Prije tridesetak godina, dolaskom biologa, ornitologa, Gorana Sušića u Beli na otoku Cresu krenula je institucionalna i znanstveno vođena akcija spašavanja populacije bjeloglavih supova, najveće ptice Europe, od sigurnog izumiranja.

Prema procjenama broj se sveo na svega 20-ak gnijezda, što je jasno dalo do znanja kako mu je preostao još svega nekoliko godina opstanka. Srećom, brojnim metodama, pa tako i spašavanjem mladih ptića od sigurnog utapanja prigodom pada u more, u čemu se pak posebno ističe Mario Sintić, istinska legenda Belog, pa njihovim prihranjivanjem, te općenito umjetnim hranjenjem na pojedinim lokalitetima njihovog obitavanja, populacija je spašena. Danas taj ugledni creski centar vodi uspješni i predani Tomislav Bandera Anić, a kroz njega je prošlo i na stotine volontera iz čitavog svijeta.

I ne, nije bjeloglave supove skoro uništila neka nepoznata neman, otrovi koje poput kukavičjih jaja neprestano podmeće naša civilizacija ili mahniti ljudi, supove su skoro istrijebili – janjci. Posebno oni podrijetlom s Novog Zelanda. I nisu to neki krvoločni, leteći janjci, koliko god Novi Zeland kao otočje »na kraju svijeta« ima svoje specifičnosti flore i faune, ma ne – to su janjci koje je smrznute na velika vrata na domaći teritorij uvela razarajuća hrvatska manija uvoza. Svega i svačega, pa tako i janjaca. Rušenje cijene janjećeg mesa do te je mjere ugrozilo, smanjilo ovčarstvo na Cresu da je automatski nestalo i ovčjih ili janjećih strvina, osnovne hrane supovima. Oni su naime svojevrsni ekološki redari prirode Cresa, posebno Tramontane, no kako je nestajalo ovčarstvo, nestajali su i oni. Ta gramzljiva predanost profitima uvoza srušila je skoro čitav ekosustav, srušila je civilizacijski red na Cresu!

EUROPSKI PAD

Iako je janjetina jedan od kultova hrvatske svečarske gastronomije, a njeni su se pasionirani uživaoci spremni i potući kako bi se dokazalo iz kojeg kraja dolazi najbolja, vremena koja živimo, nažalost, pokazuju kako nije isključeno da će na hrvatskim svečanim trpezama prevladavati novozelandska ili rumunjska janjetina.

A ovih smo dana po pitanju uzgoja ovaca i rangiranju ovčjih sireva imali dvije zanimljive, ali u velikoj mjeri suprotstavljene informacije. Idemo najprije s onom dobrom. Sredinom prošlog tjedna je naime ažurirana ljestvica 100 najboljih svjetskih ovčjih sireva koju vodi ugledni TasteAtlas – krilatica mu je »putuj globalno, jedi lokalno« – koji u velikoj mjeri oblikuje potražnju sve brojnijih gastronomada, putnika ili turista čiji je fokus putovanja upravo specifična lokalna gastronomija, najbolje što ona nudi. Na toj ljestvici našla su se smo dva hrvatska ovčja sira. Prvi je, pretpostavljamo da odmah i pogađate, paški sir koji se našao na sjajnom 28. mjestu s prosječnom ocjenom od 4,3. Nešto niže, na 61. poziciji s ocjenom 4,1 je paška skuta. Kad je riječ o paškom siru treba istaknuti, na prvom je mjestu portugalski Queijo Serra da Estrela, da su ispred njega – izvan Grčke, Italije, Španjolske i Portugala koji uvjerljivo dominiraju u svijetu ovčjih sireva – samo dva poljska, jedan slovački i crnogorski njeguški sir tako da je vrijednost plasmana proizvoda vrijednih ovčara s Paga još značajniji.

A sad negativa. Objavljen je naime i pregled trenda uzgoja ovaca i njihovog broja. Temeljem najnovijih podataka nastavlja se negativni trend i u Hrvatskoj. Pad je, mjereno od prosinca 2014. godine do istog mjeseca 2024. godine devet posto, što je ujedno i prosjek pada u EU-u. Iako negativan, hrvatski pad je daleko iza Švedske i Nizozemske koje su u deset godina prepolovile svoja stada, ili Italije, Mađarske te Bugarske koje bilježe pad od oko četvrtine. Rast je pak zabilježen u Rumunjskoj, Austriji, Malti, Cipru, Portugalu, Irskoj, dakle u svega šest država. Posebno čudi da je pad broja ovaca od 14 i 13 posto zabilježen i u Grčkoj te Španjolskoj, što dodatno čudi s obzirom na kvalitetu, ugled i potražnju za njihovim sirevima.

POLA MILIJUNA OVACA

Na svijetu je inače u stalnom uzgoju oko 1,2 milijarde ovaca. Najveći je proizvođač, s 200 milijuna grla Kina, dok su Australija i Novi Zeland najveći izvoznici janjećeg i ovčjeg mesa. Na Novom Zelandu je oko osam ovaca na jednog stanovnika, što znači da ih je ukupno više od 43 milijuna. Kad je riječ o proizvodnji i izvozu mlijeka i sireva, lideri su Kina, Turska i Grčka. Stoga, poprilično je zbunjujuć podatak prema kojem je Grčka u zadnjih deset godina zabilježila pad od velikih 16 posto, baš kao što je to učinila i Italija koja je svoju, a ima jako popularnu i prihvaćenu proizvodnju sira, ovčju populaciju smanjila za čak 25 posto. Mada, poveže li se jednostavne činjenice, pa tako i onu koja ističe Kinu kao najvećeg svjetskog izvoznika ovčjeg mlijeka, nismo daleko od zaključka kako su brendovi sireva očuvani i jaki, ali sve manje s proizvodima od domaćeg mlijeka. Jesu li naprosto europski brendovi danas značajnim dijelom sadržaja made in China? Kad već govorimo o Italiji, posebno stoga jer su njihovi proizvodi iz domene sireva jako prisutni i na policama naših trgovina, istaknimo da je pad velik, danas Italija ima oko 6,5 milijuna ovaca, no on se u znatno manjoj mjeri osjeti na Sardiniji, najvažnijem središtu uzgoja ovaca u Italiji. Na tom otoku, površina mu je 24 tisuće četvornih kilometara, broj stanovnika 1,6 milijuna, ima tri milijuna ovaca koje se uzgajaju u čak 10 tisuća farmi, a najpoznatiji im je proizvod Pecorino Sardo. Dogodine će ovaj sir obilježiti 30 godina od kako je dobio najviše europske certifikate izvornosti. Očigledno, koliko god drugi odustajali, Sardinija se ne da, u čemu je podržavamo, jer to je jedini ispravan put.

U Hrvatskoj je prema službenim podacima danas oko pola milijuna ovaca. Kako smo naglasili pad je nevelik, ali stalan. I u jednoj se mjeri povezuje i s biologijom – odlaze stari ovčari koji nemaju svoje nasljednike, a posebno je uočljiv trend smanjenja mužnje mlijeka, odnosno oni koji se bave ovčarstvom čine to više zbog mesa nego zbog mlijeka. Dakako da se to reflektira na probleme proizvodnje sira koji je nezaobilazan dodatak čitavom nizu jela. Ipak, da ide na bolje u nekim segmentima istaknula nam je Martina Pernar Škunca, predsjednica Udruge proizvođača paškog sira koja je odigrala ključnu ulogu prigodom oblikovanja nedavno prihvaćenog prijedloga kojim će se znatno olakšati rad proizvođačima proizvoda zaštićene izvornosti. Riječ je o Programu potpore za sufinanciranje troškova proizvodnje hrvatskih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda registriranih u sustavu kvalitete zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla čija vrijednost, kako nas izvješćuju iz resornog ministarstva, u trogodišnjem razdoblju provedbe ukupno 4,2 milijuna eura.

EKSKLUZIVNA GASTROLISTA

– Ovo je jako lijepa potpora jer ide zaštićenim proizvodima, a ti proizvodi su dio našeg nacionalnog identiteta. Oni pričaju najljepšu priču o Hrvatskoj, oni su ono što nas razlikuje od drugih, što nas čini privlačnima i posebnima. Ti su proizvodi više od hrane, oni su – kultura, tradicija identitet. Zahvaljujem ovom prigodom Ministarstvu poljoprivrede što je prepoznalo ono za što se istinski borimo, naglašava Pernar Škunca koja vjeruje kako će se iza 25. rujna, kad nakon mjesec dana primanja prijava proces bude završen, mnogo toga iz domene domaće proizvodnje povezane s autohtonošću naći u boljoj poziciji i uz kvalitetu biti i konkurentnije na tržištu.

Sličnog razmišljanja po pitanju nužnosti povezivanja autohtonih namirnica i gastronomije je i Zdravko Barać, odnedavno, nakon odlaska iz Ministarstva poljoprivrede, izvršni direktor Hrvatskog saveza uzgajivača ovaca i koza.

– Kada govorimo o ovčarstvu i kozarstvu u kontekstu gastronomije i turističke ponude, držimo da cjelokupno hrvatsko ovčarstvo i kozarstvo u tom smislu ima itekako što za ponuditi, odnosno da glavni ovčji i kozji proizvodi – različiti tipovi janjetina i jaretina te cijela paleta ovčjih i kozjih sireva, u smislu autohtonosti i danas čine važan segment domaće gastro turističke ponude. Udruga proizvođača paškog sira radi izvrstan posao na promociji ne samo svojih proizvoda, nego i cijele Hrvatske i izvan naše zemlje. Za prepoznatljivost paškog sira i izvan naše zemlje značajno je zaslužna njegov ZOI status – proizvoda zaštićene oznaka izvornosti, pri čemu je Udruga proizvođača kao nositelj postupka zaštite odradila izvrstan posao. Hrvatsko ovčarstvo i kozarstvo osim paškog sira ima još nekoliko proizvoda koji su zaštićeni i kao takvi smješteni na ekskluzivnu gastrolistu zaštićenih europskih proizvoda – lička janjetina kao zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla – ZOZP, paška i dalmatinska janjetina imaju ZOI, istarski ovčji sir je u postupku registracije, pri čemu postoji još čitav niz proizvoda koji potencijalno imaju osnovu za zaštitu nekom od europskih oznaka kvalitete: creska janjetina, krčki ovčji sir, krčka janjetina, grobnički sir, rapski sir, rapska janjetina, paška skuta. Veseli da se u kontekstu zaštite i isticanje kvalitete domaćih ovčjih i kozjih proizvoda iz cijele Hrvatske javljaju inicijative za određene proizvode kao što su bilogorska janjetina, bukovačka jaretina da se zaštite žigovima kvalitete na domaćem tržištu te da i na taj način pošalju poruku potrošaču da se radi o domaćem proizvodu iznimno visoke kvalitete, naglašava Barać.

POTPORE PROIZVODNJI

Iako se to u domaćem prostoru teže doživljava, i resorno ministarstvo je u ovoj priči u – dobroj ulozi. Uz prepoznavanje inicijative paških sirara, nude i dobre projekcije razvoja stočarstva, pa tako i ovčarstva na domaćim prostorima. Odgovore na pitanja o kretanju broja ovaca kao i planovima za sljedeće petogodišnje razdoblje na razini države potražili smo stoga u Minstarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.

– Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u razdoblju od 2014. do 2020. godine u Hrvatskoj je zabilježen pozitivan trend rasta broja ovaca što ukazuje na jačanje ovčarskog sektora. Iako je u posljednje četiri godine zabilježen negativan trend, najnoviji podaci iz 2024. godine pokazuju znakove stabilizacije i blagog oporavka broja grla. Posebno ohrabruje rast broja rasplodnih ovaca, što upućuje na obnovu stada i stvara dobre temelje za daljnji razvoj sektora. U kombinaciji s novim državnim i EU potporama, očekuje se nastavak pozitivnog trenda u nadolazećim godinama, ističu u Ministarstvu.

U sljedećih pet godina hrvatsko ovčarstvo ima jasne programske i financijske okvire za razvoj – kroz mliječnu i mesnu proizvodnju, samodostatnost i dobrobit životinja. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva kroz niz mjera nastoji povećati proizvodnost u populacijama ovaca, potaknuti konkurentnost ovčarske proizvodnje, osigurati likvidnost poljoprivrednih gospodarstava te poboljšati status poljoprivrednika u vrijednosnom lancu.

– U cilju stabilizacije i jačanja sektora ovčarstva, Vlada je usvojila razvojne programe do 2030. godine koji sadrže prioritete i mjere usmjerene na sektor. Program razvoja sektora mljekarstva u Hrvatskoj do 2030. godine ima za cilj povećanje broja krava, ovaca i koza u proizvodnji mlijeka, povećanje produktivnosti proizvodnje mlijeka te osiguravanje dostupnih i dostatnih preradbenih kapaciteta. Iz navedenog Programa proizlazi Program potpore za obnovu narušenog proizvodnog potencijala u sektoru mliječnog govedarstva, ovčarstva i kozarstva za razdoblje od 2025. do 2027. godine čija vrijednost u trogodišnjem razdoblju provedbe iznosi 24 milijuna eura. Potpore su usmjerene na obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja uzgajaju goveda, ovce i koze radi proizvodnje mlijeka.

IZVORNO HRVATSKO

Nadalje usvojen je i Program razvoja sektora mesnog ovčarstva i kozarstva u Republici Hrvatskoj do 2030. godine koji ima za cilj povećanje broja rasplodnih ovaca i koza u proizvodnji mesa te osiguravanje dostupnih i dostatnih klaoničkih kapaciteta i unaprjeđenje tržišta mesa. Iz navedenog Programa proizlazi i Program potpore za obnovu narušenog proizvodnog potencijala u sektoru mesnog govedarstva, svinjogojstva, te mesnog ovčarstva i kozarstva za razdoblje od 2025. do 2027. godine, čija vrijednost u trogodišnjem razdoblju provedbe iznosi ukupno 96 milijuna eura, od čega je iznos od 21 milijun eura osiguran isključivo za obnovu narušenog proizvodnog potencijala u sektoru mesnog ovčarstva i kozarstva, zaključuju u Ministarstvu.

Značajno je naglasiti da se ovčarstvo u Republici Hrvatskoj temelji na izvornim pasminama, te da od ukupnog broja ovaca njih 60 posto pripada izvornim pasminama – istarska ovca, creska ovca, krčka ovca, paška ovca, dubrovačka ruda, lička pramenka, dalmatinska pramenka, cigaja i rapska ovca. Strateškim planom Zajedničke poljoprivredne politike osigurana su i sredstva za provedbu očuvanje ugroženih izvornih pasmina domaćih životinja, dodaju iz Ministarstva.

Iako smo, nažalost, navikli na lagane predaje pred stranim proizvođačima hrane, čini se kako je Hrvatska ipak na vrijeme shvatila da je očuvanje vlastite prehrambene proizvodnje važnije od stalnog uzmicanja klanjanja pred uvoznicima. Lijepo je svakako vidjeti da je i Martina Pernar Škunca, kao čelna osoba najpoznatijeg, kad je ovčji sir u pitanju, proizvodnog sustava u Hrvatskoj uvažena od strane najznačajnije hrvatske poljoprivredne institucije i da se njezina stručnost itekako uvažila te proizvođačima hrvatske autohtonosti zajamčila nemale potpore. Nadamo se stoga i to jako iskreno da će se i rad dr. Sušića s rastom broja ovaca na creskoj Tramontani do kraja valorizirati, da će se vratiti ravnoteža ekosustava koji smo do eksplozije uvoza hrane pratili stoljećima. I ne manje važno – na domaćim će se svadbama, krštenjima i karminama opet moći uživati u domaćoj janjetini. I nadmudrivati kod traženja odgovora čija je – najbolja.

17 € PO GRLU

S ciljem osiguranja gospodarske i socijalne održivosti sektora ovaca i koza, stabilnosti dohotka proizvođača te sigurnosti opskrbe tržišta dovoljnim količinama ovčjeg i kozjeg mesa i mlijeka u okviru izravnih plaćanja predviđene su intervencije za proizvodno vezanu potporu dohotku za ovce i koze.

Dodatno, ovčarima koji drže uzgojno valjana grla mliječnih, mesnih i kombiniranih pasmina i sudjeluju u provedbi uzgojnih programa, temeljem Programa potpore za unaprjeđenje uzgoja ovaca i koza dodjeljuje se i potpora iz sredstava osiguranih u Državnom proračunu RH u najvišem iznosu od 17 eura po grlu. dodatno su naglasili iz Ministarstva.

BARAĆ: UKLJUČITI TRŽIŠNE CIJENE

Što će se s ovčarstvom dogoditi u idućih pet godina, upitali smo i stručne ljude u Hrvatskom savezu uzgajivača ovaca i koza. Svjesni su pada ne samo broja ovaca, već i koza u posljednjih pet do šest godina i bez obzira što je on u skladu s europskim prosjekom, za njih je iznimno zabrinjavajući gubitak svakog grla ili stada. Uvereni su da postoje ne samo mogućnosti za zaustavljanje negativnog trenda, nego i za povećanje broja i ovaca i koza.

– Za sve željeno potrebna je značajna pomoć države kroz programe i mjere kojima bi se s jedne strane omogućio opstanak i razvoj postojećih uzgajivača, a s druge strane privukli novi, prije svega mladi uzgajivači. Uz uključivanje sektora ovčarstva i kozarstva u investicijske natječaje u okviru sredstva iz Nacionalnog plana ZPP-a držimo naročito značajnim sustav državnih potpora kojima bi se ciljano unaprjeđivalo hrvatsko ovčarstvo i putem kojih bi država iskazala skrb za ovaj sektor. Na nedavno održanom sastanku Upravnog odbora Hrvatskog saveza uzgajivača ovaca i koza s ministrom poljoprivrede Davidom Vlajčićem istaknuli smo koji su naši stavovi u ovom trenutku za koje držimo da su bitni za jačanje sektora ovčarstva i kozarstva kao i za pitanja – kako ćemo se svi skupa postaviti prema ovčarstvu, a mi bismo dodali i prema kozarstvu, u idućih pet godina. Jako su stoga važni programi potpore za obnovu narušenog proizvodnog potencijala u sektoru ovčarstva i kozarstva. Pozdravili smo nedavno donošenje ova dva programa, koji će se provoditi u iduće tri godine, i koje je na prijedlog Ministarstva poljoprivrede donijela Vlada vjerujući da se njihovom provedbom može povećati proizvodnja ovčjeg i kozjeg i mesa i mlijeka. Međutim, Savez i sada naglašava svoj stav, da je potrebno da se u okviru ovih programa povećaju iznosi potpore po grlu s obzirom na realne tržišne vrijednosti rasplodnih grla, u odnosu na vrijednosti koje se navode u trenutačnim programima i koje su značajno niže. Uključivanje stvarnih tržišnih cijena u obračun potpora, bilo bi i povoljnije za uzgajivače stoke, a samim tim imalo bi pozitivan učinak na korištenje ovih programa i na bolju motivaciju za povećanje brojnosti grla unutar postojećih stada ovaca i koza, naglašava Barać.

DANI SIRA I UŽANCA

Idućeg vikenda, 23. kolovoza u Kolanu u organizaciji Udruge proizvođača paškog sira počinju Dani sira i užanca. Iznimno bogato strukturirano događanje koje završava 30. kolovoza na zanimljiv način povezuje struku, nova saznanja u tom dijelu prehrambene industrije i gastronomske užitke. Središnji događaj je 27. kolovoza, kad je u Sirani Gligora na rasporedu Mastreclas by Marina Selak. U njezinom slučaju riječ je o najkompletnijoj hrvatskoj stručnjakinji unutar senzorne analitike. Ona je naime sommelierka, senzorna analitičarka za maslinova ulja i jedina hrvatska certificirana kušačica sira, ujedno i članica talijanske nacionalne udruge kušača sira. Tko želi dublje proniknuti u tajne sireva, ovo ne bi smio propustiti.

SEKTORSKE ORGANIZACIJE

Hrvatski savez uzgajivača ovaca i koza ističe nužnost uspostave sektorskih organizacija u sektorima stočarske proizvodnje, a što je i jedan od ciljeva navedenih u strategijama razvoja i mliječnog i mesnog ovčarstva i kozarstva do 2030. godine, a koje je usvojila Vlada Republike Hrvatske i u tom smislu Hrvatski savez uzgajivača ovaca i koza će svakako poticati, inicirati osnivanje sektorskih organizacija u području proizvodnje ovčjeg i kozjeg mesa i mlijeka, budući da držimo da je osnivanje sektorskih organizacija pretpostavka uređenja tržišta i osiguravanja bolje pozicije hrvatskih uzgajivača ovaca i koza na tržištu.

KRITIČNO UGROŽENE

Savez upozorava kako su određene hrvatske izvorne pasmine iz sektora ovčarstva i kozarstva kritično ugrožene – istarska koza, istarska ovca, hrvatska bijela koza, dubrovačka ruda – te da bi svi skupa uz pomoć države trebali uložiti dodatne napore u njihovo očuvanje, budući da su ove pasmine važne i u stočarskom smislu i u smislu očuvanja tradicionalnih vrijednosti i kulturne baštine.