Da izreka kako je pas najbolji čovjekov prijatelj nije samo puka fraza, pokazuju i nova istraživanja. Jedno od njih, ono prošlogodišnje engleske organizacije RSPCA  (Kraljevsko društvo za sprječavanje okrutnosti prema životinjama), otkrilo je da samo 1 posto na kućnog ljubimca gleda samo kao životinju u kući, velika većina ga doživljava kao člana obitelji ili najboljeg prijatelja.

Najnovije istraživanje akademskog mega žurnala PLOS One otkriva još veću povezanost ljudi i njihovih kućnih ljubimaca. Istraživanje koje vodio Philip Hyland s Maynooth sveučilišta u Irskoj je fokusirano na psihičko stanje zvano poremećaj produljenog tugovanja, kad se ljudi nakon gubitka voljene osobe više od godinu dana kasnije ne mogu oteti snažnoj tuzi koja im ometa normalno funkcioniranje u životu. Znanstvenici u istraživanju konstatiraju kako se u psihijatriji poremećaj produljenog tugovanja ne „priznaje“ nakon smrti kućnog ljubimca.

No, ispitivanje na 975 punoljetnih građana Velike Britanije sugerira da taj psihijatarski poremećaj nije vezan samo za smrt voljene osobe. Naime, pokazalo se da čak u 21 posto slučajeva, oni koji su doživjeli tugu i zbog gubitka voljene osobe i zbog gubitka kućnog ljubimca, teže su se nosili sa smrću kućnog ljubimca nego bliske osobe.

Također, utvrđeno je istraživanjem da 8,1 posto onih koji su izgubili kućnog ljubimca ispunjavaju kriterije za dijagnosticiranje poremećaja produljenog tugovanja, odnosno da imaju intenzivnu dugotrajnu reakciju na gubitak, osjećaju bolnu čežnju i nemogućnost da prihvate gubitak kućnog ljubimca duže od godine dana.

Razlozi otklizavanja u teški psihijatarski poremećaj nakon smrti kućnog ljubimca mogu biti različiti i specifični u odnosu na gubitak bliske osobe. Smrt kućnog ljubimca često je posljedica odluke, kad su prestari ili prebolesni, uspavljuje ih se da se ne muče što dodaje osjećaj krivice što s ljudima nije slučaj, nadalje, okolina teže shvaća da se može toliko žaliti za ljubimcem, mnogi iz srama i straha od nerazumijevanja ne podijele svoje osjećaje tuge s obitelji kao u slučaju smrti bliske osobe, što ih dodatno može izolirati i prolongirati prevazilaženje teške tuge.