RIJEKA Luda noć, zapjevao bi neponovljivi Željko Bebek, sve u skladu sa senzacionalnom pobjedom vaterpolista Primorja Erste banka nad grčkim Vouligmenijem u drugoj utakmici četvrtfinala LEN Euro kupa sa čak šest golova razlike (15:9), »baš po mjeri« dovoljnoj za veliko iznenađenje i plasman u polufinale europskoga natjecanja.

Prvu utakmicu u Ateni domaćini su dobili s pet golova razlike, ali su im domaće »kapice« na Kantridi primicanjem finiša zorno dokazivale da »nokaut faza« natjecanja nije samo fraza, da je susret pod slavnom Akropolom bio tek »prvo poluvrijeme«. Riječani su doslovno nokautirali goste koji su bili toliko sigurni u sebe da su se već kandidirali za organizaciju Final Foura ni ne sanjajući da će trener Igor Hinić i njegovi izvođači u vodi režirati još jednu priču za prepričavanje koja Primorjaše iznova uvrštava u ovosezonske riječke sportske hitove.

Nakon grčkog brodoloma mladi riječki sastav nije potonuo, po onoj »nada posljednja umire« skovao je plan za bombastičan uspjeh pokazujući da optimizam unatoč velikom minusu nije bio tek isprazna »vjera u se i u svoje kljuse«.

– Još nakon poraza u Ateni rekao sam da imamo svoje šanse – kazao je napadač Riječana Niko Čubranić, izdanak obitelji koja kroz desetljeća sudjeluje u pisanju povijesti riječkog vaterpola. Dok je jurio ka gostujućoj mreži, leđa mu je među vratnicama poslovično dobro čuvao brat Mauro Ivan, a s tribina je sve pratio zadovoljni otac Mauro, nekadašnji vaterpolski vratar. – Ovime što smo uspjeli ostvariti nisam iznenađen. Mi smo, naime, već ostvarivali visoke pobjede, sjetimo se BVSC-a. Sada smo opet napravili nešto slično. Hvala Bogu, opet smo igrali pred punim tribinama.

Ugođaj na riječkom bazenu bio je dostojan ovog značajnog sportskog događaja i bombastičnog podviga domaćih aduta. Navijačice i navijači su se natiskali na tribinama, među njima je bio čitav niz istaknutih vaterpolskih imena. Videći kako u vodi njihovi ljubimci zdušno plivaju ka velikom podvigu, nisu mogli ostati ravnodušni. Bodrenjem su bili često spominjani »osmi igrač«, kako su igrači u finišu zaigrali kao u transu, tako je i na tribinama počela euforija na fešti u vodi i na suhom. Čestitke za ugodno iznenađenje stizale su sa svih strana, čestitar je bio i legendarni Ratko Rudić.

Osmi igrač

– Čovjeku je puno srce kada vidi i doživi sve ovo. Kakav je gušt bio vidjeti ovako pune tribine, osjećao sam se kao da sam na nogometnoj utakmici. U takvom ambijentu smo ostvarili ovaj sjajan uspjeh koji nam je strašan motiv za dalje. Pobijedili smo i izbacili Vouliagmeni, koji je prošle godine igrao Final Four Lige prvaka. Mi smo takvog suparnika pobijedili sa šest golova razlike. Ta činjenica već jako puno govori sama za sebe.

Niko i prijatelji su do visokog vrha išli skliskim usponom na kojem je bilo i padova, ali su uvijek imali snage za ustajanje i novi uspon. Nagrađivani su za to vodstvom od tri, četiri, pet i na kraju onako silno motivirani i s tih, po njih čarobnih, šest golova razlike.

– Bez obzira na razne promjene rezultata, znali smo da imamo itekakve šanse pred našom publikom. Pritom nismo bezglavo jurili već smo išli korak po korak, četvrtinu po četvrtinu. Već smo na »poluvremenu« odmicali tri gola razlike te smo samo trebali nastaviti u tom tempu i onda stići na plus pet te se na kraju odvojiti na onaj željeni razmak za trijumf.

Naravno da su konkurenti do u detalje analizirali igre suparnika i karakteristike pojedinaca, tko je bolje sakrio mane i iskoristio vrline, pokazao je rezultat. U tom buketu nužnih detalja za velik uspjeh, Niko ipak u prvi plan stavlja publiku.

– U prvom redu temelj našeg uspjeha su ovi predivni ljudi koji su nas došli podržati u tako velikom broju, to je jedna od najvećih stvari u ovoj utakmici. Nama pak motivacije nikada ne dostaje kada vidimo ovako pune tribine. Pokazalo se da uz pomoć navijača možemo sve ostvariti.To je zapravo ono što nas je vodilo, navijanje i pjesma tijekom cijele utakmice. Kada čujemo takav huk s tribina, jednostavno ne ostajemo bez energije. Sve ovo nam je motivacija dok možemo sa zadovoljstvom reći da sada igramo zbilja jedan ozbiljan vaterpolo.

Predivna priča

Jesenski dani su daleko, kao i najave uoči ove uzbudljive europske plovidbe u koju su Primorjaši kretali tiho, pričalo se tek o dobrodošlim prilikama za stjecanje iskustva. Nizanjem pobjeda čula se želja o prolasku skupine, ali ni u nokaut fazi nije bilo bombastičnih poruka, dečki su bombastični samo u vodi.

– Svakako da nitko nije očekivao ovakve europske rezultate. Sada nam se oni prvotni ciljevi čine pomalo skromnima, mi smo ih, naime, ostvarili već nakon dva mjeseca. Mislim na ostanak u Premijer ligi. Sada se pak bliži završnica sezone, a mi i dalje ugodno iznenađujemo iz dana u dan. To je uistinu jedna predivna priča. Pohvalio bih sve igrače i trenera. Ponosan sam na našu ekipu jer ovaj napredak koji ostvarujemo tijekom sezone još nikada nisam vidio. To je zbilja nešto prekrasno te uistinu čestitke svima, od trenera do našeg posljednjeg igrača.

Riječke kapice su itekako proslavile velik uspjeh, nisu čule jučerašnje pjesme slavuja dok su snivali lijepe snove nakon još jednog vaterpolskog »prebačaja norme«. Primorjaši su u elitnom društvu u Hrvatskoj i u Europi, igraju za treće mjesto u prvenstvu Hrvatske s Mladosti, u polufinalu LEN Euro kupa sa slavnim Spandauom.

– Nastojat ćemo sezonu završiti najbolje što možemo. Sezona nam je već sada briljatna, ali mislim da to nije kraj, da možemo još više u Europi i u Hrvatskoj. Samo nebo nam je granica. No, sada se najprije trebamo odmoriti nekoliko dana i onda se pripremati za juriše na nove velike ciljeve pa ćemo vidjeti do kuda možemo stići – zaključio je Niko Čubranić.