Potrebno je puno hrabrosti i ljubavi, pa i određena doza ludosti da se s dvoje male djece upustite u kompletnu adaptaciju stana od 72 kvadrata, planirajući velik dio posla odraditi sami. Tako svoju priču započinju Martina i Marijan Milotić, mladi par koji se prošle jeseni iz Rijeke preselio na Krk, u obiteljsku kuću, i započeo s opsežnim radovima na uređenju apartmana u potkrovlju.

"Ludost" je time bila veća što je Martina novinarka i urednica riječkog portala Extravagant te blogerica na blogu Mala Kme osvaja svijet, a Marijan referent špedicije i nekadašnji košarkaš - što znači da s građevinskim radovima po struci nisu bili na "ti".

No, postojala je volja i vizija za ono što će danas postati pet friendly apartman koji nosi ime Melisa, po miomirisnoj blagotvornoj biljci koja raste u vrtu obiteljske kuće.

- Martina je točno znala što želi čim smo ušli u stan, a ja sam samo morao naći način kako da to ostvarim, smije se Marijan.

Da je bilo lako - nije

Riječ je o stanu na drugom katu kuće koju je sedamdesetih godina gradio njen djed, i od tada je interijer stajao gotovo netaknut. U skladu s tadašnjim trendovima, u stanu je bilo "viška" zidova, stropom je dominirao zastarjeli brodski pod, a bilo je potrebno zamijeniti i krovni pokrov te kompletne instalacije struje i vode.

- Kod samog preseljenja nismo zapravo imali namjeru odmah se baciti u renovaciju, no vrlo smo brzo otkrili da krov curi i tada smo shvatili da, htjeli-ne htjeli, nemamo što čekati. Odmah smo znali da će neki zidovi morati biti srušeni, baš kao i brodski pod koji je zatvarao prostor i činio ga pomalo klaustrofobičnim. Ideja je bila dnevni dio maksimalno povezati i otvoriti, a bilo je potrebno i srušiti dimnjak koji je prolazio gotovo sredinom spavaće sobe, prepričavaju Martina i Marijan.

Proces renovacije započeo je u studenom 2017. godine, skidanjem lamperije, rušenjem zidova i postavljanjem novog krovnog pokrova, a zatim i promjenom kompletnih instalacija struje i vode.

- Lagali bismo kada bismo rekli da je bilo lako. Svu šutu, stari namještaj i ostalo bilo je potrebno s drugog kata kuće spustiti dolje - sve je to uglavnom išlo preko leđa mog supruga, koji se pošteno nateglio.

Pomoć obitelji

- Nije išlo glatko - otkrili smo pod lamperijom na stropu gnijezdo stršljenova u dječjoj sobi, nakon jedne neočekivane kiše poplavio je čitav stan, kroz novopostavljene električne izolacije, knauf i izolaciju…, a u finalnoj fazi nehotičnom greškom keramičara zapalila nam se i potpuno nova kuhinja, prisjeća se Martina. Kako kaže, i danas kada gleda slike iz početne faze, nije joj lako.

Uslijedila je, međutim, još zahtjevnija faza - kompletna obrada greda i postavljanje knaufa, koju je uz obiteljsku pomoć također odradio njen suprug. Samo brušenje i paljenje greda trajalo je danima, a knauf je bio izazov i za mnogo iskusnije majstore na ovako zahtjevnoj adaptaciji.

- U fazi pripreme, dok smo još razmatrali ponude stručnjaka i prije no što smo sami krenuli u ovu avanturu, svote koje su nam majstori govorili činile su se pretjerane. Tek po završetku mogu vam garantirati da su zapravo bile sasvim realne obzirom na kompleksnost posla. No, u današnje vrijeme malo tko si takve cifre može priuštiti, a uz pomoć i savjet mog oca i dijelom brata ispostavilo se da to ipak mogu odraditi i sam, objašnjava Marijan.

Rustikalni ugođaj

Bojenje greda, zidova i postavljanje laminata činilo se, pored toga, kao sitnica - no budući da su odlučili istaknuti grede i time dobiti rustikalan ugođaj, uzelo je mnogo vremena i truda.

- Svaki spoj grede i stropa ili zida trebalo je precizno i pažljivo obojiti kistom. To je bio moj posao, kaže Martina, koja je imala i ideju kako postojeći, stari lakirani namještaj iz sedamdesetih pretvoriti u funkcionalne i moderne komade koji dominiraju prostorom.

- Jedan lakirani ormarić iz spavaće sobe najprije smo 'ogolili' uz pomoć fena za skidanje boje, potom smo ga skratili te prelakirali i promijenili mu ručkice kako bi se uklopio u dnevnu sobu u novoj ulozi - stolića za kavu. U spavaćoj sobi smo stari, također lakirani ormar obradili na isti način, obojili ga kako bismo ga uskladili s ladičarom i krevetom, te mu uz pomoć tapete za namještaj dodali malo boje. Sada izgleda kao ugradbeni ormar rađen po mjeri, objašnjava Martina, dodajući da sada planira novi život udahnuti i starim foteljama, također naslijeđenim od djeda i bake.

Kako kažu Marijan i Martina, čitavo vrijeme vizija im je bila stvoriti ugodan, topao obiteljski kutak u kojem će se svaki član obitelji osjećati kao kod kuće.

Terasa s pogledom

- Nismo htjeli biti samo još jedan u nizu apartmana kakvih ima na bacanje duž čitave naše obale. Htjeli smo ponuditi nešto više, dati dio sebe i osigurati pravi odmor za sve koji dođu k nama. Sjesti na jednu od terasa s čašom domaćeg vina iz didove konobe, gledati kako sunce zalazi nad zaljevom i slušati pjev ptica, to je bio naš cilj i ono što u konačnici želimo pružiti svakome gostu koji nas odabere za svoje domaćine.

Kompletna adaptacija trajala je punih sedam mjeseci, no isplatilo se - kažu, a potvrđuju to i njihovi prvi gosti koji s oduševljenjem komentiraju finalni rezultat njihova mukotrpnog rada.