Crnogorski književnik i politički analitičar Milorad Popović za naš list govori o napetoj situaciji u njegovoj zemlji koja je kulminirala prošlog vikenda na Cetinju sukobom policije i prosvjednika koji su se protivili ustoličenju mitropolita Joanikija.

– Događanja na Cetinju posljedica su velikosrpske agresije na Crnu Goru dugog trajanja, još od 2015. godine kada su krenuli s nasilnim demonstracijama za promjenu vlasti. Pa preko pokušaja državnog udara 2016. godine, takozvanih litija s početka 2020. i potom pobjede na izborima ove velikosrpske strukture koja je za nekoliko mjeseci uspjela u najvećoj mjeri promijeniti duh i karakter dotadašnje prozapadne, multukulturalne, sekularne politike prijašnje Vlade. Vlade koja je usprkos svim njenim manama karakterističnim za tranzicijske, postkomunističke zemlje ipak uspjela na miran način povratiti nezavisnost i uvesti Crnu Goru u NATO. I pritom postići da Crna Gora bude na čelu liste zemalja koje žele ući u EU.

U međuvremenu je struktura koja je pobijedila na izborima u kolovozu prošle godine u svim resorima – kultura, obrazovanje, visoko školstvo, sigurnosne službe, obrana – dovela na čelo ekstremne široke nacionaliste koji su za kratko vrijeme napravili pravo etničko čišćenje u svim strukturama države, javnim poduzećima i ministarstvima. Spekulira se s 12.000, ne znam točnu brojku, ali zna se da je samo u jednom danu smijenjeno 500 direktora u sektoru obrazovanja, uglavnom po nacionalnim i političkim kriterijima. Tako da se zbog toga stvorio jedan bunt. A ovo ustoličenje na Cetinju za stanovnike tog grada, ali i druge građane Crne Gore koji zagovaraju povezanost na tu mediteransku, europsku civilizaciju, bio je još jedan atak i neka vrsta poniženja. I ovapločenje plana o asimilaciji crnogorske nacije, što je i osnova tog projekta.

Razrađen plan

Kako je moguće da je takva koalicija uopće pobijedila na izborima?

– Ima više razloga. Jedan je taj što je vlast koju personificira Milo Đukanović vladala 23 godine, od 1997. kada se sukobio s Miloševićem. Ljudima je to jednostavno dosadilo. Ta vlast ima dosta putra na glavi što se tiče i kriminala i korupcije i negativnog kadroviranja, pogotovo u zadnje vrijeme. S druge strane, pogotovo od početka 2020. godine se vodila jedna neviđena kampanja – propagandna, diplomatska, podzemna – direktno iz Beograda, a indirektno iz Moskve. Bila je to doslovce ratna kampanja.

Znači li to da je i dio procrnogorski orijentiranih građana na tim izborima glasalo za promjenu?

– Da, to je točno. Zbog želje da se nešto promijeni pod svaku cijenu. A s druge strane pod utjecajem te enormne propagande jedan je broj ljudi glasao za stranku URA, koja prije izbora nije programski zagovarala pakt sa strankom četničkog vojvode Andrije Mandića koji je osuđen za pokušaj državnog udara.

Foto D. Kovačević

Kako je moguće da su se Dritan Abazović i URA na kraju našli na Mandićevoj strani?

– U pitanju je jedna vrlo kompleksan i razrađen plan koji su velikosrpski i ruski štabovi osmislili da bi doveli svoju strukturu na vlast. Znali su da nemaju većinu u biračkom tijelu, jer je Srba u Crnoj Gori po zadnjem popisu ispod 29 posto, pa su računali na dio birača s dvojnim identitetom, te s onima nezadovoljnim postojećom vlašću. Abazović radi najprljavije poslove za tu vlast jer on je koordinator službi sigurnosti na čijem su čelu sada ekstremni srpski i proruski kadrovi. On je pod egidom potrebe za promjenama učinio sve da se promijeni prijašnja struktura koja je bila prozapadna i građanska.

Kako ocjenjujete premijera Krivokapića?

– Njega je izabrao pokojni mitropolit Amfilohije. On je potpuno anonimna osoba koja nije imala političko iskustvo prije izbora. On je u svom prvom intervjuu rekao da mu je politički uzor Ahmadinedžad koji čak i u iranskom kontekstu važi za jastreba. On je dvostruka ličnost. Zapadu se prikazuje kao umjerenjak i prozapadno orijentiran. Međutim, svi njegovi konkretni potezi su suprotni od onoga što govori. Njegova najbliža suradnica je stanovita gospođa Vesna Radić koje je crnogorsko državljanstvo dobila prije par godina, a koja je sada ministrica kulture, prosvjete, znanosti i sporta. Koja za sebe kaže da je žena četnik. Sve takve najrigidnije nacionalističke kadrove on podržava.

Gdje je mitropolit Amfilohije bio ustoličen?

– Ta crnogorska mitropolija postoji od 1931. godine. Sve mitropolite Crnogorske pravoslavne crkve birao je narodni zbor na Cetinju. I onda su ih ustoličavali ili u Sremskim Karlovcima ili u Petrogradu, ali su svi bili na Cetinju. Nakon nestanka crnogorske Kraljevine oni su bili birani u Beogradu, a 1990. godine Amfilohije je koliko znam bio ustoličen na Cetinju. Međutim, neposredno pred ova događanja zbivao se cijeli niz brutalnih negiranja kako građanskog karaktera Crne Gore tako i Crnogoraca kao nacije, njene kulture i jezika. A pogotovo je zanimljiva izjava mitropolita Joanikija da su Crnogorci kao gljive pečurke koje će nestati. I da je njegov uzor izvjesni Aleksandar Raković koji za Crnogorce kaže da su retardirani. Dakle, riječ je o rasističkim izjavama. I to je dodatno podgrijalo tu atmosferu na Cetinju.

Foto D. Kovačević

Uništenje državnosti

Predlaže se i novi Zakon o državljanstvu koji ipak zasad nije izglasan.

– Cijeli program uništenja crnogorske državnosti je napravljen. A u njemu je i taj Zakon o državljanstvu koji bi omogućio da 50.000 rezidenata – koji su došli iz Republike Srpske, odnosno BiH ili Rusije i drugih zemalja – dobiju državljanstvo čime bi s obzirom na njenu veličinu Crna Gora definitivno postala kolonija Srbije i Rusije. Po mojim saznanjima to nije prošlo zbog pritiska zapadnih veleposlanstava u Crnoj Gori. Druga stvar koju pripremaju, a koja je također paklena, je da se falsificira popis stanovništva. To gura Demokratski front Andrije Mandića. Napravljen je cijeli jedan repertoar poteza na koji će se način definitivno osnažiti ta velikosrpska struktura kako bi Crna Gora postala dio tog »rusko-srpskog sveta«. I kako bi s vremenom, kada se promijene vanjskopolitičke okolnosti, bio sazvan novi referendum na kojem bi Crna Gora izašla iz NATO pakta. To je krajnji cilj, i od prosinca prošle godine kada je formirana njihova Vlada dosta su toga postigli u tom smjeru. Ali ovo što se dogodilo na Cetinju pokazuje da se budi ta energija otpora i da se širi. Neophodna je politička intervencija zapada, EU-a i SAD-a prije svega. Jer ako budu kasnili ili zbog nekih razloga kalkulirali na granicama Hrvatske kod Dubrovnika imat ćete opet izbjeglice.

Postoji li neka koordinacija, barem na načelnoj razini, srpskih opcija u bivšim državama Jugoslavije?

– Pa postoji i u Hrvatskoj. Dok su se u Crnoj Gori događale litije na njima su bili jako angažirani i Porfirije i episkop pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk. I konačno, sadašnje ponašanje Porfirija na Cetinju je pokazalo da je on čovjek zadatka. Da u Hrvatskoj on ima zadatak promovirati toleranciju i ekumenizam jer su shvatili da su kod vas izgubili rat. A u Crnoj Gori se ponaša militantno kao najgora i najtvrđa struja episkopa, ratnih huškača koji su devedesetih godina blagosiljali ratne zločince.