Oslanjajući se na motive obitelji, tradicije te krajolika otoka Paga kao mjesta pripadnosti, autorica Lucija Maržić vizualno atraktivnim radovima nastalim miješanim slikarskim tehnikama, okupljenim izložbom »Između nasljeđa i pripadnosti«, istražuje osobne i kolektivne slojeve identiteta, pa njezini intimni portreti, prizori tradicijskog života te materijalnost kamena i čipke, rezultiraju emotivno snažnim vizualnim jezikom.

Novootvorena izložba Lucije Maržić, studentice Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, govori predsjednik Fotokluba Color Ivica Nikolac, koji je i autor kustoskog teksta, njezina je šesta samostalna izložba, no prva u Rijeci, a obuhvaća radove izvedene u miješanim tehnikama slikarskog izraza nastale u protekle dvije godine, pa se radi o »presjeku njezina dosadašnjeg umjetničkog promišljanja i intuitivnog istraživanja vlastitog vizualnog jezika«.

– Autorica pripada krugu mladih autora koji se još uvijek nalaze u procesu oblikovanja vlastite poetike. Iako njezin tematski i stilski okvir još nije u potpunosti definiran, u izloženim radovima jasno se iščitavaju određene cjeline koje zaokupljaju njezin interes.

Motivski se njezin opus najčešće veže uz otok Pag, portrete članova obitelji i prijatelja te motive tradicije, koje interpretira nostalgično, emotivno i s izrazitom osobnom posvećenošću.

U tim radovima prisutna je suptilna kombinacija melankolije otočnog života, naglašene kroz odabir motiva, te suzdržanog, ali nimalo pasivnog pogleda promatrača koji vizualno, gotovo tiho, komentira ono što vidi i osjeća, ističe Nikolac.

Emotivna povezanost

Kako dalje pojašnjava, »ciklus portreta, uključujući i autoportrete, otkriva da su mnogi radovi nastali prema fotografijama koje su poslužile kao polazište u procesu stvaranja«.

“Mama”, Lucija Maržić

– Fotografija je tek temelj; ono što portrete čini snažnima jest emotivna povezanost autorice s portretiranim osobama koje prikazuje s posebnom pažnjom prema neverbalnim izrazima lica i govoru tijela.

Poznajući njihove karaktere, Lucija uspijeva prenijeti intimnost, bliskost i odanost jednostavnosti, izbjegavajući patetiku i suvišnu dramatizaciju, tumači.

Uz to, »snažan dio njezina stvaralaštva«, kaže, »vezan je uz tradiciju grada Paga – pašku čipku, karneval, kamenjare i ovce«.

– Ti motivi prizivaju miris vune i gorkog otočnog bilja, zvuk bure u dugim zimskim popodnevima, slani zrak i težinu južine, ali i vedrinu ljeta, simfoniju sunca u bijelom kamenu i plavetnilu mora.

Budući da se i sama od djetinjstva bavi izradom paške čipke, njezina je povezanost s tom tradicijom duboko osobna. To se osobito očituje u tamno-melankoličnom prikazu sebe i sestre kako šivaju čipku uz svjetlost fenjera – prizoru koji odiše tišinom, koncentracijom i naslijeđenim znanjem.

U tim radovima Lucija kao da otvara škrinju obiteljskog i kolektivnog pamćenja, nudeći atmosferu nekadašnjih paških kuća. Melankoliju prenosi s lakoćom i realističnom suzdržanošću, kao da u sebi nosi težinu života dviju, možda i triju otočnih generacija žena. To je ogroman teret, ali i snažan emotivni kapital jedne mlade autorice, kazuje Nikolac.

“Suhozid”, Lucija Maržić

Nasuprot tome, pojašnjava, oni »karnevalski prizori izvedeni su ekspresionistički, s plošnim, prštavim akcentima boje koji slave radost života, mladosti i kolektivnog veselja«.

– Važan segment njezina likovnog izraza čine i mozaici, u kojima koristi kamen, mramor, keramiku i staklo. Na prvi pogled, ti radovi mogu djelovati grubo ili nedovršeno, no upravo u toj prividnoj nesavršenosti leži njihova snaga.

Lucija se ne opterećuje tehničkom perfekcijom, već se fokusira na izražajnost i emocionalnu istinitost. Svojom sigurnom kompozicijom i osjećajem za atmosferu pokazuje empatiju prema temi i materijalu, oblikujući djela koja postupno otkrivaju svoju slojevitost, ocjenjuje Nikolac.

Proces formiranja

O autoričinom sadašnjem radu koji ima velik potencijal pak ističe kako se »Lucija Maržić doima poput nebrušenog kamena iz kojeg se postupno rađa dragulj«.

“Dario”, Lucija Maržić

– Njezina umjetnost još je u procesu formiranja, ali već sada pokazuje iskrenost, emotivnu dubinu i snažan osjećaj pripadnosti prostoru i tradiciji iz koje potječe.

Ako se zateknemo u njezinom bezvremenskom prostoru, na njezinom otoku kojim vlada ljubav prema nasljeđu i pripadnosti, zagledajmo se u noćno nebo, odaberimo svoju zvijezdu i poželimo da tako bude, zaključuje Nikolac.

O umjetnici

Lucija Maržić rođena je 2002. godine u Zagrebu. Odrasla je u Pagu gdje je završila osnovnu školu, a školovanje je zatim nastavila u Zadru u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti i dizajna.

Na Akademiji primijenjenih umjetnosti na Sveučilištu u Rijeci završila je preddiplomski studij primijenjene umjetnosti, kao i prvu godinu diplomskoga studija.

Dosad je imala pet samostalnih izložba: »Ruke« (2021.) i »Bliska lica« (2024.) u crkvi sv. Jurja u Pagu, izložbu u Gradskoj knjižnici Pag (2023.), »Iz kamena i niti« u Galeriji Era u Novalji (2025.) te »Utkano u kamen« u galeriji Pauliana u Povljani.