Kako je bilo na promociji u Vintage Industrial Baru?

– Jako sam zadovoljan! Album je dobio i dobiva dosta pažnje, što je u današnje vrijeme najvažnija valuta. Promocija u Vintageu bila je za pamćenje, meni je to bio jedan od najboljih koncerata koje smo kao bend dosad odsvirali, a po reakcijama znam da je i publici bilo tako.

Kakvim vidiš napredak umjetne inteligencije u glazbi? Jesi li optimist ili pesimist kad je u pitanju budućnost UI glazbe?

– Stalno slušam i gledam podcaste i izvještaje na tu temu – u isto vrijeme sam i zbunjen, i oduševljen, i začuđen, i ne znam što sve ne. Jedino mogu reći da nisam sretan ili zadovoljan jer sam siguran da će to dodatno uništiti već odavno krhku glazbenu industriju. Najveći gubitak, po mom mišljenju, bit će scenarij gdje mladi glazbenici koji su rođeni s darom koji trebaju dati svijetu odustaju jer ne vide smisao u bavljenju glazbom tipa 2030. godine. Inače sam optimist po naravi, ali ovdje sam, rekao bih, realist. Volio bih da promjena koju će u svemu napraviti UI bude dugotrajno pozitivna i da ovaj svijet napravi boljim mjestom za život, ali prema trendu koji se vidi još od vremena da Vincija, ne bih se kladio da će to biti tako.

Koliko je zapravo teško ostati autentičan na našoj glazbenoj sceni? Osjećaš li pritisak industrije, trendova?

– Ako se trudiš ostati autentičan, onda nisi autentičan! Ja se nikad nisam trudio biti nitko drugi osim ja sam. Ponekad i ponegdje to prolazi bolje, a ponekad i ponegdje lošije. Ali to su zakonitosti autentičnosti. Ako sjediš na dvije ili više stolica, ili ako si tu stolicu ukrao, a ne sam izradio, onda je lakše, ali samo kratkotrajno, rekao bih. Ja noću mirno spavam jer znam da sve radim prema savjesti, odnosno Božjim uputama.

S obzirom na to da radiš u osnovnoj školi, kakav je glazbeni ukus djece, što ti se čini, što ga određuje?

– Ovo je zanimljiva slučajnost jer je točno to bila tema mog diplomskog rada! Tada je to bilo zanimljivije istraživati nego što bi to bilo danas, mislim. Mislim da je danas glavni krivac za sve algoritam – on dirigira što će slušati svi mladi. Također, mislim da su na drugom mjestu igrice. Djeca danas ne znaju gotovo ni jednog izvođača ili naziv pjesme, što je meni nevjerojatno i zastrašujuće.

Kako provodiš slobodno vrijeme? Imaš li kakav novi zanimljiv hobi?

– Imam! Počeo sam ponovno voziti motor! To je fenomenalan hobi u današnje vrijeme jer te tjera da sat-dva budeš koncentriran samo na vožnju i na odluke koje donosiš u trenutku. Rezultat toga je prazna glava i prividna sloboda. Mislim da bolje od toga ne može! Svi su moji hobiji slični po tom rezultatu – i mušičarenje, i kampiranje, i kajakiranje, i sviranje, i pjevanje, i pisanje… Ovaj možda ima samo malo izraženiju komponentu adrenalina. Obožavam sjesti na motor i samo voziti, bez nekog cilja. Na taj način u posljednje vrijeme posjećujem mjesta na koja nikada ne bih išao, jer zapravo i nema razloga za to.

Imaš li ugovorenih nastupa? Koji su ti glazbeni i neglazbeni planovi za predstojeće razdoblje?

– Imamo nekoliko koncerata dogovorenih za ljeto, a ove kojima smo namjeravali obilježiti, odnosno promovirati, vinilno izdanje “Deep Watersa” morat ćemo odgoditi jer sam upravo saznao da je cijela pošiljka albuma pogreškom završila u Francuskoj, pa onda u Portugalu. Kada se taj misterij riješi, moći ćemo planirati datume te promocije. Nadamo se da će to biti brzo! n