RIJEKA – U vremenima u kojim slikarstvo nažalost sve više ustupa mjesto novomedijskoj i konceptualnoj praksi, radovi Miomira Miloševića okupljeni u Galeriji »Juraj Klović« vraćaju nas činu slikanja kao onoj trajnoj nužnosti.

Autorovi prijemčivi prizori ulica, gradova i različitih primorskih veduta vraćaju oblikovani su autorskim sigurnim potezom, kao i njegovim neospornim osjećajem za prostor, svjetlo i atmosferu, pri čemu je sam motiv polazište za ono slobodno slikarstvo istraživanje.

Kako je uvodno istaknuo kustos izložbe Ervin Dubrović, autor Miomir Milošević posljednju je izložbu Galeriji »Juraj Klović« imao je prije šest godina, a sada se vraća sa svojim najnovijim radovima.

Primorski motivi

– Slikar koji je odrastao u Beogradu i polazio tamošnju Akademiju, te potom tamo završio i poslijediplomski studij, boravio je dugo i u Americi, kuda ga također odvode obiteljski razlozi, no gotovo je cijeli život, od rane mladosti do kasnih godina svoga života, čvrsto povezan s Rijekom i s Primorjem. Mogli bismo pomorskom terminologijom reći da je ovdje trajno spustio sidro, ističe.

»Vrbnik«, Miomira Miloševića

»Iako je slikao i prizore iz Beograda i iz Amerike, prirodu kao i urbane prizore«, govori, »Milošević je najpoznatiji kao slikar riječkih i primorskih motiva, koji su mu najbliži i najdraži i uvijek im se ponovno vraća«.

– Podsjetimo se da je slikanje na platnu, bilo uljem ili akrilom, danas jedna od najvećih rijetkosti pa, naprimjer, od stotine članova Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke još njih samo nekoliko slika.

Svi drugi »rade« slike, skulpture, objekte, ili pak posežu za konceptualističkim kombinacijama, za instalacijama i performansima. Stoga moramo ustvrditi da oni koji doista u ruci drže kist i slikarsku paletu, koji još uvijek svoje platno namještaju na štafelaj i – koji stvarno slikaju – izgledaju kao čudaci, kao preživjeli mastodonti u svijetu poslije sveopćeg potopa, nagalašava Dubrović.

Miomir Milošević, »Riječka luka« (2025.)

Baš zato, napominje, Milošević »i nadalje privlači pažnju upornim i žilavim trajanjem, svojom nepopustljivošću pred svojevrsnim nasiljem nesklonih vremena«.

– Njegovo slikanje prelazi iz estetskog u svojevrsnu etičku dimenziju, poziva nas da pužimo podršku onome koji iskače iz toka, koji se opire struji i koji kao da se ne brine za svoju sudbinu u svijetu koji se ubrzano mijenja i koji – više nije njegov.

Gotovo da je za njegove znance i prijatelje, nakon silnih godina slikanja, postalo manje važno pitanje kako slika od pitanja slika li još, priča kustos.

Rad »Kastav«, akril na platnu

Kako naglašava, i prije šest godina, kad je »cijelu izložbu posvetio Rijeci«, popratio je njegovo izlaganje, a »sada je autor proširio zemljopisni prostor, pa izlaže i slike riječke okolice i vedute primorskih gradića, no pristup mu je u velikoj mjeri isti – ili vrlo sličan«.

Dosljednost realizmu

– Rekao sam tada ono što i sada mogao ponoviti. Slikanje Rijeke za njega je izbor, a ne nužda. Milošević je gradski čovjek, on ne slika prvenstveno prirodu i krajolik, nego grad i strukture.

Među rijetkima je koji desetljećima, mogli bismo bez krzmanja reći i »cijeli život«, spontano ustraje na svojevrsnom realizmu. Posljednjih pola stoljeća kojim su se izmjenjivale različite vladajuće umjetničke koncepcije, od apstrakcije, konceptualizma, socijalnog realizma, do postmodernizma i nove slike, Milošević je proživio i još živi na svoj način, u svojevrsnoj intelektualnoj izolaciji.

On uspijeva desetljećima obilaziti stari i novi svijet, gradove i urbane aglomeracije i pritom ostati posve netaknut, neozlijeđen od umjetničkih presija okoline, tumači Dubrović.

»Džamonjina kugla« (2025.), Miomir Milošević

Glede autorovih radova pak nadodaje i to da autorove »slike izgledaju sve ležernije i sve neovisnije o motivu«.

– Iako naslikane u akrilu, neke izgledaju kao da su akvareli, prozračno, sumarno nabačenih oblika, svijetlo i poletno. I čiste boje, od kojih mu je najmilija plava, a često poseže i za crvenom, slikama pridaju spokoj i vedrinu koje u današnja vremena više nije lako pronaći, zaključuje Dubrović.

O umjetniku

Autor Miomir Milošević rođen je 1940. godine, diplomirao je 1965. na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu, a poslijediplomski studij završio je 1967. godine u klasi profesora Mila Milunovića. Od 1958. živi u Rijeci. Član je HDLU-a Rijeka.

Ima status samostalnog umjetnika u miru. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja za likovni rad i angažiranost u javnom životu. Uspješno se bavio scenografijom (HNK Ivana pl. Zajca i Kazalište mladih).

Radovi mu se nalaze u mnogim privatnim kolekcijama te muzejskim zbirkama u zemlji io inozemstvu. Prvu samostalnu izložbu održao je 1966. godine, a od tada održao je preko 50 samostalnih izložbi te 180 skupnih.