Slijedom odluke Vlade, Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) kroz idućih bi petnaestak dana, točnije do 8. rujna, trebao oglasiti prodaju novog »3. maja«, društva koje je početkom ove godine prešlo u potpuno državno vlasništvo na konto nenamirenih potraživanja još iz ere Uljanik grupe. Vlada je na svojoj sjednici od 24. srpnja, podsjetimo, osim odluke kojom se »3. maju 1905« odobrilo milijun eura namjenske pozajmice za najnužnije popravke opreme i dizalica, stavila u zadatak CERP-u da u roku od 45 dana ima pokrenuti postupak prodaje ovog društva.

Pitanje koncesije

U kuloarima, pa i u nekim ranijim javnim istupima predstavnika resornog Ministarstva gospodarstva može se čuti da ima zainteresiranih potencijalnih kupaca za riječko brodogradilište, no uspjeh ove privatizacije u vidu ulaska kvalitetnog novog vlasnika, a cilj bi trebao biti da to bude netko iz brodograđevne branše, odredit će način na koji će se država postaviti u svemu tome – hoće li nastojati »na brzaka«, jednom za svagda, zatvoriti pitanje riječkih navoza dok društvo još uspijeva iz vlastitih prihoda podmirivati sve tekuće obveze ili će u toj potrazi za novim vlasnikom nastojati iznaći balans između stanja u kojem se ovo brodogradilište prodaje i, s druge strane, otvorenih potencijala za njegov opstanak na tržištu. To, naravno, neminovno povlači za sobom pitanje kapaciteta potencijalnog novog vlasnika da osigura pozamašna ulaganja u tehnološku obnovu novog »3. maja«.

I već tu dolazimo do prvog otvorenog pitanja. Iz razgovora na više adresa, nismo uspjeli saznati u kojem će to pravcu prodaja novog »3. maja« ići, kao i jesu li u ovom trenutku već definirani glavni uvjeti i način na koji će se to provesti. Sredinom prošlog tjedna odaslali smo upit na ovu temu CERP-u, međutim, odgovor (još) nismo dobili. Iz sustava javne nabave vidljivo je tek da je procjena vrijednosti društva odrađena još prije ljeta i da ju je za CERP odradila tvrtka Hita-vrijednosnice. Upravo će ta procjena vrijednosti, o kojoj se ništa ne zna, odrediti početnu cijenu po kojoj će se prodavati »3. maj 1905«, tvrtke s upisanim temeljnim kapitalom od 10,3 milijuna eura i ovlaštenikom koncesije koja obuhvaća čak 303.649 četvornih metara kopnenog i 209.165 četvorna metra morskog akvatorija trećemajske luke posebne namjene – brodogradilišta. Međutim, ta koncesija koja je starom društvu dodijeljena još 1999. godine, istječe u rujnu 2031. godine.

Primjer Šibenika

Pojavi li se novi vlasnik koji je spreman, bez fige u džepu, nastaviti brodograđevnu djelatnost na riječkim navozima, morat će uložiti u obnovu pogona, opreme, strojeva, dizalica, kao i interne infrastrukture, što se desetljećima nije značajnije doticalo. Podizanje tehnološke, uz kadrovsku, ključni su preduvjeti da bi se uopće pokušalo odgovoriti izazovima današnjeg tržišta. Nedavno je Iskra iz Šibenika, koja je manje brodogradilište, ali i sve uspješnije i zasigurno s boljim stanjem proizvodnih pogona nego što je to slučaj u riječkom brodogradilištu, najavila da kreće u novi investicijski ciklus težak gotovo 31 milijun eura, pa se može samo nagađati koji su to razmjeri ulaganja koja bi u maksimalnoj opciji trebalo riječko brodogradilište. Čak i da se ide s najpotrebnijim za poslovne iskorake, vrlo vjerojatno radilo bi se o nekoliko desetaka milijuna eura. Međutim, da bi se otvorio taj novi investicijski val u šibenskom brodogradilištu, Vlada im je produljila koncesiju za još 20 godina, do 2054. godine.

A novi vlasnik u »3. maj 1905«, barem kako je sada zamišljeno, kreće se tražiti s pozicije aktualne koncesije koja istječe za – šest godina.

Ozbiljni ulagači, ako ih uopće više i ima kad su u pitanju ostaci naših nekadašnjih velikih brodogradilišta, zasigurno se neće obvezati u svojoj ponudi na značajna ulaganja, a da s druge strane nemaju garanciju da će uloženi kapital uspjeti amortizirati.

Naravno, uvijek je moguće da država, odnosno CERP, sroče javni poziv tako da se u konačnici sve zavrti samo oko kupoprodajne cijene za 100 posto udjela u trećemajskoj tvrtki, no čemu onda trud i ogromni novci koji su se uložili kroz protekih pet godina da se riječki navozi održe na životu?

Koliko je koštalo spašavanje riječkog brodogradilišta nakon kraha Uljanik grupe 2019. godine, upravo će se ovih dana povući završna crta ispod vjerovničkih potraživanja, pa tako i državnog proračuna, na prvom stečajnom ročištu starog društva »3. maj« koje bi se trebalo održati 9. rujna.

Kompleksna »udavača«

Tvrtka »3. maj 1905« po svojoj bilanci nije loša, ali je velika, kompleksna i zapuštena udavača. U nešto više od šest mjeseci operativnog poslovanja i preuzimanja četiristotinjak zaposlenika tekuće obveze i pozamašni režijski troškovi uspijevaju se pokriti iz prihoda, no za bilo kakve iskorake, čak ni one minimalne, prostora nema. Dugova, dakle, nema izuzev nedavno dotiranih milijun eura namjenske pozajmice za popravak najkritičnijih dijelova opreme i dizalica, već u fazi da prijeti zastoj proizvodnje.

Kapacitete brodogradilišta uspjelo se zasad zaposliti kroz suradnju s tvrtkom MKM Yachts koja je još sa starim društvom 2020. godine sklopila ugovor o dugoročnoj suradnji na temelju čega im je dodijeljena i potkoncesija unutar trećemajskog područja. Sredinom svibnja ove godine položena je kobilica za gradnju novog polarca za Scenic gupu s kojom australski vlasnik Glen Moroney planira podignuti ljestvicu u segmentu luksuznih ekspedicijskih kruzera. Cijelu priču na tom projektu vodi i menadžerira MKM Yachts dok je »3. maj 1905« angažiran kao glavni podizvođač.

U vrijeme starog trećemajskog društva vlasnik Scenic grupe, koja raspolaže velikom flotom riječnih, a u posljednjih sedam, osam godina kreću je širiti i u segment oceanskog kruzinga, nije iskazivao zainteresiranost za ulazak u vlasništvo brodogradilišta, međutim, okolnosti su se promijenile. Dostupne informacije upućuju da je Scenic grupa u popriličnom zaletu sa gradnjom novih brodova za vlastitu flotu koje, osim u Rijeci, gradi i u Vijetnamu i Rumunjskoj.

Sve ovisi o uvjetima koje daje država

U trećemajskim kuloarima može se čuti kako s početkom rada novog »3. maja« neopterećenog gubicima iz MKM Yachtsa, odnosno Scenic grupe, počinju pokazivati interes da svoj aktualni potkoncesijski status nadograde vlasničkim preuzimanjem »3. maja 1905«. Pokušali smo doći do konkretnije informacije, međutim, iz MKM Yachtsa su poručili kako se zasad neće službeno očitovati.

Proteklih mjeseci, neslužbeno doznajemo, riječko brodogradilište pohodilo je više inozemnih delegacija zainteresiranih za uključenje u program gradnji korveta za HRM. Može li se i s te strane očekivati kakav konkretniji iskaz, ostaje za vidjeti. Mogućnost ulaska u riječko i pulsko brodogradilište još su prije godinu, dvije počeli ispipavati i u šibenskoj Iskri, brodogradilištu koje pod vlasničkom palicom slovenskog poduzetnika Dušana Šišoka doživljava poslovni procvat. Načelni interes, potvrdili su nam iz ovog brodogradilišta, i dalje postoji, međutim, sve će ovisiti o uvjetima koje će pred potencijalne kupce »3. maja 1905« postaviti država.