Alex Honnold već dugi niz godina nosi titulu jednog od najsmjelijih sportaša današnjice, te ga se smatra ikonom ekstremnog penjanja.

Sada je, nakon mjeseci priprema i godina sanjanja, ostvario pothvat koji je neminovno pomaknuo granice kako sporta, tako i televizije, ispenjavši stotinu i jedan kat tajvanskog nebodera Taipei 101 – bez užadi, sigurnosne opreme i ikakvog prostora za pogrešku.

Ovaj povijesni poduhvat na male je ekrane diljem svijeta donio Netflix prijenosom “Skyscraper Live” u realnom vremenu, pa su tako mnogi iz udobnosti i sigurnosti naslonjača pratili Hannolda u vrtoglavom pokušaju rušenja još jednog rekorda, savladavajući vertikalu ne žive stijene, već onu od čelika, stakla i betona.

Visina nebodera koju je ispenjao je 508 metara (usporedbe radi, visina Eiffelovog tornja je 300 metara bez antene), a Honnold se popeo na vrh najviše zgrade na Tajvanu nakon 91-minutnog uspona.

„Kakav prekrasan način da se vidi Taipei“, rekao je novinarima nakon svog pothvata, koji je odgođen za jedan dan zbog vlažnog vremena.

Honnold je rekao da je svojedobno razmišljao o usponu na tu građevinu bez dozvole nadležnih.

„Ali onda, iz poštovanja prema zgradi i poštovanja prema svim ljudima u timu koji su mi dali pristup da je proučim, pomislio sam, pa neću to, poštovat ću ljude i samo vidjeti hoće li se ikada poklopiti.“

ŽIVOTNI SAN

Arhitektura nebodera Taipei 101 oblikovana je po uzoru na drvo bambusa. Glavni toranj sastoji se od osam segmenata koji sadrže po osam katova, takozvane “bambusove kutije”, dok se između svakog od tih segmenata nalaze izbočine i balkoni. To paradoksalno znači da se pad i dogodio, isti ne bi nužno bio koban, pojasnio je Hannold u jednom od mnogobrojnih intervjua koji su prethodili usponu.

– Geometrija zgrade i njen oblik takvi su da biste zapravo mogli pasti na mnogo mjesta i zapravo ne umrijeti, što je u nekim aspektima čini sigurnijom od mnogih penjanja po stijenama, kazao je. Drugim riječima, nije postojao jedan presudan i tehnički najteži dio, već je najveća opasnost ovog uspona vrebala kroz nakupljeni umor i psihološki pritisak koji je rastao sa svakim katom.

Ipak, u sferi takozvanog free solo penjanja, odnosno penjanja bez osiguranja, Honnoldov podvig se i dalje mnogima činio kao nezamisliv i nesiguran. Uza sve to, budući da se čitav uspon od početka prenosio uživo, na najvećoj globalnoj streaming platformi, činjenica da ga gledaju i promatraju ne samo slučajni prolaznici, već milijuni ljudi, nosila je određen pritisak. Međutim, čini se da je Honnoldov mentalni pristup ostao nepromijenjen. Čitav pothvat je na veoma skroman način usporedio s nogometom ili MMA mečom uživo, aludirajući pritom da jedina razlika leži u tome što se njegov uspon čini dramatičnijim jer su posljedice pogreške puno veće.

REUTERS/Ann Wang

Honnold je uspon na Taipei 101 opisao kao svoj životni san, a kada je prvi put ugledao tu zgradu, što je bilo prije otprilike desetak godina, od tada je tiho gajio nade da će se jednog dana imati prilike popeti na njega.

Ako uzmemo u obzir to da se penjanjem bavi dugih 30 godina, na određen način sav taj penjački staž može se računati kao priprema za Taipei 100! Sam trening za penjanje ovog specifičnog nebodera trajao je otprilike dva i pol mjeseca.

– Ne želite previše “naoštriti mač”. Jednostavno ne možete početi trenirati prerano jer se iscrpite i ozlijedite, istaknuo je u jednom od intervjua.

POANTA SPEKTAKLA

Hannold je u jednom od intervjua koji su uslijedili usponu kazao da je čitava poanta ovog spektakla bila njegova inherentna opasnost, što ga u konačnici i čini toliko uzbudljivim. Za njega sigurnost ne leži u užadi, već u pripremi, treningu i probama.

Kako to obično biva s društvenim mrežama, otkako je najavio što planira napraviti, javljale su se mnoge kritike koje su upućivale da se radi o triku i(li) medijskom spektaklu, no Honnold se na to nije previše obazirao, naglašavajući da je riječ o istinskom penjačkom izazovu, jedinstvenom po svojoj prirodi i razmjerima.

Penjač se suočio i s brojnim osudama, a neki su događaj nazvali pukim “akrobacijskim trikom”. Odgovarajući na takve komentare, Honnold je uvažio njihov skepticizam, ali je uzvratio sugestijom da bi vrlo vjerojatno svi ti kritičari uživali u prilici da se sami mogu popeti na Taipei 101 ako bi im se ponudila. Primijetio je: “To je tako cool, tako je zabavno”!

Ispenjavši svih stotinu i jedan kat čeličnog giganta Taipei 101, Honnold je još jednom ušao u povijest te je barem načas obrisao granicu između sporta i spektakla.

Savladavši najnemilosrdnije stijene na svijetu, među mnogim Honnoldovim fanovima i kritičarina kolalo je pitanje zašto je odlučio prirodne stijene zamijeniti staklom i čelikom. Na to Honnold ima veoma jednostavan odgovor: zašto ne? K tome, istaknuo je da je u globalu veoma teško dobiti dozvolu za penjanje na zgradu, a budući da je i u tom pothvatu uspio, zaključio je da je ovo naprosto prilika koja se ne propušta. Također, tu je bio prisutan i neminovan element znatiželje, jer se nikada do sada nije popeo na nešto što je napravio čovjek.

DRUKČIJI MOZAK

Alex Honnold rođen je 17. kolovoza 1985. u Sacramentu u Kaliforniji i danas se smatra jednim od najiznimnijih sportaša u povijesti slobodnog penjanja. Odrastao je u obitelji srednje klase, a s penjanjem se upoznao još kao dječak u lokalnim dvoranama za sportsko penjanje. Vrlo rano pokazao je izniman talent, ali i osobinu koja će kasnije postati njegov zaštitni znak -gotovo potpuni izostanak straha u situacijama koje kod većine ljudi izazivaju paralizu. Honnold na veoma specifičan način doživljava strah, a taj je da se s njim ne zamara previše. “Doživljavam ga kao osjet u svom tijelu. Mogu to ili poslušati ili ne – ili to nešto znači, ili ne. Samo zato što nešto osjećate u svom tijelu, ne znači nužno da to mora utjecati na način na koji se ponašate”, kazao je.

REUTERS/Ann Wang

Nakon što je kratko studirao inženjerstvo na Sveučilištu u Kaliforniji u Berkeleyju, Honnold je donio odluku koja će mu obilježiti život: napustio je fakultet i u potpunosti se posvetio penjanju. Godinama je živio minimalistički, često u kombiju, putujući od stijene do stijene diljem Sjedinjenih Američkih Država. Upravo u tom razdoblju razvio je svoj prepoznatljiv stil slobodnog solo penjanja – uspona bez užadi, osiguranja i ikakve zaštitne opreme.

Osim po sportskim podvizima, Honnold je poznat i po svojoj racionalnosti, pedantnosti i gotovo znanstvenom pristupu riziku. Neurološka istraživanja pokazala su da njegov mozak drukčije reagira na strah od prosjeka, no sam Honnold često ističe da se ne radi o nepromišljenosti, već o dugogodišnjoj pripremi i potpunom poznavanju vlastitih granica.

U privatnom životu oženjen je za Sanni McCandless, s kojom ima dvoje djece, a posljednjih godina sve se više okreće sigurnijim penjačkim projektima i filantropiji kroz vlastitu zakladu Honnold Foundation, posvećenu održivoj energiji.

PODVIG KOJI JE PROMIJENIO POVIJEST PENJANJA

U lipnju 2017. Alex Honnold ostvario je ono što se desetljećima smatralo nemogućim: slobodnim solo usponom ispenjao je El Capitan, monumentalnu granitnu stijenu u Nacionalnom parku Yosemite, visoku gotovo 900 metara. Bez užeta, bez osiguranja i bez ikakve sigurnosne mreže, Honnold je cijeli smjer prešao za tri sata i 56 minuta.

Riječ je o usponu koji ne traži samo vrhunsku tehniku, već i apsolutnu mentalnu stabilnost. El Capitan nije kontinuirano vertikalna stijena, već kompleksan mozaik ploča, pukotina, previsa i mikroskopskih hvatišta. Na pojedinim dionicama ruke i noge oslanjaju se na izbočine široke svega nekoliko centimetara, dok se ispod penjača otvara gotovo kilometar praznine. U takvim uvjetima ne postoji prostor za improvizaciju – svaki pokret mora biti savršen.

ALEX HONNOLD.COM

Honnold se za ovaj uspon pripremao godinama. Smjer je prethodno ispenjao više desetaka puta uz osiguranje, detaljno pamteći svaki hvat, položaj tijela i prijelaz. Razvio je gotovo kartografsku memoriju stijene, znajući točno gdje može stati, gdje mora ubrzati, a gdje se smije zadržati svega nekoliko sekundi. Posebno je zahtjevna bila dionica poznata kao Boulder Problem, tehnički najteži dio cijelog smjera, koji je Honnold morao proći bez ikakve mogućnosti pogreške.

Njegov podvig snažno je odjeknuo izvan penjačke zajednice. National Geographic opisao ga je kao “najveći podvig čistog penjanja po stijenama u povijesti sporta”, a šira javnost s nevjericom je pratila snimke čovjeka koji se bez zaštite kreće po vertikalnom zidu. Godinu dana kasnije, uspon je ovjekovječen u Oscarom nagrađenom dokumentarnom filmu “Free Solo”, koji ne bilježi samo sam čin penjanja, već i dugotrajan psihološki pritisak, dileme i strahove ljudi oko Honnolda, svjesnih da nemaju nikakav način intervenirati ako nešto pođe po zlu.

Uspon na El Capitan zauvijek je promijenio percepciju granica ljudskih mogućnosti. Ono što je godinama postojalo kao teorijska rasprava – može li čovjek slobodnim solo usponom savladati jednu od najzahtjevnijih stijena na svijetu -Honnold je pretvorio u hladnu, preciznu i dokumentiranu stvarnost. Time nije samo ispisao novo poglavlje u povijesti penjanja, već je postavio mjerilo koje će buduće generacije penjača vjerojatno još dugo promatrati s mješavinom divljenja, strahopoštovanja i nevjerice.

REUTERS/Ann Wang

NAJPOZNATIJI I NAJUTJECAJNIJI USPJESI

– El Capitan (2017.)

– Half Dome (2016.) – ikonična stijena Yosemitea, visoka više od 600 metara, svladana bez ikakve zaštite. Ovaj uspon bio je izravna najava El Capitan pothvata

– Moonlight Buttress (2016.) – jedna od tehnički najzahtjevnijih ruta u Zion National Parku. Honnold ju je ispenjao bez osiguranja, iako se radi o smjeru koji i uz uže predstavlja ozbiljan izazov

– Freerider & Salathé Wall – prije El Capitana, Honnold je više puta ispenjao najpoznatije smjerove na toj stijeni, često u rekordnim vremenima i s minimalnom opremom

– Rekordni “link-up” usponi u Yosemiteu – u jednom danu spojio je više velikih stijena i smjerova, demonstrirajući iznimnu izdržljivost, brzinu i preciznost

HONNOLD FOUNDATION

Honnold Foundation neprofitna je organizacija koju je 2012. godine osnovao Alex Honnold s ciljem promicanja dostupne i održive solarne energije diljem svijeta. Ideja fondacije proizašla je iz Honnoldovih putovanja i iskustava na terenu, gdje se iz prve ruke susretao sa zajednicama koje nemaju pouzdan pristup električnoj energiji, ali imaju obilje sunčeva potencijala.

2026 REUTERS/Ann Wang

Fondacija podupire i financira projekte solarne energije na lokalnoj razini, s naglaskom na inicijative koje jačaju otpornost zajednica, potiču društvenu pravednost i smanjuju negativan utjecaj na okoliš. Suradnjom s lokalnim organizacijama i partnerima, Honnold Foundation ulaže u dugoročna, održiva rješenja – od opskrbe električnom energijom škola i zdravstvenih ustanova do poboljšanja životnih uvjeta u udaljenim i ranjivim sredinama.

Temeljna poruka fondacije jednostavna je i jasna: čista energija nije luksuz, već osnovno pravo koje može izravno unaprijediti kvalitetu života i doprinijeti očuvanju planeta.