Foto: Marko Gracin
Moj je stav da je glazba za sve ljude, a ne samo za glazbenike i muzikologe. Glazba može utjecati na razumijevanje društva. Smatram da glazba može učiniti naše živote boljima. Moj je cilj dotaknuti ljudsku dušu, na svim razinama, i podijeliti nešto lijepo s publikom. To je komunikacija između duša – od moje duše prema drugim dušama. I orkestar otvara dušu. Susret tih duša na koncertu je moj san
Svoj prvi koncert ove sezone orkestar Opere HNK-a Ivana pl. Zajca održao je pod ravnanjem novog šefa dirigenta, maestra Yordana Kamdzhalova. Na programu je bila Sedma simfonija u E-duru Antona Brucknera, jedno od najvažnijih ostvarenja drugoga zlatnog doba bečkog simfonizma. Inauguracijski koncert Kamdzhalova riječka je publika ispratila dugotrajnim pljeskom i ovacijama, a ovim povodom u svom kritičkom osvrtu Bosiljka Perić Kempf ističe: »Opsežna po trajanju, prepuna neočekivanih kontrasta, zahtjevna za izvođače i uzbudljiva za slušatelja – to su glavne značajke ove majstorske skladbe, koja je u izvođenju riječkog orkestra pod ravnanjem Yordana Kamdzhalova dobila uvjerljivo, duboko misaono tumačenje.
Kamdzhalov je neosporno dirigent s karizmom, koncentriran, svrsishodne geste, što je sve zajedno rezultiralo potpunom usmjerenošću sviračkog korpusa na njega kao na stabilno središte iz kojeg se muzika širila u prostor. Smirenost do kraja ispjevane kantilene, svečanost zvuka u fragmentima iskrenog patosa, posebice u impresivnom finalnom stavku, briga za detalj, duboki dah svake fraze i logika njenog odvijanja unutar pojedinih sviračkih sekcija, ostat će u glavnim bljeskovima sjećanja na njegovu dojmljivu interpretaciju.«
Yordan Kamdzhalov već je osvojio riječku publiku ravnajući koncertom »Wagner – Debussy – Beethoven«, potom Brucknerovom Četvrtom simfonijom, pa Novogodišnjim koncertima kad je s 2.500 posjetitelja oboren rekord posjećenosti ovog popularnog koncerta. U ovoj kazališnoj sezoni Kamdzhalov će u »Zajcu« ravnati »Macbethom«, Verdijevim »Requiemom«, Novogodišnjim koncertima pod naslovom »Putujemo Europom« i Finalom koncerne sezone – Rahmanjinov, Čajkovski.
Uoči izvođenja Brucknerove Sedme simfonije razgovarali smo s Yordanom Kamdzhalovim, koji ističe da je Bruckner definitivno jedan od njegovih najdražih kompozitora: »Volim njegov izvanredan zvuk i hiperreligiozni svjetonazor, koji se najbolje manifestira u izuzetno lijepim zvukovima katedrala, sežući daleko u kozmos. Prva asocijacija na Brucknera mi je svemir. Taj kozmos nije apstraktan, nego je duboko proživljen i senzibilan.«
Razvoj Orkestra
Kako ste došli na mjesto šefa dirigenta orkestra riječke Opere? Je li to bila vaša želja ili ste pozvani?
– Pozvali su me iz HNK-a Ivana pl. Zajca. Bio sam iznenađen i jako sam zahvalan na tome. Sretan sam što sam došao na tu poziciju i što su mi orkestar i uprava riječkog kazališta dali povjerenje. Ideja intendanta Marina Blaževića i ravnatelja Opere Petra Kovačića je da zajedno okrenemo novu stranicu u umjetničkoj povijesti riječkog teatra i orkestra, podignemo ih na još višu razinu i pripremimo se za 2020. godinu kad će Rijeka biti Europska prijestolnica kulture. Bit će to iznimno važan događaj, ne samo za Rijeku nego i za čitavu Hrvatsku. Zato nam je bitno da radimo još bolje i razvijamo se.
Yordan Kamdzhalov rođen je 1980. u Bugarskoj. Diplomirao je na Visokoj školi za glazbu u Berlinu. Godine 2011. jednoglasno je izabran u Heidelbergu za glavnog glazbenog ravnatelja. U dobi od 30 godina bio je tim slijedom šef dirigent Opernog kazališta, Heidelberškog filharmonijskog orkestra i Festivala u dvorcu Heidelberg. Uz rastuću međunarodnu karijeru u Europi i na Dalekom istoku, odlučio je ne produžiti ugovor u Heidelbergu, ali je pozvan biti glavnim gostom dirigentom.
Radio je s nizom međunarodnih orkestara, kao što su Zürich Tonhalle orkestar, Nova japanska filharmonija, Beethoven orkestar u Bonnu, Simfonijski orkestar Basel, Hamburški simfonijski orkestar, Losanđeleska filharmonija, Tokijski simfonijski orkestar, Portugalski simfonijski orkestar, Engleski komorni orkestar, Njemački simfonijski orkestar Berlin, Toskanski orkestar i drugi. Neki su koncerti kojima je ravnao 2011. godine prenošeni uživo: s Njemačkim simfonijskim orkestrom Berlin u Filharmoniji u Berlinu, s Zürich Tonhalle orkestrom i Toskanskim orkestrom u Teatru Verdi u Firenci.
Kamdzhalov gaji posebno zanimanje za suvremenu glazbu i astronomiju, što je prepoznala i NASA koja je nazvala jedan planet po njemu uz objašnjenje: »Svojom strašću za astronomijom, on povezuje svijet glazbe s fascinacijom svemirom.« Dobitnik je Nagrade glazbene kritike srednjoeuropskog glazbenog festivala Allegretto.
Radili ste s mnogim orkestrima u svijetu. Kakvo je vaše mišljenje o orkestru riječke Opere u usporedbi s njima?
– Surađivao sam s brojnim orkestrima na raznim kontinentima. Orkestar Opere u Rijeci duboko me se dojmio svojom visokom profesionalnom razinom i odnosom prema glazbi. Riječki orkestar ima želju za razvojem.
U njemu osjećam specifičnu kulturu i duh hrvatskog naroda, što nije daleko od moje Bugarske. Osjeća se ta slavenska duša i razumijevanje među ljudima. Orkestar riječkog HNK-a ima veliki emocionalni potencijal. U tom smislu ja sam svojevrsni katalizator i organizator, koji iz ovog orkestra nastoji izvući kolektivnu inteligenciju, senzibilitet i emociju. To nam je sljedeći korak u razvijanju orkestra Opere, koji iznimno cijenim. Vrlo je profesionalan, ali je potrebno napraviti još korake naprijed i uzdignuti ga još više.
Naglašavate emociju. Zašto je ona važna?
– Smatram da je emocija strašno bitna, ne samo u glazbi. Jedino kroz emociju možemo dotaknuti dušu publike. Time se vodim i u svojem dirigiranju i emocija je u središtu onoga što radim.
Verdi kao izazov
Kakvi su vam planovi ove kazališne sezone u HNK-u Ivana pl. Zajca?
– Planova je mnogo. Započeli smo s Brucknerom, a 30. i 31. listopada izvest ćemo Verdijev »Requiem« pod mojim ravnanjem. Ravnat ću i Verdijevom operom »Macbeth« te Novogodišnjim koncertima pod naslovom »Putujemo Europom«. Dirigirat ću i Finalom koncertne sezone – Rahmanjinov, Čajkovski. Imamo i planove za ljeto, a za 2020. pripremamo velika iznenađenja koja ćemo kasnije najaviti.
Kakva je veza između astronomije i glazbe?
– Veza je vrlo duboka i organska. I astronomija i glazba tragaju za idejom beskonačnosti. Obje su stvorili ljudi, ali one istražuju i otkrivaju pojave koje su izvan ljudskog iskustva. Mislim da je čudesno otkrivati veze između čovjeka i kozmosa.
Uskoro ćemo čuti Verdijev »Requiem«, u kojem će kao solisti nastupiti Kristina Kolar, Ivana Srbljan, Aljaž Farasin i Slavko Sekulić. Koliko vam ovo djelo zahtjevno?
– Verdijev »Requiem« mi predstavlja velik izazov. Moram priznati da mi je teži od Mozartova, Brahmsova i Fauréova »Requiema«. Verdijeva skladba je sakralnog karaktera, ali nudi i opernu dramu. To je dramatski izuzetno snažno i potresno djelo, zahtjevno za soliste, zbor i orkestar. Ali napravit ćemo mi to, zahvaljujući i izvrsnim solistima.
Kakav vam izazov predstavlja dirigiranje operom »Macbeth« Giuseppea Verdija?
– »Macbeth« je jedan drugačiji Verdi i vrlo je izazovan. Znatiželjan sam i sretan što mi je pružena prilika da ravnam ovom operom. Verdi nije lak kompozitor. U usporedbi s njim, lakši su mi Bruckner, Mahler, Wagner, Šostakovič, Puccini… Bruckner i Čajkovski lakši su za moje razumijevanje. Verdi mi je teži i treba mi više vremena za povezivanje s njim. Nije to obična operna glazba i Verdi mi je velik izazov.
Raditi zajedno
Lanjski Novogodišnji koncerti kojima ste ravnali u »Zajcu« izazvali su oduševljenje publike i brojne biseve. Kako to tumačite?
– Vjerujem da smo dali sve od sebe. Izgleda da smo uspjeli dirnuti publiku. Mislim da je ključno to da ako smo mi inspirirani, onda je inspirirana i publika. To pokušavamo postići na svakom koncertu. Moj je stav da je glazba za sve ljude, a ne samo za glazbenike i muzikologe. Glazba može utjecati na razumijevanje društva. Smatram da glazba može učiniti naše živote boljima. Moj je cilj dotaknuti ljudsku dušu, na svim razinama, i podijeliti nešto lijepo s publikom. To je komunikacija između duša – od moje duše prema drugim dušama. I orkestar otvara dušu. Susret tih duša na koncertu je moj san.
Što mislite o tituli Rijeke kao Europske prijestolnice kulture?
– To je jako poseban trenutak za Rijeku i Hrvatsku. Trebamo pokazati svijetu da Rijeka može raditi kvalitetnu umjetnost. Cijeli riječki teatar mora se pripremiti i pokazati visoku umjetničku razinu. Bit ću u Rijeci i radit ćemo svi zajedno.
Kakvi su vam dojmovi o Rijeci?
– Sviđa mi se Rijeka i njena okolica; more, ljudi, planine… Volim kako se ovdje osjećam. Drago mi je i što Rijeka nije previše daleko od Bugarske. Sretan sam što sam u vašem gradu šef dirigent. Ugodno se osjećam na pozornici riječkog kazališta.
