Trebaju li novinari medije – pitanje je koje su si na Weekend Media Festivalu u Rovinju postavili sudionici jednog od panela. Dilema je glasila mogu li društvene mreže istisnuti klasično novinarstvo, svojom brzinom i instantnošću. Odnosno, ima li novinarstvo više uopće smisla u trenutku dok se novinarstvo počinje odigravati u realnom vremenu, a čitatelji i gledatelji i sami postaju kreatori sadržaja svojim objavama na društvenim mrežama. Kome više treba TV dnevnik ili printana novina iduće jutro, ako na Facebooku i Twitteru u realnom vremenu saznajemo što se događa na zatvorenom zasjedanju Vijeća ministara u Bruxellesu, koje je jačine bio potres koji se upravo dogodio ili kako je prošlo bombardiranje ciljeva ISIL-a u Siriji?!

Glede i unatoč, novinari koji su sudjelovali u panelu, Dalija Hasanbegović (Al Jazeera Balkans, BiH), Tomislav Klauški (24 sata, Hrvatska), Dragana Radusinović (Jutarnji list, Hrvatska) i Suzana Trninić (B92, Srbija) složili su se da će novinarstvo ipak preživjeti – bar još neko vrijeme, i da novinarima mediji ipak još trebaju, ako ništa drugo zato da bi im davali plaću. Besplatna informacija je dobrodošla, ali i plaćena ima svoju vrijednost – pogotovo ona koja ima karakter analize i komentara, a kojih nema bez pravog novinara.

Utoliko, odličan sugovornik za temu bio je Tomislav Klauški iz 24 sata, koji je klasični komentator, a koji društvene mreže, pogotovo Facebook, koristi kako bi dobio feedback za svoje osnovne teze za tekst. Praksa je da jednu glavni tezu stavi na fejs i onda, sukladno reakcijama pratitelja, zapravo i formira svoj komentar i kolumnu. »Bacim udicu za tekst, a interakcija s publikom mi je izuzetno korisna pri pisanju. Društvene mreže odmah su me okupirale, reakcija ljudi daje mi orijentaciju o tome što je uopće važno u nekoj temi«, rekao je Klauški.

Koncepti se mijenjaju

Novinarka iz Beograda s B92, Suzana Trninić, ima čak 32.000 pratitelja na Twitteru, koji je općenito u Srbiji puno popularniji od Fejsa, ali reakcije publike također su joj presudno važne u radu: »Ponekad se ispostavi da je ono što mi ispolitizirani novinari smatramo važnim, za publiku uopće nije važno. Ja sam nedavno ugostila ministricu zdravlja, koja je visoko pozicionirana u svojoj Socijalističkoj partiji Srbije, ali nijedno moje pitanje za nju gledatelje zapravo nije zanimalo – ništa o stranci, samo o funkcioniranju zdravstvenih institucija, zašto neko rodilište nema uvjete, zašto liste čekanja nisu kraće i slično. Sva ta pitanja dobila sam od publike na Twitteru, i praktički – gledatelji su odradili cijelu emisiju svojim pitanjima, potpuno su preokrenuli njezin koncept. Mi smo tu da publici damo ono što im treba i što žele. Na taj način koncepti se mijenjaju, ali mediji ipak trebaju. Društvene mreže samo su katalizatori«, kaže Trninić.

U realnom vremenu

Korisnost društvenih mreža naročito hvali Dalija Hasanbegović s Al Jazeera Balkans iz BiH koja podsjeća na snježnu oluju koja je 2012. godine bila zahvatila Bosnu – Al Jazeera imala je informacije s terena izravno od čitatelja, i događaj se pratio u realnom vremenu. Isto je i s ratnim akcijama koje se prate po svijetu: »Buduće novinsko izvještavanje uvijek će biti interaktivno, to je neminovnost«, ocijenila je. »Bez obzira na količinu ljudi na terenu, društveni mediji su izvor velikog broja informacija i na takav način ukazuju na probleme ili događanja koji možda tradicionalni medij ne primjećuje. U stvarnom vremenu možete pratiti što se događa pod npr. hashtagom i na taj način osvježavate ili prepravljate svoje izvještaje. Simbioza novinara i društvenih medija je odlična stvar jer potičete dvosmjernu suradnju«, kaže Hasanbegović, dok je Dragana Radusinović iz Forbesa i Jutarnjem lista objasnila da informacije s Fejsa ili twittane nemaju jednu glavnu osobinu: vjerodostojnost. »Društvene mreže su mjesto potpune slobode, a mediji služe tome da objavljuju samo provjerene i istinite informacije, i sve što se pojavi na društvenim mrežama ne mora biti istinito, a mediji su tu filter koji objavljuju pouzdanu informaciju. Utoliko, mediji će još dugo postojati«.

Novinari se slažu da su društvene mreže kao novi mediji zapravo onemogućile da se više išta sakrije – što god politika ili vlast pokušali zataškati, društvene mreže će to objaviti. Stoga je njihova pojava općenito korisna za društvo u cjelini, ali i novinarstvo, koje više nikada neće moći imati izliku i pravdati se da neku informaciju nema.