Te večeri Dvorište »Božičević« Etnografskog muzeja pretvoreno je u jazz klub, a Split se na trenutak pretvorio u New York, onakav kakav je bio u 1960-ima. Takav dojam stekli smo zahvaljujući koncertu Klasične hrvatske četvorke koja svake godine nastupa obilježavajući rođendan velikana jazza, tenor i sopran saksofonista Johna Coltranea koji je rođen 23. rujna 1926. Ciklus, koji je prije deset godina pokrenuo Silvio Braica, tadašnji ravnatelj Etnografskog muzeja Split, a nastavila ga je sadašnja ravnateljica Vedrana Premuž Đipalo, koja je najavila da će održati kontinuitet. Naime, i ovogodišnji koncert pokazao je koliko je važan za podizanje ugleda Muzeja.

Silna prodornost

Već na samom početku sva su mjesta bila zauzeta, a kad je bend zagrmio nahrupili su znatiželjnici i pokazalo se da je prostor premalen za Klasičnu hrvatsku četvorku. Ili za Coltranea?! No, teško da bi se mogao naći bolji. Naime, Dvorište »Božičević« odiše nekom posebnom mirnoćom i šarmom, što djeluje poticajno za umjetnike i publiku. Idealno za udomljavanje umjetničkih istupa. Uostalom, zašto je Coltrane, iako je bio slavan glazbenik koji je nastupao u velikim koncertnim dvoranama i na uglednim festivalima, volio svirati u klubovima, za mali broj slušatelja? Nije to bilo samo zato što su džezisti po defaultu svirali u klubovima. Taj mali broj slušatelja je uvijek, u prisnom ugođaju, donosio silnu energiju, stvarao naboj, elektricitet koji se praznio kroz glazbu. Primjerice, jedan kanadski ljubitelj jazza i jazz glazbenik, koji je prisustvovao ovom koncertu, oduševljeno je izjavio da je tijekom svirke njegovo tijelo bilo izloženo strujnom udaru. Tako je bilo i na Coltraneovim spomenutim klupskim nastupima, od kojih su neki, upravo zbog te silne prodornosti, objavljeni na albumima. Zapravo, to su neki od njegovih najboljih, primjerice »Live at the Village Vanguard«, »Impressions«, »Live at the Village Vanguard Again!«, ali i »Live at Birdland«, koji je bio tema ovog koncerta.

Izveli su sve skladbe s tog albuma, koji je snimljen krajem 1963., a objavljen početkom 1964. za diskografsku kuću Impulse!.

Odvažnost i maštovitost

Snimio ga je sa svojim najdugovječnijim kvartetom u kojem su uz njega svirali klavirist McCoy Tyner, kontrabasist Jimmy Garrison i bubnjar Elvin Jones, od reda kultni glazbenici koji su također izvršili ogroman utjecaj na naraštaje džezista. Tumačili su ih na sebi svojstven način, ali uz prisutan duh Coltraneove glazbe. Pod vodstvom tenor i sopran saksofonista Saše Nestorovića, koji je ekspert za njegovu glazbu, podsjetilli su na glazbenog vizionara u najkretativnijem razdoblju njegovog djelovanja. Uz Nestorovića svirali su također sjajni instrumentalisti, improvizatori: klavirist Hrvoje Galler, kontrabasist Saša Borovec i bubnjar Šimun Matišić. Tijekom niza godina proučavanja i izvođenja njegove glazbe, stekli su uigranost i lakoću zajedničkog muziciranja te razumijevanje prema kompleksnosti Coltraneovog iskaza, a ujedno su zadržali svoju samosvojnost i osobnost, što je, zapravo, najveća zamka za sve koji se uhvate u koštac s tim zadatkom. Posebice se to osjetilo u solima u kojima su svi iskazali odvažnost, maštovitost i veliko improvizatorsko umijeće. Naime, Coltrane je bio poznat po iznimno dugačkim solima, što su tek rijetki uspijevali slijediti, no članovi neustrašive Četvorke su toliko dobro glazbeno potkovani da su u stanju iznijeti taj teret.

Nevjerojatan pritisak

Već su uvodnom, gotovo euforičnom, pokretljivom, razmahanom izvedbom standarda »Afro Blue«, koji je Coltrane često svirao, obuzeli publiku i uveli je u njegov glazbeni svijet. U sljedećoj, izvedbi standarda »I Want to Talk About You«, demonstrirali su posve drukčiji pristup: nježniji, romantičniji, što je također bila jedna od karakteristika bardovog glazbenog karaktera. Posebice je dojmljiva bila izvedba Coltraneove skladbe »Alabama«, potresne posvete četvero crne djece poginule u bombaškom napadu na baptističku crkvu u terorističkom napadu bijelih rasista u Birminghamu u Alabami. Kvartet je ostvario uzvišen ugođaj, sugestivno dočarao tugu, bol i rezignaciju. Bio je to njihov vapaj za ravnopravnošću i zajedništvom koje danas trebamo više nego ikad, pitajući se: »Zar su to zaista nedostižni ciljevi?« Coltraneovoj skladbi »Your Lady« udahnuli su mističan prizvuk, ali s razigranim, lepršavim raspletom. Briljirali su u još jednoj njegovoj, »The Promise«, tipičnoj koltrejnovskoj. Suočeni s nevjerojatnim pritiskom publike, na kraju su popustili i u dodatku izveli skladbu »Vilia« skladatelja opereta Franza Lehara, otkrivši još jednu stranu Coltraneova glazbenog karaktera.

Sljedeće godine obilježava se 100. obljetnica Coltraneovog rođenja, što zahtijeva dostojno podsjećanje na njegovo stvaralaštvo. Klasična hrvatska četvorka i Etnografski muzej Split to mogu.