Filmski festival u Veneciji

Crnom komedijom Birdman otvorena 71. Mostra

Dragan Rubeša

Iako je »Birdman« naizgled jedan novi humorni Alejandro Gonzales Inarritu, iza te komične maske kriju se sve autorove prepoznatljive tematske opsesije iz ranijih filmova kao što su patnja duše i tijela i tanka linija koja razdvaja grijeh od iskupljenja 



VENECIJA  Projekcijom filma »Birdman (or The Unexpected Virtue of Ignorance«, crne komedije meksičkog redatelja Alejandra Gonzalesa Inarritua, otvoren je 71. Venecijanski filmski festival, jedan od najvažnijih godišnjih filmskih događaja u svijetu, na koji je ove godine uvršten i jedan hrvatski film – »Takva su pravila« Ognjena Sviličića, koji će se za nagradu natjecati u sekciji »Horizonti«.


  Filmovi meksičkog sineasta (»Pasja ljubav«, »21 gram«, »Babel«, »Biutiful«) krajnje su ambiciozni, s mozaično pompoznim naracijama koje promatraju univerzum kao mjesto kaosa i autodestrukcije. Omiljene teme su mu patnja duše i tijela i tanka linija koja razdvaja grijeh od iskupljenja, čemu je puno kumovao njegov omiljeni scenarist Guillermo Arriaga koji se kasnije i sam preorijentirao na filmsku režiju. Potom ga je zamijenio Argentinac Armando Bo, čiji se scenaristički pristup nije puno razlikovao (naša festivalska publika pamti ga po filmu »Posljednji Elvis«).  

  Poput tog filma, tako i Inarrituov »Birdman« igra na ultimativne ikone Americane, samo što sada nije riječ o rock legendi, već o imaginarnom stripovskom, odnosno akcijskom superheroju iz naziva filma. S obzirom da ga glumi Michael Keaton, aluzija na njegovu ulogu u dva nastavka »Batmana« iza kojih stoji Tim Burton, više je no evidentna.


   Erekcija na sceni


Kao što u Boovu filmu imamo umornog radnika koji preživljava imitirajući Elvisa po opskurnim klubovima i staračkim domovima, tako ovdje imamo olinjalog akcijskog glumca koji se proslavio ulogom Birdmana. Jednog jutra, levitirajući tijekom jutarnje yoge u svojoj oronuloj sobi koja »smrdi po mudima«, odluči okrenuti novu stranicu u karijeri i prebaciti se s filma na kazališne daske, s vlastitom broadwayskom adaptacijom Carverove priče »O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi« u mitskom St. James Theateru. Ulogu je dodijelio umišljenom kazališnom glumcu (Edward Norton) koji će, napaljen partnericomm Naomi Watts, dobiti erekciju na sceni i poniziti svog režisera pred krcatom dvoranom, rekavši mu da je njegovo iščitavanje Carvera totalni promašaj.  

  »Ti nisi glumac nego celebrity« – kaže mu kazališna kritičarka. Ali mase još nisu zaboravile njegova Birdmana. »Ljudi vole akciju« – kaže mu njegovo unutarnje ja koje preuzima ulogu naratora. Dok sjajna Pascale Ferrain u filmu »Bird People« pretvara svoju sobaricu u vrapca, prateći njegov let, Inarittu će u »Birdmanu« također transformirati svog junaka u pticu. Jer, ako nisi na Twitteru, nisi nitko i ništa.


  Iako je ovo naizgled jedan novi humorni Inarritu, iza te komične maske kriju se sve autorove prepoznatljive tematske opsesije. Ono po čemu ćemo pored dobro raspoloženog Keatona pamtiti film je nevjerojatno fluidna kamera Emmanuela Lubezkija koja prati priču u jednom neprekidnom kadru.  

 Transformacija »Metamorfoza«




I dok Inarritu u čitavom filmu praktički nije napustio Broadway, njegove proscenije, kazališne daske, mitske kafiće i blještave ulice oko Times Squarea, francuski sineast Christophe Honore je u osuvremenjenoj filmskoj adaptaciji Ovidijevih »Metamorfoza«, prikazanoj u off programu »Dani autora« transponirao njegovo djelo u francuski provincijski gradić. Izvukao ga je dakle iz kazališta i odveo ga u bukolične krajolike, tamo gdje i pripada, te pojednostavnio njegovu komplesknu mitološku priču.


  Jupiter je naočiti kamiondžija, a Europa je nemirna učenica koja markira s nastave i ukrcava se u njegov kamion parkiran na praznom nogometnom igralištu. Ali nakon što obljubi Europu, s druge strane rijeke čeka ga napaljena Junona. Prorok Tirezija sada je liječnik. Vila pretvara ptičara u hermafrodita. Narcis je skejter. Jupiter prosi pred katoličkom crkvom. Orfej je vjerski fanatik kojem će bakantice odrubiti glavu koja se pretvara u Bibliju.  

  Možda će ovakav Honoreov senzualni i krajnje erotizirani Ovidije i njegovi prelijepi teensi biti pristupačniji školarcima. No sve je to nekako previše »arty« da bi im se svidjelo. Osim toga, Europu ne glumi Kirsten Stewart nego »obična« Arapkinja Amira Akili.


20 filmova u konkurenciji


    Uz Inarrrituov film u glavnoj konkurenciji za »Zlatnog lava« natječe se još devetnaest filmova, među kojima su »The Cut« Fatiha Akina, po riječima redatelja spoj drame, avanture i westerna, »Pasolini« Abela Ferrare, priča o posljednjim danima slavnog talijanskog redatelja s Willemom Dafoem u glavnoj ulozi i »Manglehorn« Davida Gordona Greena u kojem Al Pacino glumi bravara s ljubavnim problemima.

  U prestižnom društvu onih koji bi mogli dobiti »Zlatnog lava« su i »Good Kill« Andrewa Niccola, s Ethanom Hawkeom u ulozi ratnog pilota, »99 Homes«, priča Ramina Bahranija o ocu koji u surovom svijetu svojoj obitelji nastoji vratiti izgubljeni dom te dokumentarac »The Look of Silence« Joshue Oppenheimera, koji je nakon »Čina smaknuća« snimio još jednu priču o genocidu, ovaj put iz perspektive obitelji koja je preživjela genocid u Indoneziji sredinom šezdesetih, a sada se susreće s ubojicom jednoga od svoje braće.


  U službenom programu ovogodišnje Mostre ukupno je 55 filmova, od čega su 54 svjetske premijere. Četiri programske cjeline – »Venezia 71«, »Izvan konkurencije«, »Horizonti« i »Venecija – klasici«, okupit će do zatvaranja festivala, 6. rujna, filmove gotovo četrdeset nacionalnih kinematografija te širok raspon tema, žanrova i raznih generacija filmaša.


  Dobitnici venecijanskih nagrada objavit će se na zatvaranju festivala, no već se znaju dobitnici »Zlatnog lava« za životno djelo – to su trostruka dobitnica Oscara, američka filmska montažerka Thelma Schoonmaker, redovita suradnica Martina Scorsesea, i američki nezavisni redatelj Frederick Wiseman