Vrijedna baština: Crkva sv. Jurja u Lovranu krije brojne izuzetne freske

Freske su otkrivene '50-tih godina i restaurirane su u okviru tadašnjih mogućnosti. Nakon više od pola stoljeća stanje očuvanosti nije više bilo primjereno njihovoj kvaliteti i značaju. Stoga se od 2009. provode konzervatorsko-restauratorska istraživanja s ciljem obnove cjelokupnog zidnog oslika

LOVRAN Kasnogotičke zidne slike u župnoj crkvi sv. Jurja u Lovranu predstavljaju jedan  od najvažnijih ali nedovoljno valoriziranih umjetničkih spomenika šireg prostora Istre  i Kvarnera. O njihovoj iznimnoj vrijednosti i restauraciji govorili su  Željko Bistrović iz riječkog Konzervatorskog odjela te  Kristina Krulić iz Hrvatskog restauratorskog zavoda  na  predavanju  koje  je u  lovransku  galeriju Laurus privuklo brojne posjetitelje, a organizirala ga je  Katedra Čakavskog sabora Lovran.

Freske na čijoj se obnovi  radi od 2009. godine nastale su  u razdoblju od 1470. do 1479. godine, a otkrivene su početkom druge polovice 20. stoljeća ispod starih slojeva boje i žbuke kojima su  prekrivene  početkom  18. stoljeća kad je crkva barokizirana.  Veličinu, očuvanost i iznimnu umjetničku kvalitetu kasnogotičkog ciklusa zarana su prepoznali prvi istraživači i konzervatori poput Ive Perčić i Branka Fučića.

Freske prekrivaju zidove i zvjezdasto-rebrasti svod  svetišta. Pripisuju se  radionicama  Vincenta iz Kastva  te onoj Šarenog Majstora, a tematski se  mogu  podijeliti  u tri skupine. Prvu  čini ciklus mučeništva sv. Jurja  sa scenama  torture  kojoj je svetac bio  podvrgnut  u doba  Dioklecijanova progona kršćana. Od  ukupno sedam scena četiri su  dobro čitljive, a sadrže prizore poput  čupanja mesa, komadanja  svečeva tijela te kuhanja  u kotlu  s rastopljenim olovom.

Rijetki prikazi

U drugoj su  skupini  slike s euharistijskim temama, a  posebno je zanimljiv  i dobro očuvan prikaz  Raspeća s mnoštvom popratnih likova iz  različitih literarnih izvora.Raspeti  Krist  između dva razbojnika izvitoperena na svojim križevima upravo je izdahnuo. Oko njega je gomila vojnika na konjima, među kojima satnik Longinus prstom pokazuje prema umirućem. Skupina s  tri Marije i Ivanom pridržava Bogorodicu koja se onesvješćuje  od bola. Magdalena raspuštene kose plače grleći podnožje križa, a vojnici karikaturalno ružnih fizionomija kockaju za Kristove  haljine.  Prema Bistrovićevim riječima, ovaj rad je vrlo kvalitetno  djelo  školovanog autora. Na razini je fresaka u Bermu,  gdje je isti majstor radio  »Ples mrtvaca«.  Kao  vrlo  rijedak izdvaja se  prikaz  Euharistijskog  Krista kojem kroz  jedno rame  prolazi vitica vinove loze,  a kroz drugo klasje žita. U  cijeloj Europi  samo je  15-ak takvih prikaza,  a jedan se  nalazi i u kapeli  sv.  Antona u  Jurčićima kod Kastva.  No, još veću  rijetkost predstavlja Euharistijsko čudo – slika na kojoj vidimo biskupa koji drži pokaznicu s  hostijama,  dok  druge lete uokolo, a  puk ih pokušava  uhvatiti. Što zapravo predstavlja  ova  scena nije poznato. Literarni izvor iz kojeg je  potekla još nije  utvrđen,  a nije nađena ni slikarska paralela, rekao  je Bistrović. Treću skupinu predstavljaju  scene s marijanskim temama: Uznesenje Marijino, Krunjenje Bogorodice te Bezgrešno začeće, uz koje se nalaze simboli Sunca i Mjeseca.Kao posebna zanimljivost  izdvaja se  i scena »Posljednjeg suda«, i to zbog  svoje  pozicije. Slika se nalazi  s  unutrašnje strane  trijumfalnog luka, što  znači da  nije namijenjena kao opomena  puku već njegovim  duhovnim  pastirima – svećenicima lovranskog kaptola.  

Obnova cjelokupnog oslika

Na  svodu svetišta, uz Krista  s otvorenom knjigom u središtu, te  likove  evanđelista s pripadajućim simbolima, prikazan je  kor anđela koji muziciraju  s  čak petnaest različitih  instrumenata, dok zaglavne kamene svoda ukrašavaju  grbovi plemićkih obitelji: Pramperg, Waxenstein, Raunacher, Habsburg, Herberstein i Tattenbach. 

Poslije otkrića  fresaka 1950-tih  godina svetište crkve sv. Jurja doživjelo je veće restauratorske radove izvedene u okviru tadašnjih tehnoloških mogućnosti, ali nakon više od pola stoljeća stanje očuvanosti nije bilo primjereno njihovoj kvaliteti i značaju. Stoga se 2009. godine  započelo s konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima te radovima u cilju obnove cjelokupnog zidnog  oslika.

Utvrđivanje  precizne dijagnoze stanja oslika i određivanje daljnjih konzervatorsko-restauratorskih postupaka temeljeni su na precizno izrađenoj dokumentaciji, uz primjenu 3D tehnologije, na različitim laboratorijskim ispitivanjima te na istraživačkom radu »in situ«. Nakon  obavljenog mehaničkog čišćenja uslijedit će kemijsko, a konačan završetak radova očekuje  se u sljedeće tri godine.