Istaknuti leksikograf, publicist i političar vodio se idejom otvorenog društva, ali je redom nailazio na zatvorenost na mnogim područjima, od filozofije do kulture
Političar, filozof, sociolog, leksikograf i pisac Vujić utemeljitelj je i predsjednik Socijaldemokratske stranke Hrvatske (1989), kasnije ujedinjene sa SDP-om (1994). Bio je kandidat za predsjednika Republike na predsjedničkim izborima 1992. godine. U četvrtom sazivu Hrvatskog sabora bio je saborski zastupnik (1995-2011). U Vladi premijera Ivice Račana obnašao je dužnost ministra kulture (2000-2003).
Književnik Goran Tribuson bio je Vujićev suradnik na izradi Hrvatskoga leksikona od 1992. do 1997. godine, u vrijeme kada je – kako je kazao citirajući Vujića – Hrvatska bila u možda najosobitijem periodu tranzicije na raznim poljima, te se prisjetio brojnih suradnika, malog tima i zastrašujućeg, eksponencijalnog rasta građe koju je trebalo obraditi i uvrstiti
– Upustili smo se u tu avanturu samo zato jer nismo znali da je to nemoguće, a projekt je čudom okončan. Rezultat nosi vrline i mane toga osobitog doba, no komercijalni je epilog, kazao je Tribuson, pokazao su ljudi to izdanje željeli i trebali.
– Antuna Vujića znam vjerojatno najduže od svih izlagača. Naše poznanstvo seže još u 1967. kada smo zajedno počeli raditi u Gradskom komitetu Saveza omladine Zagreb. Pamtim da je Vujić došao na posao u »trench-coatu« pušeći cigaretu, bio je poput Jeana Paula Belmonda, i vjerujte, nije bio uobičajeni član Sekretarijata Gradskoga komiteta, prisjetio se uz osmijeh povjesničar Drago Roksandić prvih susreta s Vujićem. Evocirao je potom sjećanja na Vujićevo pokretanje Omladinskog tjednika koji je okupljao tadašnju misleću mladež i otvorio novinski prostor underground sceni i subkulturi, ali i na doba Hrvatskoga proljeća i početke stranačkog pluralizma.
Sveto trojstvo socijaldemokracije
Za profesora Tončija Kursara s Fakulteta za političke znanosti poznanstvo s Vujićem, kojega je upoznao prije desetak godina na Političkoj akademiji, imalo je gotovo formativni karakter, promijenio je njegov način čitanja političke literature i uputio ga je na razmišljanje o biti socijaldemokracije.
– Antun Vujić, jedini se u Hrvatskoj desetljećima ideološki i politički borio sa socijaldemokraciju, zaslužuje ozbiljan politički esej koji će pokazati sve nijanse njegove političke misije, kazao je Kursar te se nada da će se takva publikacija uskoro i pojaviti.
Predsjednik HDP-a Nikola Petković osvrnuo se na Vujićevu knjigu »Hrvatska i ljevica« naglasivši da ne želi opisivati knjigu, već želi postavljati pitanja, a to je uostalom i najbolje što se jednoj knjizi može dogoditi iako sebe ne smatra idealnim, već samo jako znatiželjnim čitateljem.
– Kada piše o socijaldemokraciji Vujić naglašava kvalitete koncepta i smjernice političkog delovanja socijaldemokrata, a to su – jednakost, pravednost i solidarnost. Gdje je nestalo to sveto trojstvo socijaldemokracije, pita se Petković, kao što se zapitao i što se to dogodilo današnjoj socijaldemokraciji koja je prigrlila tekovine liberalizma.
