Grad: Rijeka
Danas: 17° djelomično oblačno
Sutra: 6° 17° vedro
25. ožujka 2017.
Predsjednik bijelih

Intervju Damir Mišković, pet godina na čelu "Rijeke" o HNL-u, politici, sucima...:"Mlade moramo učiti da ne mrze"

Damir Mišković, Foto: D. ŠKOMRLJ
Damir Mišković, Foto: D. ŠKOMRLJ
Autor:
Objavljeno: 20. ožujak 2017. u 7:30 2017-03-20T07:30:00+01:00

U Hrvatskoj ne živim više od 30 godina. Ulaganje u »Rijeku« je bila moja velika želja, htio sam pomoći svojem klubu i gradu, nešto napraviti. Mislim da smo u tome uspjeli, a nadam se da ćemo ubuduće još više napraviti 

Ovih dana navršit će se točno pet godina otkad je Damir Mišković, uz potporu kapitala Social sporta, zaklade talijanskog poduzetnika Gabrielea Volpija, stigao na Kantridu i najavio da će »Rijeku« vratiti tamo gdje je njezini navijači žele vidjeti – u vrh hrvatskog nogometa. Možda se to iz ove perspektive čini kao nešto sasvim normalno, no u ožujku 2012. godine »Rijeka« je bila klub kojemu je prijetila sudbina »Varteksa« ili »Šibenika«.

Klub je na aparatima držao pokojni predsjednik Robert Komen uz pomoć gradonačelnika Vojka Obersnela, momčad je u rezultatskom smislu srljala prema Drugoj HNL, a Mišković je dočekan kao – spasitelj. Mnogi to zaboravljaju, ali tada je najavljeno da će Social sport osim isplate kompletnog duga godišnje u klub ulagati 1,8 milijuna eura što se ubrzo pokazalo nedostatnim.

Osim toga, uložen je novac u igradnju kampa na Rujevici (24 milijuna eura...), projektnu dokumentaciju za igradnju Kantride (preko milijun eura), Mišković (Volpi) je ukupno u »Rijeku« uložio – 50 milijuna eura.

Riječ je o najvećem privatnom ulaganju u hrvatski sport od osamostaljenja kojega će teško netko dostići tako skoro.

Što je Mišković osim duševnog zadovoljstva dobio zauzvrat? Plastičnu bocu vode koja je promašila njegovu suprugu Snježanu i završila u njegovu tijelu istekom jadranskog derbija...

– Što sam pomislio u tom trenutku? Osjećao sam se tužno. Nisam bio ljut, već jednostavno tužan da se takve stvari uopće mogu dogoditi – govori Mišković.

Posljednjih dana boravi u rodnom gradu nakon što je nekoliko mjeseci izbivao zbog brojnih poslovnih obveza.

– Ne treba sada to potencirati i ponovit ću još jednom da treba smanjiti tenzije mržnje. Nadam se da ćemo mi Riječani kao i do sada pokazati da su svi dobrodošli u naš grad i na naš stadion. A zašto se to dogodilo u Splitu, ne znam... Nismo nikoga izazivali, nismo to zaslužili. Onaj tko je bacio bocu to najbolje zna. Njemu na dušu, a Bog će mu oprostiti.

Zaustavimo nasilje

Ovo nije prvi incident ovakve vrste. Na početku vašega predsjedničkog mandata Torcida je divljala na istočnoj tribini stadiona Kantrida, pa se dogodio incident u Dugopolju... Očito apeli nemaju nikakav efekt?

– I dalje mislim da je Rijeka civilizirana sredina i moja je dužnost da potičem i zastupam takve stavove. U prvom redu moramo odgajati naraštaje koji neće mrziti, koji neće pribjegavati nasilju. Moja pozicija cijelo vrijeme diktira da moram poticati toleranciju kako bi Rijeka i nadalje ostala takvom sredinom.

Problem je dakle u nečinjenju raznih institucija i državnih aparata?

– Svi zajedno bi trebali sjesti s državnim aparatom da se to jednom zauvijek riješi. Nasilju nema mjesta na sportskim terenima. Nema toga samo u nogometu, možda je samo to u nogometu najizraženije. Vidjeli ste nedavno da i u košarci ima sličnih problema, samo što se tamo isprazni tribina i napravi neki rez, dok u nogometu još nismo stigli na tu razinu. Klubovi i Savez će se jako teško boriti s time. Jedino svi zajedno možemo nešto napraviti.

»Rijeka« je pokazala da se može. Primjer je Rujevica i naše ograde na navijačkim tribinama. Imamo kvalitetan dijalog s našim navijačima, pa i onim najzagriženijim tkz. ultrasima. Iako to ne podržavam, mogu prihvatiti da u nogometu postoje verbalne uvrede kao sastavni dio nekog navijačkog rituala, ali sve dok to ne prelazi granice dobrog ukusa i dok ne dolazi do fizičkih obračuna na samim stadionima.

»Rijeka« je pokazala da se može bez velikih ograda pa i u derbijima protiv »Dinama« ili »Hajduka«. Ne govorim da se problemi ne mogu dogoditi, ali se još nisu dogodili. Najbitnija je komunikacija s navijačima. Na Rujevici imamo zastupljene ljude svih dobi, obitelji, i mislim da svi uživaju u nogometu i osjećaju se sigurno. Nismo to postigli represivnim mjerama, policijom ili redarima, već su sami navijači, građani, probudili u sebi svijest i omogućili takvo nešto.

Damir i Snježana Mišković, Foto: D. ŠKOMRLJ

Odgovornost za incidente

Ali, jedan od razloga zato što na Rujevici nema incidenata je i »kavez« za gostujuće navijače na gradnju kojega su vas motivirale uprave neke nemile scene s Kantride?

– Gostujuća tribina na Rujevici nije ništa drugačija nego na mnogim drugim stadionima u Europi. Garantiram da ću sutra skinuti sve ograde na toj tribini ako gostujući klub potpiše da odgovara za bilo kakav incident. Dakle, osnovno je da ti navijači imenom i prezimenom preuzmu odgovornost za svoje ponašanje da ne bismo mi morali odgovarati za njihovo ponašanje. Neka svatko odgovara za svoje postupke. Ako bilo koja navijačka skupina pristane na to, onda ne vidim razloga da ne skinem ograde. To smo napravili s Armadom na istoku.

Spomenuli ste da se nedavno na jednoj košarkaškoj utakmici ispraznila tribina i tako uklonio izvor devijantnog ponašanja, odnosno nepriličnog navijanja. Zbog čega suci u HNL-u ne reagiraju na takav način. Recimo, sudac Jović je prije nekoliko godina imao puno pravo prekinuti jadranski derbi, baš kao i nedavno sudac Zebec na Poljudu nakon što je navijač utrčao na teren. Zašto HNS na taj način ne pošalje jasnu poruku nasilnicima?

– Razgovarali smo puno puta o tome u HNS-u. Najlakše je reći da su HNS ili klubovi kao organizatori odgovorni za sve to, ali treba uzeti u obzir da nije isto isprazniti tribinu sa 100 ili 200 navijača u dvorani ili tribinu s 5000 navijača na stadionu. To je teško, a posebno ako nema adekvatne potpore. Osim toga, ako jedan sudac prekine utakmicu u 75. minuti, drugi dan je treba nastaviti i odigrati preostalih 15 minuta. Pravila su takva da se utakmica mora nastaviti. To je hendikep. Ljudi koji u UEFA-i i FIFA-i propisuju određena pravila, ne razmišljaju o atipičnim uvjetima koje imamo mi u našim krajevima.

Međutim, pogledajmo malo, pa nigdje u HNL-u nismo imali učestalih problema osim na jednom stadionu. I meni se sviđa navijački dekor, međutim ako je to zabranjeno, onda je – zabranjeno. Ako je povik »Za dom spremni« zabranjen na sportskim borilištima, onda je zabranjen. Nije to tako zato što je to odlučio Damir Mišković, već zato što je to odlučio netko u FIFA-i, UEFA-i, a kasnije primijenio HNS, odnosno neke državne institucije. Moramo pratiti taj Zakon, sviđa li se to nama ili ne.

Dakle, nalazimo se u jednom začaranom krugu gdje nitko zapravo ništa konkretno ne poduzima. Sudac ne smije prekinuti utakmice jer policija ne garantira sigurnost, a klubovi plaćaju redare i policiju, no unatoč tome su odgovorni za sve?

– Policija je krajnja instanca. Dakle, policija reagira kada izostanu svi ostali elementi. Ako policija mora na svakoj utakmici nekoga braniti od nečega, onda smo na krivom putu. Meni su govorili: Damire, digni ograde od dva metra na Rujevici. Rekao sam: ako netko utrči u teren pa mi u dva, tri navrata izgubimo utakmicu 3:0 bez borbe, onda ćemo se sigurno svi zapitati je li to u redu i vjerojatno ćemo sami ukloniti one koji to čine. Međutim, baš svi u svim klubovima moramo tako razmišljati.

Borba za naslov prvaka

Nedavno ste podnijeli ostavku na mjesto dopredsjednika HNS-a pravdajući to poslovnim obvezama?

– Napisao sam prije gotovo mjesec dana pismo HNS-u i obrazložio ostavku velikim poslovnim obvezama. Rekao sam da je zbog toga najbolje da netko drugi na dnevnoj bazi odrađuje dopredsjedničke obveze jer ja to nisam u mogućnosti. Znate i sami da je meni jako teško raditi ako nisam u mogućnosti odraditi nešto čega se ozbiljno uhvatim. Šansu je dobio čovjek iz našega bazena da na neki način nastavi tamo gdje smo stali. Vjerujem da će gospodin Kustić to uspješno obavljati, a vidjet ćemo što donosi budućnost.

Ne mislite da bi »Rijeka«, s obzirom na svoj značaj u hrvatskom nogometu, trebala imati svojega čovjeka na istaknutoj poziciji u HNS-u?

– Slažem se, ali svaki kandidat mora proći kroz izbornu proceduru. Sigurno da bi predsjednik »Rijeke« s obzirom na značaj kluba trebao uživati podršku svih klubova s ovoga područja i ne vidim zašto predstavnik ili predsjednik »Rijeke« ne bi takvo nešto dobili. Uostalom, ja i nadalje ostajem član Izvršnog odbora, ali definitivno nemam vremena da bi se mogao posvetiti dužnosti dopredsjednika Saveza.

Pripremate li nekoga bliskog klubu za takvu funkciju u HNS-u?

– Nismo još o tome razmišljali. Svi smo sada usredotočeni prema borbi za naslov prvaka.

Mnogi su vašu ostavku povezali s problemima u sudačkoj organizaciji i vašom usmenom ostavkom nakon derbija s »Dinamom«?

– Ne bih to dovodio u povezanost. Uostalom, prve promjene u sudačkoj organizaciji su se dogodile. Naravno da to nije dovoljno i ja bih volio da imam čarobni štapić da svi zajedno to promijenimo. Bit svega je novac i jedina istina je da ako u hrvatskom nogometu ne bude novaca, on ide u amaterizam. Hrvatski nogomet treba dobiti novac koji privređuje, govorim o prihodima od kladionica. Ne govorim o novcu koji nam netko treba darivati, već o novcu koji hrvatski klubovi privređuju. Dio tog kolača trebalo bi vratiti nogometu. Kada i ako dođe do toga, onda HNS ili Udruga prvoligaša mogu postaviti i nametnuti pravila ponašanja klubovima.

Ako mi kao nogometna organizacija nemamo ta sredstva, ne možemo ni nametnuti pravila igre i ustroj klubovima. To se najbolje vidi na primjeru HNK »Rijeke«. Mi smo prije pet godina uspostavili sustav i ustroj u klubu i sada su počeli dolaziti rezultati. Ista stvar je sa sucima. Suci bi trebali biti dobro plaćeni profesionalci i onda mogu odgovarati za ono što rade. Ako ujutro rade u tvrtki, a popodne sude za 2000 kuna i netko ih juri šipkom po terenu, onda je to amaterizam. Bit svega je novac. Ako ne bude novaca, hrvatski nogomet bit će sve gori.

Damir Mišković, Foto: D. ŠKOMRLJ

Bez volje nema novaca

Mnoge hrvatske nogometne vlade pokušavale su doći do tog novca od kladionica, no nikada nije bilo dovoljno političke volje?

– Samo kažem da nogometu treba vratiti novac koji klubovi privređuju od kladionica, ne treba država iz proračuna izvlačiti novac i ulagati u klubove. Bitno je i riješiti problem infrastukture. Tko je vlasnik stadiona? Gradovi! Znate kakvi su nam stadioni, uz časne izuzetke. I ne treba tu puno novaca, već najviše volje i želje da se nešto napravi. HNS je voljan pomoći u svemu tome, međutim programi ne postoje.

Imamo na primjeru jednog grada koji je izgubio EP do 17 godina jer ima fantastičan stadion, ali nema kvalitetan travnjak. Tvrtka iz Italije, koja je izradila travnjake za naš kompleks na Rujevici, mojim je angažmanom bila spremna kreditno do pet godina uz minimalne kamate financirati travnjake po Hrvatskoj. Jedino su tražili garanciju da će to biti plaćeno. Mislim da za jednu takvu sredinu 600-700 tisuća eura na rok od pet godina, a uz pomoć HNS-a, nije veliki novac.

Izgleda da nema volje, a ako nema volje, ako nema novaca, ako nema adekvatne infrastrukture i ako ljudi nisu adekvatno plaćeni za ono što rade, onda će nam i liga biti takva kakva je i ne možemo očekivati pomake. Ajmo početi od elementarnih stvari: novaca. Osigurajmo, podijelimo i kontrolirajmo investirani novac, te stvorimo uvjete. Pa ćemo onda vidjeti tko je za što odgovoran. Tako funkcioniramo u »Rijeci«.

Iza svega toga o čemu govorite treba stajati inicijativa i podrška odgovarajućih državnih institucija koja će se ozbiljno pozabaviti problemom sporta, a posebice nogometa?

– Nadam se da će ured na čelu kojega je Janica Kostelić, naša velika sportašica, odnosno ljudi koji su oko nje, shvatiti ovo o čemu govorimo. Mislim da treba početi govoriti o problemu financiranja, kako cijeloga sporta, tako i nogometa. Prvo treba razraditi strategiju razvoja hrvatskog sporta, odrediti neke prioritete.

Mogu samo navesti naš primjer da smo mi u pet godina od kluba na rubu bankrota uspjeli napraviti jedan stabilan i uspješan klub. A hoće li »Rijeka« biti prva ili peta – to je sport, naravno da bi htjeli da bude prva, ali bitno je da sustav funkcionira.

Međutim, vi ste do toga došli isključivo vlastitim angažmanom i zahvaljujući ulaganjem vlastitog novca, a ne uz pomoć sustava?

– Slažem se, ali želim reći da sustav mora postojati. Moramo biti svjesni da nećemo niti u jednom segmentu naći ulagače ako ti ulagači nemaju od toga neke koristi. Dakle, postoji novac koji nogomet zarađuje i samo dio tih sredstava treba usmjeriti prema klubovima.

Je li izlaz u regionalnoj ligi?

– Po meni, regionalna liga ne može funkcionirati. Ajmo prvo riješiti naše kućne probleme, u novcima, organizaciji i infrastrukturi, a onda možemo pričati o nečem drugome.

Rijeka diše za klub

Iako ste podnijeli ostavku na mjesto dopredsjednika HNS-a još uvijek zvučite kao netko tko itekako aktivno promišlja nogometnu problematiku?

– Uložili smo u »Rijeku« i njezinu infrastrukturu puno i prirodno je da me osim »Rijeke« zanima i cjelokupni hrvatski nogomet. Da me to ne zanima, ne bih to ni počeo raditi, a kada nešto počneš, trebaš to završiti.

Prije pet godina ste po dolasku u klub za jedan od ciljeva postavili osvajanje naslova prvaka. Ove sezone momčad je na dobrom putu da ostvari te najave?

– Rekao sam na prvoj Noći HNK Rijeka da ćemo poslije tri godine pokušati napasti prvenstvo. I to smo ostvarili. Pokušali smo prošle sezone napasti naslov, ali »Dinamo« je bio bolji i kvalitetniji. Ove sezone smo napravili stepenicu naprijed. Po meni, ovo je najjača i najstabilnija »Rijeka« koju smo ikad imali. Ne u mojem mandatu nego u povijesti kluba uza sav respekt svih ljudi i mojih prethodnika. Igramo lijep nogomet, imamo publiku koja nas podržava neovisno o protivniku.

Cijela Rijeka diše uz klub i ovu momčad. Ako nastavimo ovako, a vjerujem da hoćemo, onda ćemo vjerujem biti prvi. Osim toga imamo i Kup i Superkup. Ova godina može biti naša, ali i ako se to ne dogodi i ako netko bude bolji od nas, ne vidim razloga zašto ne bi nekom stisnuli ruku i rekli sami sebi opet smo sve pokušali. Na kraju krajeva, opet se tu vraćamo na novac.

Ako ja trošim 10, a netko triput više od mene onda neke stvari nisu realne. Mi ćemo pokušati sve napraviti. Dečki su zajedno s Kekom na dobrom putu. Najviše me veseli što su navijači svojim odlaskom na derbi u Splitu pokazali koliko su privrženi klubu. Hvala svima i poštujmo ono što je riječko na riječki način do kraja: ostanimo pravi sportaši, budimo kulturni i sigurno će nas na kraju Bog nagraditi za to.

Investitori za Kantridu

Jedan od vaših ciljeva koji ste ostvarili je izgradnja trening centra na Rujevici, drugi infrastrukturni projekt koji još niste uspjeli realizirati, izgradnja je novoga stadiona na Kantridi?

– Stvari oko Kantride stoje isto kao i prije, uz jednu razliku što Social sport više ne čuva novac na računu za taj kompleks. Grad radi na tome da se završi sva neophodna dokumentacija vezana uz GUP, dakle da budući investitor zna što može izgraditi i u kojim okvirima kraj stadiona. Definitivno je u pitanju kompleks oko stadiona s hotelom, poslovnim prostorima, restoranima...

To smo tako zamišljali i planirali i prvoga dana. Stvar je samo da kada budemo imali papire, a bio sam u gradu ovih dana i radi se ubrzano na tome, onda možemo ići na tržište i tražiti investitore koji će biti zainteresirani za gradnju. Ako se svi potrudimo, ne Damir Mišković, već svi od kluba pa do ljudi iz grada onda ćemo pronaći investitora kojemu će taj sportsko-turistički-rekracioni kompleks biti zanimljiv.

Damir Mišković, Foto: D. ŠKOMRLJ

Iako se ponekad u javnosti tako percipira, treba vrlo jasno reći da Damir Mišković neće imati apsolutno nikakve koristi od tog kompleksa, već bi dodatni sadržaji trebali financirati izgradnju i održavanje samoga stadiona?

– Mogu samo reći da od nogometa nisam imao nikakve materijalne koristi! Sve firme koje nešto rade trebale bi dijeliti neki profit, a ja u ovih pet godina nisam vidio da se u nogometu može podijeliti bilo kakav profit ili dividenda. Jedina beneficija u nogometu je odgoj mladih ljudi, mi u klubu imamo 500-tinjak mladih nogometaša koji gotovo svaki dan treniraju i naš cilj je da ih odgajamo u sportskom duhu, da budu dobri građani Rijeke i Hrvatske. To je najbitniji dio sporta. Prva ekipa je zasebna priča, od njih se očekuju rezultati.

Bitno je da infrastuktura, koju smo izgradili na Rujevici i koju ćemo izgraditi na Kantridi, ostaje ovom gradu i građanima. Ako projekt Kantride sa svim tim dodatnim objektima bude primamljiv investitoru i ako svi zajedno budemo sjeli, onda će se to i realizirati. Vjerujem s lokacijom i željom koju imamo da ćemo u tome uspjeti. Sam stadion je financijski neodrživ jer se mora održavati.

Na putu za Split vidio sam jednu dvoranu i nisam znao da je to Spaladium Arena. Mislio sam da su to ruševine, ostaci nakon Domovinskog rata, a onda mi je Dean Šćulac objasnio da je riječ o ne tako davno izgrađenoj dvorani koja je propala jer nije održavana. Ne možemo očekivati da će država sve graditi i održavati, ali država mora napraviti određene uvjete da pomogne razvoju sporta ili primjerice kulture.

Pa ne mogu vladati isti kriteriji za dvoranu, bazen, stadion, bolnicu ili kazalište, kao i za primjerice hotel. Mislim da bi država u tom dijelu treba dati određenu potporu društveno korisnim organizacijama. Mi na Rujevici plaćamo istu cijenu vode i struje kao i opatijski hoteli. To po meni nije realno, jer najveći dio te vode i struje trošimo na treninge djece.

Održavanje Rujevice klub stoji oko milijun i pol eura godišnje. Očekivali ste u tom dijelu pomoć grada kojega ste preseljenjem s Kantride rasteretili dijela troškova na održavanju stadiona?

– Ne bih htio ulaziti u polemike, grad pomaže gdje može pomoći, međutim to nije dovoljno za održavanje ovakvih kompleksa kao što je Rujevica. Mislim da sve ovo nije pitanje grada već države koja bi zakonima trebala stimulirati ulaganja u sport. Volio bih recimo vidjeti kako bi Rukometni klub »Zamet«, Košarkaški klub »Kvarner« ili Vaterpolski klub »Primorje EB« platili izgradnju dvorana i bazena, a onda još plaćali njihovo održavanje. To je nemoguće za takve klubove i zato postoji pomoć gradova ili države. Ako je primjerice tržišna cijena struje sedam kuna onda bi za nas u sportu ta cijena trebala biti minimalna, bez dodatnih nameta države.

Dakle, opet se vraćamo na politiku?

– Ne, ne bih nikako htio biti političar ha, ha... Vratit ću se na našu proslavljenu skijašicu Janicu Kostelić i njezine suradnike. Oni bi trebali razgovarati s ljudima iz klubova koji se suočavaju sa svim tim problemima svaki dan. Smiješno je da nitko nije našao za shodno pozvati nas iz HNK »Rijeke« na razgovor na temu Zakona o sportu, a mi smo u HNK »Rijeku«, samim time i hrvatski sport, investirali 50 milijuna eura!

Iz poštovanja prema nama i toj investiciji trebao nas je netko pozvati i saslušati naše probleme. Ne osobne probleme, nego realne probleme da bi se nogomet i sport stavili na zdrave osnove. U suprotnom ćemo se stalno vrtjeti u krug...

Interes obje strane

Pokušavali ste privući neka inozemna ulaganja u hrvatsko gospodarstvo, primjerice Fly Dubai na ulaganje u krčku zračnu luku, ali dojam je da uvijek takvi planovi negdje zapnu. U čemu je problem?

– Ne znam, ali znam da svaki posao ako se želi napraviti, mora objediniti interes obje strane. Dakle, ti moraš zainteresirati potencijalnog ulagača i biti uporan.

Očito u Hrvatskoj nije baš najpovoljnija klima za privlačenje inozemnih investicija?

– Stvar je jednostavna: ako investitor ne vidi načina ili ako mu se ne omogući povrat ulaganja na što brži način, onda ćemo jako teško doći do investitora. U visokorazvijenim zemljama procesi ulaska investitora su sporiji, a benificije manje, a u manje razvijenim zemljama kao što je Hrvatska, gdje su investitori prijeko potrebni, moramo se otvoriti s više želje, brzine i uz veće potpore na određeni period vremena.

Investitoru treba pomoć države i gradova, trebamo se više otvoriti prema željama potencijalnih ulagača. Investitori su ti koji donose novac i koji dolaze raditi ono što žele raditi, a ne nešto što drugi žele.

Jeste li razmišljali investirati u nešto drugo u Hrvatskoj osim u nogomet?

– Niti sam razmišljao o tome, niti sam imao želju. U Hrvatskoj ne živim više od 30 godina. Ulaganje u »Rijeku« je bila moja velika želja, htio sam pomoći svojem klubu i gradu, nešto napraviti. Mislim da smo u tome uspjeli, a nadam se da ćemo ubuduće još više napraviti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Odlazak na preventivne preglede spašava život!
Nacionalni program ranog otkrivanja raka

Odlazak na preventivne preglede spašava život!