RIJEKA Simon Rožman neposredno nakon utakmice protiv Gorice u izjavi za televiziju detektirao je razloge poraza.

– Nogomet je nekada okrutan. Dominirali smo, imali puno prilika, možda i 20 udaraca, ali kada ne zabiješ, normalno je da ne možeš pobijediti. Žao mi je zbog igrača jer mislim da su odigrali na zadovoljavajućoj razini, ali završnica je bila takva da nismo mogli napraviti bolji rezultat. S kadrom koji imamo borit ćemo se dalje, u procesu smo izgradnje igre – rekao je Rožman.

Rijeka je platila ceh slaboj večeri koja se dogodila Franku Andrijaševiću. Kapetan »bijelih« do sada je bio taj koji je vukao momčad, a u nedjelju kada ga nije išlo, kada je njegova nespretna reakcija skrenula loptu iza Nevistića te na drugoj strani Banić i vratnica zaustavili nekoliko dobrih pokušaja, nije imao raspoloženog suigrača koji bi povukao momčad. Uostalom, brojke to dobro ilustriraju, Rijeka je nakon 15 kola postigla 19 golova, prošle sezone u istom periodu je imala jedan više, sezonu ranije sedam više (26), a u sezoni 2017/18. čak 11 (30) zabijenih golova više u ovom trenutku.

Upravo to bi trebalo brinuti Simona Rožmana više od same realizacije jer osim Andrijaševića, drugi ofenzivci rijetko se nalaze u (pravim) prilikama.

Nedostaje instinkt

Sandro Kulenović, kao nominalno prva špica »bijelih«, u nedjelju je imao jedan pokušaj glavom i jednu odličnu asistenciju Andrijaševiću, ali kao da mu nedostaje onaj golgeterski instinkt koji će ga činiti nezadrživim u kaznenom prostoru, a koji su imali, ne računajući Kramarića i Gavranovića kao igrače visoke klase, Benko, Krstanović, Čolak, pa i Bezjak i Heber, iako su više igrali na krilu.

Kulenović je odličan radni napadač koji je u svim europskim utakmicama u kojima je igrao bio jedan od istaknutijih pojedinaca Rijeke jer je često kroz igru jedan na jedan na širokom prostoru mogao napadati suparničku zadnju liniju pa je lako prodavao lažnjake i Kalidou Koulibalyju koji je jedan od najboljih središnjih braniča današnjice. U HNL-u na suprotnoj strani nema takvih igrača, ali protiv zgusnutih formacija njegove karakteristike rijetko dolaze do izražaja. Tko zna, možda mu Rožman u nastavku sezone može pronaći mjesto na desnom krilu gdje bi više mogao tražiti igru jedan na jedan, ali i suradnju sa suigračima kada je licem okrenut golu.

Prilika i reakcija

Sve ovo dolazi do izražaja jer ni Luka Menalo ni Robert Murić nisu u igračkoj i realizatorskoj formi s kraja jeseni. Menalo se silno trudi, imao je neke dobre situacije i u Puli i protiv Gorice što u rezultatski tijesnim utakmicama mora zabiti, ali kao da se i on traži nakon silnih pohvala koje su dolazile na njegov račun, dok Murić još jednom pokazuje zašto je s 24 godine njegov talent i dalje zarobljen u okovima voljnog momenta.

Murić je na kraju jeseni odigrao nekoliko odličnih utakmica, pokazao da može igrati u oba pravca pa onda kroz 15-ak dana zimske stanke izgubio onaj elan koji kod njega radi razliku u tome hoće li biti ponajbolji igrač lige ili tek rezervna napadačka opcija.

U priči oko Rijekinih napadača ne treba zanemariti ni Sterlinga Yatekea koji je imao zanimljive bljeskove, ali u globalu (za sada) nije pokazao da može u kontinuitetu predvoditi napad Rijeke.

Znači li to da će se na Rujevici okrenuti nekim novim napadačkim rješenjima? U ovom trenutku tako ne razmišljaju, u prvom redu zato što još uvijek vjeruju u Kulenovića i činjenicu da kroz rad sa Simonom Rožmanom i Dankom Matrljanom još uvijek može promijeniti neke svoje igračke navike. Uostalom, Kulenović je tek nedavno napunio 21 godinu i sigurno ima još prostora za napredak. Uz to, očekuje se da i ostali ofenzivci prorade, da Murić i Menalo dosegnu razinu iz završnice jesenskog dijela…

S druge strane, ukaže li se neka zanimljiva prilika u smiraju prijelaznog roka nakon što se idućih dana zatvori »mercato« za većinu europskih zemalja jače platežne moći, nije isključeno da na Rujevici neće reagirati, iako je puno izglednije da će Rožman biti prisiljen kroz igru tražiti način da izvuče maksimalan doprinos od igrača koje ima u kadru.