RIJEKA Amina Kajtaz jedna je od triju hrvatskih uzdanica na Svjetskom prvenstvu u plivanju, domaćin kojega će od 23. do 29. srpnja biti Fukuoka. Plivačica Kantride hrvatske će boje braniti u utrkama na 100 (23. srpnja) i 200 delfin (26. srpnja) u kojima redovito pomiče granice svojih, ali i hrvatskih rekorda. Posljednji put na seniorskom prvenstvu Hrvatske, koje je početkom lipnja održano u Zagrebu, kada je utrku na 100 delfin isplivala za 59.27 sekundi, čime je svoj godinu dana star hrvatski rekord popravila za 47 stotinki, dok je do zlata u dvotruko dužoj dionici doplivala za 2:11.61 minutu, odnosno 2.40 sekundi brže nego u ožujku na Dubrava HEP mitingu u Zagrebu.

– Nemam neka posebna očekivanja, želja mi je samo da utrku odradim onako kako želim i ispoštujem sve što sam se dogovorila s trenerom Daliborom Krebeljom. I inače se ničemu ne nadam, jednostavno sam takav tip. Nikad ne znate što vas čeka na natjecanju dok ne dođete tamo. Znalo mi se dogoditi da budem super spremna, ali konkurencija je jednostavno bila tako jaka da je bilo jako teško upasti u polufinale. Moja želja je da isplivam dobar rezultat, a onda ćemo vidjeti što će mi to donijeti. Možda padne i novi rekord, tko zna – započela je Amina Kajtaz, Mostarka u redovima Kantride, koja, otkad je došla u Rijeku, državne rekorde ruši kao na traci. Prošle zime čak je osam puta rušila rekorde u utrkama delfinovim načinom, u velikom bazenu ove je sezone najbolji hrvatski rezultat dosad popravila tri puta.

Najbolja verzija

– Nema tu neke posebne formule, samo red, rad i disciplina. I psihički trenutak, koji ima veliki značaj. Mislim da je psihička stabilnost puno bitnija od fizičke spremnosti. Mi plivači uvijek smo fizički spremni, treniramo dva puta na dan, tako da u našem slučaju psiha ipak odradi najveći posao. Ako ste mentalno posloženi i ne obazirete se na tuđe komentare, uspjeh je zagarantiran. Naravno da će u Japanu konkurencija biti stvarno jaka, ali mene druge plivačice ne zanimaju. Tako da nemam tremu, veća je trema na državnom prvenstvu, kada svi prate moje rezultate, nego na Svjetskom prvenstvu, na kojem ima i boljih od mene. Najbolje se osjećam kada sam fokusirana isključivo na sebe. Nema smisla uspoređivati se s nekime, trebate samo biti najbolja verzija sebe. Ako će netko otplivati svjetski rekord, to je odlično, ali ja ću biti zadovoljna ako svoj rezultat pomaknem za deset stotinki – kaže 26-godišnja Mostarka, koja je prošle godine iz Mladosti došla u Kantridu.

– Od 2019. godine bila sam na istim rezultatima, nikako nisam mogla pomaknuti tu granicu, čekala sam i čekala, čak sam i razmišljala hoću li odustati od plivanja ili pokušati napraviti još neki korak. Odlučila sam da mi treba mala promjena i odluka je pala na Kantridu. Rado su me primili u klub, odgovara mi i klima, ljudi su jako dobri i sve me nekako podsjeća na moj rodni Mostar. Tu sam stvarno sretna – nastavila je Amina Kajtaz, koja je ozbiljno počela trenirati plivanje tek s 19 godina. I to zahvaljujući Borutu Petriču, poznatom slovenskom plivaču, a kasnije treneru u dubrovačkom Jugu.

Tursko kupatilo

– Do 17. godine trenirala sam u Mostaru u 12,5 metarskom bazenu, širine oko osam metara. To je zapravo bilo tursko kupatilo. Mislila sam da više nema ništa od plivanja i da ću se preseliti u Austriju i ondje studirati. Već sam se uvelike spremala za taj scenarij, učila sam njemački, a onda se, tik uoči mojeg odlaska u Austriju, pojavio Borut Petrič, koji je prišao mojoj mami i pozvao me u Jug. Na neki je način ulovio zadnji vlak da me se spasi i da ne prestanem plivati. Do odlaska u Jug sve je bilo smiješno, to je vjerojatno i razlog zbog kojeg sam, u odnosu na moju generaciju, ostala tako dugo u plivanju. Sjećam se svojeg prvog juniorskog Europskog prvenstva u Beogradu, na kojem sam bila uvjerljivo zadnja jer nisam imala treninge. Nakon toga sve se promijenilo. Loša je stvar kada nemate bazu od djetinjstva i ne možete biti svjetski prvak i osvojiti medalju, ali možete sebe učiniti ponosnim i iskoristiti najbolje od toga što vam je ostalo.

Amina Kajtaz svoju je priliku definitivno iskoristila, 2020. godine dobila je hrvatsko državljanstvo i redovito brani hrvatske boje na velikim natjecanjima.

– Situacija u Bosni i Hercegovini nije bila baš idealna, da sam tamo ostala, imala bih normu, ali ne znam bih li išla na Svjetsko prvenstvo jer financijska situacija u Savezu nije takva da bi mi mogli osigurati sredstva za tako dalek put, a željela sam se i dalje baviti plivanjem. To je bila dosta teška odluka i velika prekretnica u mojem životu.