Talijanska drama HNK-a Ivana pl. Zajca premijerno je izvela predstavu »Nonna ha perso il filo«/»Baka je izgubila konac« autora i redatelja Massimiliana Cividatija. Ovo uprizorenje, u prvom redu namijenjeno dječjoj publici, inspirirano je slikovnicom »Moja baka ne zna tko sam« Ive Bezinović-Haydon (Rijeka, 1981.), s ilustracijama Hane Tintor. Kratka priča »Moja baka ne zna tko sam«, objavljena 2021. godine, opisuje nježan odnos djevojčice i bake, koja naglo počinje zaboravljati događaje i ljude.

Na suptilan i djeci blizak način Iva Bezinović-Haydon svojom slikovnicom ispisuje svojevrsni dijagram bakine bolesti zbog koje ona postupno gubi pamćenje. Dok naslov knjige jasno signalizira o čemu je riječ, u interpretaciji Massimiliana Cividatija on je izmijenjen, pretvarajući se u metaforu bakina stanja. U središtu njegove priče je šestogodišnja djevojčica Sara, koja ide u prvi razred. Sve dijeli sa svojom bakom P., živahnom osamdesetogodišnjakinjom, punom ljubavi i mašte. Između igri, smijeha, crtanja i malih avantura, njihova veza raste svakim danom. Ali nešto se mijenja: P. počinje zaboravljati riječi, gubiti se u sjećanjima, stavljati stvari na kriva mjesta i brkati imena. Baka Sari plete ružičasti džemper, no u tome nastojanju sve više gubi niti, odnosno konac iz naslova predstave.

Foto Dražen Šokčević

Lutka i glumica

Redatelj Cividati zanimljivo je zamislio lik bake, kao kombinaciju lutke i glumice Serene Ferraiuolo koja ujedno animira lutku u prirodnoj veličini (izradu lutke potpisuje Luči Vidanović iz Gradskog kazališta lutaka Rijeka). Ovakvom suigrom lutkarstva i žive glume na začudan način ostvaruje se ideja kazališnog dvojnika, a savršen dvojnik nastaje upravo u dvojnicima identična izgleda. Ili, kako je zapisao Patrice Pavis, »između istosti i jednako neostvarive drugosti, lik je, baš kao i kazalište, u vječnoj potrazi za svojim dvojnikom«. Ovakvom zamisli umnožavanja lika prikazane su dvije bake – jedna koja se sve više gubi i polako nestaje, i druga koja pokušava sačuvati sjećanja na život koji je nekad imala i bližnje koji su je okruživali.

Posebno mjesto u životu bake imala je njezina unuka, djevojčica koju je u predstavi utjelovila Ivna Bruck. Njezina Sara je razigrano i znatiželjno dijete, privrženo baki s kojom je doživjela brojne pustolovine i lijepe trenutke. No, djevojčica se sada suočava s promjenama bakine ličnosti uslijed njezine bolesti, što Sara isprva ne shvaća i ne može prihvatiti, čak do osjećaja odbojnosti. A tu predstava sadrži i edukativnu komponentu – na pozornici je stol, za kojim Sara crta ili s bakom pravi kolače, a te radnje snimaju se i prenose na projekcijsko platno. Tako djevojčica, primjerice, spoznaje da je baka u kolače umjesto šećera stavila sol, dok će uz pomoć crteža biti održano i malo predavanje o funkcioniranju ljudskog mozga, koji u bakinu slučaju postupno počinje atrofirati – odnosno simbolično se kidati i prekidati poput nezgrapno ispletenog bakina pletiva.

Foto Dražen Šokčević

Posveta sjećanju

Nekoliko uloga u predstavi tumači Giulio Settimo – on je zbog bake, svoje majke, zabrinuti Sarin otac Bruno koji djetetu pokušava objasniti što se s bakom događa, ponekad i kroz igru i šalu, a Settimo glumi i učitelje djevojčice – iz perspektive kojima ih ona doživljava, pomalo karikaturalno. Giulio Settimo pojavljuje se i kao jedan čangrizavi pas samotnjak s kojim Sara komunicira.

Scenograf i kostimograf Ivan Botički naznačio je scenski prostor s jedne strane pozornice naslonjačem u kojemu sjedi baka, sobnom lampom i malim tranzistorom koji baka sluša, dok je s druge strane veliki stol za kojim Sara crta, piše zadaće ili postaje kuhinja. Svjetlo je oblikovao Predrag Potočnjak.

U završnici predstave »Baka je izgubila konac« u naslonjaču ostaje lutka bake, starice, dok glumica Serena Ferraiuolo na prosceniju, u mikrofon, izgovara poetski tekst posvećen sjećanju, onome koje je baka izgubila, ali se na ovaj način – uz pomoć kazališta i kazališne dvojnice – nastoji sačuvati, i kad oni koje smo voljeli jednom odu. Na emotivan način tako je djeci približena tema starosti i smrtnosti, kao i ideja sjećanja i vječne ljubavi. Među premijernom publikom bilo je i odraslih, koje je, sudeći prema reakcijama, predstava također dirnula.