Novogodišnje odluke o mršavljenju brzo se raspadaju – šest od deset Hrvata odustane unutar tri mjeseca, a razlog je duboko ukorijenjena stigma i nedostatak stručne podrške.

U Europi 65 posto odraslih građana smatra da ima višak kilograma, gotovo svaka peta osoba vidi to kao značajan problem, a čak 47 posto nikada nije dobilo konkretan savjet od liječnika o regulaciji težine.

Tek svaka peta osoba planira potražiti stručnu pomoć, i to uglavnom osobnog trenera ili nutricionista, pokazalo je novo istraživanje tvrtke Novo Nordisk, koje su proveli Ipsos i Focal Data.

Istraživanje je obuhvatilo i Hrvatsku – kod nas više od 65 posto odraslih ima višak kilograma, s jednim od najviših udjela pretilih u EU-u – osobito među muškarcima i djecom, što zahtijeva hitne javnozdravstvene mjere. Zabrinjava podatak da, prema posljednjem COSI-istraživanju, oko 35 posto osmogodišnjaka pati od pretilosti.

Kronična bolest

Svjetska zdravstvena organizacija klasificira debljinu kao kroničnu bolest, a više od pola osoba s debljinom ističe nedostatak podrške kao glavnu prepreku u borbi.

Debljina je kronična metabolička bolest uzrokovana prekomjernim nakupljanjem, disfunkcijom ili poremećenom raspodjelom masnog tkiva u tijelu, što povećava rizik od brojnih komplikacija i smanjuje kvalitetu života te očekivani životni vijek oboljelih, opisuje Sanja Klobučar, endokrinolog i dijabetolog, dopredsjednica Hrvatskog društva za debljinu Hrvatskog liječničkog zbora i voditeljica Ambulante i Dnevne bolnice za debljinu KBC-a Rijeka.

– Tradicionalno se debljina dijagnosticirala samo prema indeksu tjelesne mase, odnosno omjeru tjelesne težine u kilogramima i kvadrata visine u metrima. Vrijednost iznad 25 kg/m² ukazuje na prekomjernu tjelesnu masu, a 30 kg/m² ili više na debljinu ili pretilost.

Ipak, indeks tjelesne mase nije savršen, jer može podcijeniti ili precijeniti količinu masnog tkiva i ne pruža dovoljno podataka o individualnom zdravlju. Zato se koriste dodatne mjere poput opsega struka, omjera struka i visine te udjela tjelesne masti iz analize sastava tijela, objasnila je Klobučar.

Kako bi olakšali kliničke odluke i personalizirano liječenje, međunarodna skupina stručnjaka prošle godine usvojila je novu definiciju debljine koja se usredotočuje na funkcionalne posljedice prekomjerne mase tijela, a ne samo na indeks tjelesne mase.

Ona uvodi kliničku debljinu, gdje prekomjerna masa uzrokuje vidljive znakove i simptome poput smanjene funkcije organa ili ograničenja u svakodnevnim aktivnostima, te pretkliničku debljinu, gdje masa premašuje normu bez trenutnih simptoma, ali s povišenim rizikom za razvoj kliničke debljine, šećerne bolesti tipa 2, srčanih bolesti i drugih komplikacija.

Ova klasifikacija donosi objektivnije kriterije za dijagnozu i ciljano liječenje jer liječenje debljine predstavlja jedan od najvećih izazova suvremenog zdravstvenog sustava, što proizlazi iz same složenosti bolesti, više uzroka i dugotrajnog tijeka.

– Promjena životnog stila, koja uključuje zdrave prehrambene navike i veću tjelesnu aktivnost, predstavlja temelj svih mjera za prevenciju i liječenje pretkliničke i kliničke debljine, kao i povezanih kroničnih bolesti.

Suvremena farmakoterapija debljine djelotvorno se suprotstavlja snažnim biološkim mehanizmima koje tijelo aktivira tijekom gubitka tjelesne mase.

Time postiže ne samo značajnu redukciju mase tijela, već i poboljšanje pridruženih čimbenika srčanožilnog rizika, uključujući arterijsku hipertenziju, dislipidemiju, šećernu bolest tipa 2 i masnu jetru. Ako konvencionalne metode ne daju željene rezultate, razmatraju se endoskopske i kirurške opcije, rekla je Klobučar.

Smanjenje stigme

Iako se moderni lijekovi za debljinu svojom učinkovitošću približavaju onoj barijatrijske kirurgije, kirurške intervencije i dalje predstavljaju najučinkovitije rješenje za pacijente s ekstremnom debljinom i pridruženim bolestima, posebno u težim oblicima kliničke debljine.

Unatoč broju učinkovitih terapija, dugoročni uspjeh ovisi o ranom prepoznavanju debljine kao kronične bolesti i kontinuiranoj, individualiziranoj skrbi.

Najnovije smjernice naglašavaju važnost timske suradnje i praćenja pacijenata tijekom cijelog liječenja, a prvi korak u borbi protiv debljine jest smanjenje stigme koja je okružuje.

– Mnoge osobe odgađaju traženje pomoći zbog srama, loših prethodnih iskustava ili uvjerenja da su same krive za svoje stanje. Ključno je naglasiti da je debljina kronična bolest pod utjecajem genetike, hormona, okoline i načina života, a ne samo »nedostatka volje«.

Poticanje na traženje pomoći počinje empatičnim, neosuđujućim pristupom zdravstvenih djelatnika i javnim porukama. Razgovor o tjelesnoj masi treba voditi s poštovanjem, fokusirajući se na zdravlje umjesto izgleda – time se povećava šansa za ranu intervenciju i aktivno sudjelovanje u liječenju, navela je endokrinologinja.

Borba protiv stigme počinje promjenom jezika o debljini, upravo spomenutim fokusom na zdravlje umjesto krivnje ili izgleda. Neophodno je jasno poručiti da je debljina kronična bolest, a ne osobni neuspjeh, te poticati poštovanje i empatiju u obitelji, zdravstvenom sustavu i društvu.

Ključno je saslušati iskustva pogođenih osoba i priznati prepreke na koje nailaze, jer sram često predstavlja veću barijeru od samih zdravstvenih problema.

– Za dugoročne promjene neophodno je postaviti realne, održive ciljeve – čak i umjeren gubitak mase tijela donosi velike zdravstvene koristi. Naglasak mora biti na trajnoj promjeni navika – prehrani, tjelesnoj aktivnosti, snu i upravljanju stresom, a ne na kratkotrajnim dijetama.

Dugoročni uspjeh zahtijeva kontinuiranu podršku multidisciplinarnog tima, redovito praćenje, prilagodbu terapije i osjećaj da pacijent nije sam. Zastoji i povremeni povratak kilograma dio su kronične prirode bolesti, a ne osobni neuspjeh.

Održive promjene postižu se kroz dugoročnu podršku, razumijevanje i individualni pristup koji prioritet stavlja na zdravlje i kvalitetu života, poručila je liječnica.

Endokrini poremećaji

Smanjenje socijalne izolacije zahtijeva podršku, uključivanje i dostupnu stručnu pomoć, posebno za one koji su se zbog negativnih iskustava povukli iz društvenog života.

Okruženje u kojem se osobe osjećaju prihvaćeno i sigurno ključno je za početak brige o zdravlju i dugoročne promjene. U zajednicama s ograničenim pristupom skrbi naglasak pada na jednostavne, dostupne korake i povezivanje s postojećim oblicima pomoći.

– Edukacija, podrška i prilagodba preporuka realnim uvjetima bitni su za smanjenje nejednakosti i poticanje uključivanja u zdravstvenu skrb. Socioekonomski uvjeti predstavljaju ključni aspekt koji se mora uzeti u obzir.

Preporuke se prilagođavaju stvarnim mogućnostima pacijenata – njihovim financijskim resursima, radnim obvezama, obiteljskim okolnostima i dostupnosti zdravstvene skrbi.

Cilj je ponuditi realna, održiva rješenja koja se lako provode u svakodnevnom životu. Jedan od glavnih izazova jest visoka cijena lijekova za debljinu, koji su trenutno nedostupni mnogim pacijentima.

Zato je neophodno razvijati pravednije modele dostupnosti terapije i sustavno osiguravati da učinkovito liječenje dosegne što širi krug ljudi, navela je liječnica.

Najčešći endokrini poremećaj povezan s debljinom jest hipotireoza, odnosno smanjena funkcija štitnjače. Debljina se javlja i kod Cushingova sindroma, poremećaja lučenja spolnih hormona te sindroma policističnih jajnika kod žena.

Važno je istaknuti da ti poremećaji rijetko uzrokuju debljinu sami po sebi, ali značajno doprinose njezinu razvoju i otežavaju liječenje. Oni se prepoznaju putem kliničke procjene, laboratorijskih nalaza i ciljane dijagnostike, posebno kad simptomi upućuju na hormonsku neravnotežu.

Pravovremeno otkrivanje omogućuje specifično liječenje, koje olakšava regulaciju tjelesne mase i poboljšava ukupno zdravlje.

– Debljina povezana s endokrinim poremećajima često se manifestira neobjašnjivim dobivanjem na težini, osobito kad prehrambene navike i način života ostaju nepromijenjeni.

Često su prisutni i umor, smanjeno podnošenje napora, promjene na koži, kosi i noktima, modrice, strije, pojačana dlakavost, povišene razine glukoze i krvnog tlaka, smanjen libido, poremećaji menstrualnog ciklusa kod žena te nakupljanje masnog tkiva u specifičnim tjelesnim područjima, ovisno o vrsti hormonskog poremećaja.

Kombinacija ovih simptoma s debljinom signalizira potrebu za ciljanom endokrinološkom obradom, objasnila je Klobučar.

Inzulinska rezistencija

Čak 30 do 40 posto odraslih s viškom kilograma ili debljinom razvija poremećaje šećera u krvi – od predijabetesa do dijabetesa tipa 2. Najugroženiji su oni s trbušnom masnoćom i inzulinskom rezistencijom.

Inzulinska rezistencija i debljina tijela imaju dvostruku međusobnu vezu: debljina može uzrokovati rezistenciju, a rezistencija može pogoršati debljinu.

– Inzulinska rezistencija nastaje kad stanice u tijelu slabije reagiraju na inzulin – hormon koji regulira šećer u krvi i sudjeluje u metabolizmu masti. Kao posljedica, gušterača luči više inzulina, što potiče nakupljanje masnog tkiva, posebice u trbušnoj regiji, i otežava mršavljenje.

Osim toga, inzulinska rezistencija ključna je u razvoju šećerne bolesti tipa 2 i drugih metaboličkih komplikacija debljine. Zato su ključne redovite laboratorijske analize za rano otkrivanje, čak i bez simptoma – rana dijagnoza sprječava teške komplikacije.

Prepoznavanje i rani tretman promjenom prehrane, tjelesnom aktivnošću i ponekad lijekovima ključni su za kontrolu tjelesne mase i očuvanje zdravlja, navela je liječnica.

Jedan od najčešćih mitova je da je za gubitak kilograma dovoljna samo volja ili snažna motivacija. Istina je da je debljina kronična bolest koju uz genetske, hormonalne i metaboličke čimbenike značajno oblikuju i prehrana, način života, stres i okoliš.

– Motivacija i volja su važne, ali nerijetko nisu dovoljne da bi se osoba oduprijela snažnim adaptacijskim mehanizmima koji se javljaju kao odgovor na gubitak tjelesne mase i otežavaju dugoročno održavanje postignutog gubitka kilograma.

Drugi uobičajeni mit je da lijekovi ili operacija rješavaju problem sami, no čak i tada iznimno je bitno inzistirati na važnosti pravilne prehrane i redovite tjelesne aktivnosti kako bi se postigli dugoročni, održivi rezultati i očuvalo zdravlje.

Gubitak kilograma pokreće adaptacijske mehanizme koji otežavaju održavanje rezultata, pa motivacija često ne pobijedi. Lijekovi i operacije ne rješavaju problem sami – ključni su prehrana i vježbanje za dugoročne uspjehe.

Razbijanje ovih mitova pomaže pacijentima pristupiti liječenju realno, bez krivnje i s jasnim strategijama, objasnila je Klobučar.

Ultraprerađena hrana

Nova istraživanja povezuju ultra-prerađenu hranu s povećanim rizikom za loše zdravlje, uključujući pretilost, srčane bolesti, rak i raniju smrt.

Primjeri ultraprerađene hrane uključuju sladoled, prerađeno meso, čips, masovno proizveden kruh, određene žitarice za doručak, kekse, mnoge gotove obroke i gazirana pića.

Takva hrana često sadrži visoke razine zasićenih masti, soli i šećera te razne aditive, što ostavlja manje prostora u prehrani za hranjive namirnice. U njima su uobičajene i tvari koje se ne koriste u kućnoj pripremi, poput konzervansa, emulgatora te umjetnih boja i aroma.

– Komponente industrijski prerađene hrane mogu remetiti metaboličke procese, poremetiti crijevnu mikrobiotu i izazvati upale u tijelu.

Čak i ako ultraprerađena hrana na papiru ima sličan kalorijski unos i nutritivni profil kao minimalno prerađena ili ‘prirodna’ hrana, ona ipak može imati ozbiljnije štetne učinke, istaknula je Marialaura Bonaccio iz Odjela za epidemiologiju i prevenciju Instituta IRCCS Neuromed u Italiji, koja je istraživala povezanost unosa ultra-prerađene hrane i smrtnosti kod preživjelih od raka.

Preokret u borbi protiv debljine

Novi lijekovi poput semaglutida (Wegovy) i tirzepatida (Mounjaro) označavaju preokret u borbi protiv debljine, jer oni i smanjuju težinu i poboljšavaju srčano-metabolički rizik.

U Hrvatskoj su oni registrirani za tjednu injekciju, ali pacijenti sami snose troškove jer ih HZZO ne pokriva.

– Ovi lijekovi su generalno sigurni, ali mogu izazvati nuspojave poput nadutosti, zatvora ili mučnine, osobito na početku. Veći rizik imaju osobe s žučnim kamencima ili upalom gušterače i ta terapija zahtijeva liječnički nadzor.

Farmakološko liječenje treba biti dio šireg, multidisciplinarnog pristupa koji uključuje promjenu životnog stila, podršku i redovito praćenje. Time se osigurava dugoročna održivost postignutih rezultata i bolja kvaliteta života pacijenata, kazala je Klobučar.