Predsjednik Vlade RH prigovara i omalovažava (on misli da ga omalovažava) predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da ne zna engleski. Međutim, on sam ne zna hrvatski standardni jezik i ne želi ga naučiti, jer da je želio, to je mogao učiniti u proteklih dvadeset pet godina.

Uz to ističe kako on, Milanović, zna engleski jezik, ja bih dodao i srpski, ali i to da nedovoljno zna hrvatski pa bi trebao uzeti prikladne priručnike iz kojih će naučiti hrvatski standardni jezik i zaboraviti onaj kojim govori, a mnogi su ga zvali srpskohrvatski.

Samo u kratkoj izjavi RTL-u, u dvjema ili trima kraćim rečenicama 12. rujna 2015., izrekao je nekoliko srbizama i nepravilnosti, primjerice rekao je srbizam uputstvo > u hrvatskom jeziku kaže se uputa ili naputak, zatim umjesto izrečenoga srbizma nadležan > treba reći mjerodavan ili ovlašten, za srbizam ne talasaj od talas > u hrvatskomu opet ima više inačica > treba reći ne valičaj – od val ili ne ljuljaj od infinitiva ljuljati ili ne bibaj – glagolska imenica bibanje.

S obzirom na to da loše govori standardnim hrvatskim jezikom, često rabi i mnoge tuđice čije značenje većina slušatelja ne zna, primjerice u spomenutoj kratkoj izjavi: ziheraški ili špekulira. Izrekao je i riječ muljanje, što ne priliči rječniku predsjednika Vlade RH.

Nadalje:

(izvor: Dnevnik.hr, 30. svibnja 2015.)

U razgovoru, koji je trajao desetak minuta, izrekao je toliko srbizama, nepotrebnih tuđica, gramatičkih, stilskih i leksičkih pogrješaka da je teško povjerovati da je to bilo tako.

Najprije treba reći da je obilježje srpskoga jezika prihvaćanje tuđica, a u hrvatskomu standardnom jeziku tuđice se rabe, tek onda kada za njih nemamo odgovarajuću zamjenu, dakle hrvatsku riječ.

Stoga nepotrebne tuđice ne treba govoriti u hrvatskomu standardnom jeziku. Ako govornik rabi tuđice, onda on ne zna hrvatski jezik ili ga ne želi pravilno govoriti.

Evo samo nekih tuđica koje je predsjednik Milanović izrekao u desetominutnomu razgovoru, neke i više puta: kontinuitet, konferencija, probleme, resora, situacija, tenzije, respekt, interes, stereotipan, artikulacija, komponenta, debata, kriteriji, trendovi, apsolutno, dezorijentiran, konkurencija, polemika, suficit, deficit, racionalan, debatno, respektiranje, model, bazirajte, inercija, superiorni, opozicija, funkcioniraju, aktivnosti, autoriteta, autonomija, fer …

Uz nepotrebne tuđice, kao neprihvatljivu govornikovu (Milanovićevu) osobinu, ovdje ističem izgovorene srbizme, koji su svojstveni samo srpskom jeziku, dok hrvatski jezik za njih ima svoje riječi: tri i po > tri i pol, ogroman > golem, štetu branitelja – ovdje je pogrješka što rabi imenički srpski genitiv, hrv. je braniteljsku štetu; u srbizme ubrajamo i tzv. dakavicu, primjerice: nema smisla da razgovaramo, da vodimo, da vanjsku politiku > hrvatski bi se reklo bez veznika da; obaveze > obveze; riječ – tuđica varijanta svrstao bih u srbizme zbog opće prihvaćenosti u srpskomu jeziku, a hrv. se kaže inačica …

Sljedeće bih pogrješke nazvao stilskim i leksičkim: tiskovna konferencija > konferencija za novinare; ja bi > ja bih; moj stav je jasan > moje stajalište ili motrište ili gledište je jasno ili moje mišljenje je jasno (riječ stav trebalo bi rabiti u značenju položaja tijela, npr.: klečeći stav i sl.); poso > posao; preko 40% > više od 40%, preko 4% > više od 4%; skoro 50% > gotovo 50% – hrvatska norma preporuča, primjerice: skoro je podne, a gotovo je 50 posto odrađenoga i sl.; Milanović previše rabi riječ stvar u prenesenomu značenju (ne samo on), a trebalo bi samo u doslovnom. Tako kaže: Kako sada stvari stoje? > Kakvo je sada stanje ili slično, samo ne rabiti riječ stvar; Često govori: Na kraju krajeva, a trebao bi reći na koncu konca. Pogrješno rabi značenje riječi broj i brojka: Napominjem da je 345 broj koji se sastoji od brojki 3, 4, i 5.

Nadalje:

(izvor: HRT, 8. rujna 2015.)

Ovdje ne ću ponavljati uobičajene tuđice koje često i previše rabi. Dajem samo srbizme, stilske i gramatičke pogrješke:

Srbizmi: sistemski smo ulagali > sustavno smo ulagali, u sredini iz kojih dolaze > sredina je u hrvatskomu jeziku polovica, a ovo bismo hrvatski rekli u mjestu ili u kraju ili u području i sl. iz kojih dolaze; često govori naprosto je tako, a naprosto je isto kao i prosto je tako što pripada srp. jeziku. Za srbizam naprosto u hrvatskomu kažemo jednostavno ili zaista ili uistinu ili zapravo je tako i sl. (treba reći da u drugomu značenju riječ prosto je hrvatska riječ: prosto ili vulgarno, prosto ili slobodno); milion ljudi > milijun ljudi; generacija > naraštaj; debata – ova je riječ ponajprije tuđica, a tek onda srbizam, samo što se u posljednje vrijeme sve više nepotrebno rabi u hrvatskomu jeziku > rasprava, raspra; centru Zagreba – ovdje su dvije pogrješke, najprije rabi imenički srpski genitiv, hrv. je zagrebačkomu centru > središtu; moreplovac > pomorac; nadležnost premijera – ovdje su tri pogrješke, najprije rabi imenički srpski genitiv, hrv. je premijerova nadležnost > predsjednikova mjerodavnost; podrška > potpora ili oslonac ili uporište ili pomoć.

Stilske pogrješke: čekali smo neko vrijeme – što ovdje znači riječ neko; stranka je prisutna na lokalnoj razini – ljudi su prisutni, a ne stranka; rastu bitne brojke – što su to bitne brojke; nezaposlenost niža > manja; skoro izgubila > gotovo izgubila; preko 40 posto > više od 40%; dobre stvari, bitne stvari – već sam objasnio stvarno i metaforično značenje i uporabu riječi stvar.

Gramatičke nepravilnosti: poso Vlade – ovdje su dvije pogrješke, najprije rabi imenički srpski genitiv, hrv. je Vladin posao, a riječ poso treba izgovoriti posao.

Nadalje

  (izvor: Dnevnik.hr, 26. rujna 2015.)

Ni ovdje ne ću ponavljati uobičajene tuđice koje često i previše rabi. Dajem samo srbizme i stilske pogrješke:

Srbizmi: tzv. dakavica koja pripada srpskomu jeziku: na upit novinara: Jeste li vi spremni za izbore, odgovorio je: Da. Trebao je odgovoriti: Jesmo; čujem naprosto > čujem jednostavno; izuzetno > iznimno; debata > rasprava, raspra.

Stilske pogrješke: Sljedeća dva primjera zorno govore o lošoj stilizaciji i povezivanju riječi u rečenicu, primjerice: Mislim da, i ne vani ili: Ali da, u velikoj mjeri; skoro dvije godine > gotovo dvije godine, glasati za nas > glasovati za nas, kroz tu liniju – prijedlog kroz ne treba rabiti u značenju sredstva i načina.

Nadalje: U Saboru RH

(izvor: Dnevnik.hr, 11. prosinca 2013.)

Odgovarajući Karamarku u Saboru RH započinje obraćanjem na srpskom, iako Hrvati imaju puno dobrih i pravilnih izraza. Dakle, Milanović se obraća Karamarku srbizmom Uvaženi kolega, a hrvatski se kaže poštovani kolega, cijenjeni kolega, glasoviti kolega, dragi kolega …  

Predsjednik bi Milanović trebao pravilno govoriti hrvatskim standardnim jezikom u javnom političkom nastupu i životu.Tako bi javno iskazivao poštovanje prema građanima koji nisu njegovi prijatelji i ne moraju trpjeti njegov loš hrvatski standardni jezik. Svaki predsjednik Vlade RH mora govoriti standardnim jezikom! Neka se ugleda na britanske političare i kraljevsku obitelji koji svi govore engleskim standardnim jezikom. U suprotnome, svaki javni nastup građani doživljavaju omalovažavanjem i vrijeđanjem hrvatskoga jezika i hrvatske države.

Prema tome predsjednik Vlade Milanović najprije mora pomesti ispred svojih vrata, a to znači naučiti hrvatski standardni jezik, a onda popovati Karamarku da nauči engleski, navodi dr. sc. Ilija Protuđer, jezikoslovac iz Splita.