Autor i njegovi mentori brane koncept, no diplomski rad »Preko vaših radova rast će trava« otvara i pitanje transformacije Sveučilišta u Rijeci, čega je dio i baratanje fondovima knjižnica sveučilišnih sastavnic
RIJEKA » Rasadnik ili groblje knjiga na Sveučilišnom kampusu na Trsatu? Diplomski rad studenta Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci Dine Topolnjaka, koji uključuje »sadnju« knjiga ispred zgrade Akademije, već je po samom postavljanju ove nedjelje izazvao brojne reakcije sveučilištaraca. I dok neki, ponajviše oni upoznati s konceptom rada, u činu sadnje knjiga vide umjetničko opravdanje i snažnu poruku o krugu života i smrti svega, pa tako i knjige, druge rad podsjeća na groblje, devastaciju kulturnog nasljeđa i galopirajuću dekadenciju. No ova priča vrlo brzo dobila je i posve novu dimenziju – pitanje funkcioniranja kompleksnog sustava transformacije Sveučilišta, čega je dio i baratanje fondovima knjižnica Sveučilišnih sastavnica.
Stablo knjiga
Umjetnički koncept i osnovnu premisu svog rada Topolnjak objašnjava parafrazom citata Anselma Kiefera »Preko vaših gradova rast će trava« u »Preko vaših radova rast će trava«, što je ujedno i naziv njegova diplomskog rada. Cikličnost života, pri čemu sve neumitno umire, ali je i smrt jednoga ujedno rođenje drugoga, u fokusu je rada, a sadnja knjiga na Kampusu samo je jedan njegov dio. Osim sadnje, tu je još i prepariranje, balzamiranje, spaljivanje i transformacija, pri čemu radovi nisu samo knjige.
– Naravno da ne očekujem da će iz posađene knjige izrasti nova knjiga, ali i ovaj razgovor već je neki plod. Uostalom, i sam sam ljubitelj knjiga i za mene, a vjerujem i za svih 15-ak ljudi koji su sudjelovali u projektu sadnje, to je bila upravo sadnja, a ne zakapanje – kaže Topolnjak, navodeći i jedan ilustrativan primjer kompleksnosti ovog pitanja.
Naime prije nekoliko godina objesio je 30-ak knjiga na stablo ispred Akademije. Građevinski radovi koji su u to vrijeme trajali na Kampusu predviđali su rušenje stabala pa su sva i srušena. Osim onoga na kojem su visjele knjige.
Njegov koncept i rad ispred Akademije snažno podržavaju mentor Vladimir Gudac te sumentor Damir Stojnić. Gudac objašnjava da je jedna od glavnih preokupacija suvremene »neuobičajene« umjetnosti ispitivanje medija, pa tako i medija knjige.
– Knjiga postoji kao kulturalni aspekt i kao predmet. Razvojem civilizacije mijenjao se i objekt knjige, a Topolnjakov rad propituje kako knjigu kao predmet i njegovo zastarijevanje, tako i pitanje zastarijevanja sadržaja. No to samo jednim dijelom. Knjiga se pritom ne pokapa, nego se kao predmet vraća u zemlju, kao drvo od kojeg je većim dijelom napravljena – kaže Gudac.
Sumentor Stojnić dodaje da je bolje da knjige »trunu« u zemlji u okviru ovakvog projekta, nego da trunu u nekom skladištu.
A upravo je to truljenje u skladištu izazvalo dodatne kontroverze. Knjige koje je Topolnjak koristio za svoj rad većinom je dobio od Sveučilišne knjižnice Rijeka kao otpisane knjige knjižnice Filozofskog fakulteta u Rijeci. Prema njegovim podacima on je ukupno imao oko 7.000 knjiga, od čega je 70-ak posto došlo s Filozofskog fakulteta, a od tog ukupnog broja posadio je oko 2.000 knjiga.
Otpisane i (ne)potrebne
Tijekom jučerašnjeg dana dobili smo više pritužbi od nekoliko djelatnika u sklopu Kampusa, koji su svi željeli ostati anonimni. Osim pritužbi da je knjiga ovim projektom degradirana, postavilo se i pitanje uporabnosti tih knjiga. Naime prema nekim navodima, među zasađenim knjigama ima i knjiga koje su još uvijek potrebne i koje studenti traže.
Upitali smo stoga ravnateljicu Sveučilišne knjižnice Rijeka Senku Tomljanović da nam pojasni put tih knjiga do knjižnice te ima li među njima i upotrebljivih. Tomljanović nam je potvrdila da je riječ o knjigama koje je otpisala knjižnica Filozofskog fakulteta prije oko dvije i pol godine radi preseljenja na Kampus, ali i odvajanja odjela matematike, fizike i informatike. No prava primopredaja nikad nije izvršena, zato što otpis nije napravljen po pravilima struke. Knjige su zato ostale na bivšoj adresi Filozofskog fakulteta u Omladinskoj 14.
– Prema pravilima struke, ali i pravno gledano, mi smo te knjige mogli potpuno zanemariti, ali naravno da to nismo napravili. Osjećali smo i moralnu obavezu da ih obradimo, pa smo to i učinili, po smjernicama i pravilima. Kad smo napravili selekciju, pozvali smo ponovno i sve odjele da sagledaju treba li im koja knjiga te smo konačno one neuvrštene, kojih je ostalo dosta, stavili na »book crossing«, svjetsku razmjenu knjiga. Od tamo one su došle u ruke studenta koji ih je iskoristio za svoj rad – kaže Tomljanović.
Umjetnički koncept
Upitali smo za komentar i dekana Filozofskog faklulteta Predraga Šustara, koji nam je rekao da su pravno gledano i oni »čisti«.
– Ne znam točan broj tih knjiga, ali one su otpisane i preuzela ih je Sveučilišna knjižnica kad su se odvojili odjeli matematike, fizike i informatike – kaže Šustar.
I Tomljanović i Šustar ističu da s načinom na koji je te knjige iskoristio Dino Topolnjak nisu imali ništa. No Topolnjak je do knjiga došao posve legitimno, kako nam je to potvrdio sumentor Stojnić, te je sve ostalo problem Filozofskog fakulteta ili Sveučilišne knjižnice. Gudac je još i direktniji: »Mene ne zanima porijeklo knjiga, nego samo umjetnički koncept autora«.
Jedan diplomski rad otvorio je tako brojna pitanja. Osim pitanja o granici umjetničkog izražavanja; kad je neki čin čin umjetnosti, a kad je puka destrukcija, otvorio je i pitanje o restrukturiranju Sveučilišta u Rijeci kroz primjer knjižnica njegovih sastavnica. Iako je Topolnjak do knjiga, po svemu sudeći, došao posve legitimno, još uvijek ostaje pitanje je li među tim knjigama bilo i upotrebljivih, odnosno potrebnih, te ako jest, tko je za to kriv.
