POČIVAO U MIRU

Odlazak najvećeg sportskog dužnosnika Opatije: In memoriam Radomir Premuš

Igor Duvnjak

U 82. godini života stalo je srce toga velikoga vaterpolskog zaljubljenika, vrlo cijenjenog i uspješnog dužnosnika u ovom među Hrvatima popularnom sportu, koji je ostavio dubok i neizbrisiv trag



RIJEKA Kako smo zagazili u rujan, prvi požutjeli listovi nas podsjećaju na približavanje jeseni i neizbježni prolazak vremena i cikličku smjenu godišnjih doba, a pritom nažalost poput listova sa stabla života otpadaju i poznata sportska imena, koja u širokom krugu prijatelja i u uskom krugu svojih najbližih neće uživati još jednom u jesenskim čarima. Posljednji u nizu je igrom sudbine slavni vaterpolski neimar Radomir Premuš, desetljećima u vaterpolskim sferama samo Rade.


Ime mu je redovito izgovarano sa zadovoljstvom i s poštovanjem, s obzirom na dubok i neizbrisiv trag koji je godinama ostavljao u opatijskom, hrvatskom i ondašnjem jugoslavenskom vaterpolu te ga se bez imalo pretjerivanja može proglasiti najvećim i najslavnijim opatijskim sportskim funkcionarom. Kao što je živio za svoju obitelj, tako je isto iz dana u dan cijeloga sebe davao vaterpolu, uporno je sijao, a on i opatijski sport općenito su za tako marljivu, upornu i kvalitetnu sjetvu bili nagrađivati slatkim plodovima i dosezima koji su danas tema prepričavanja u krugovima tamošnjih vaterpolskih zaljubljenika. Sada je toj bogatoj priči nažalost došao kraj, s uzdahom je tek primljena vijest kako je Radomir Premuš preminuo u 82. godini života, kako je stalo srce toga velikog vaterpolskog zaljubljenika, vrlo cijenjenog i uspješnog dužnosnika u ovom među Hrvatima popularnom sportu.


Imotski


U toj uzbudljivoj priči za pamćenje stoji da je počela 26. kolovoza 1940. u Imotskom. Nakon pučke škole doselio je na obale Kvarnera, u Rijeku u kojoj je nastavio sa školovanjem, ali je u našem gradu »pustio sidro«, tu je ostao do 1967. godine. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu, a bio je i velik poklonik književnosti i pisanja pa je tako diplomirao i hrvatski jezik i geografiju na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. U umirovljeničkim je danima napisao i dvije knjige, »U vrtlogu« i »Olovne noge«.




Vjetrovi života nose ljude na razne meridijane i paralele, daleko od rodne im grude. Njegov otac Danijel je, naime, rođen u selu Zagore kraj Brseča, da bi se iz tadašnje Italije odselio u Jugoslaviju, u Jajce, a majka Melanija se iz Slovenije, gdje je rođena u Zagorju ob Savi kraj Celja s obitelji preselila u Jajce. Tamo su se vjenčali 1936., a godinu kasnije preselili u Imotski.


Radomir je pak u Rijeci, poslije diplome na Pedagoškoj akademiji, počeo raditi u opatijskom turizmu i paralelno završio studij hotelijerstva i turizma na Ekonomskom fakultetu. Od 1967. godine stalno je živio i radio u Opatiji. Inače, svoj prvi roman »U vrtlogu«, u izdanju riječkog ogranka Matice hrvatske, posvetio je svojoj obitelji, ženi Vesni, djeci Danijelu i Andreji te unučićima Danijelu, Stefanu i Mihaelu.


Opatija


O njegovom obožavanju sporta, posebno vaterpola, također bi se moglo sastaviti roman. Bio je toliko vezan uz tu svoju sportsku ljubav, uz VK Opatija, odnosno nekadašnji Kvarner Express, da je godinama bio sinonimom opatijskog vaterpola. Još za one bivše države je bio u tadašnjem Yu Poolu, u doba dok je najtrofejniji vaterpolski trener na svijetu, Ratko Rudić, bio izbornikom bivše jugoslavenske reprezentacije, a u samostalnoj je Hrvatskoj bio član Upravnog odbora Hrvatskog vaterpolskog saveza u doba dok ga je vodio također pokojni Vlado Kobešćak.


Bilo je to sve u vremenima kada je Kvarner Express ušao u Prvu ligu, a Radomir Premuš se osobito zalagao za proširenje lige, odnosno jačanje ili širenje vaterpolske baze u Hrvatskoj. Brojna su igračka imena koja je lansirao opatijski vaterpolo, spomenimo tek Radomirova sina, sjajnog centra Danijela i napadača gromovitog udarca Nikolu Frankovića, obojicu reprezentativce, koji su bili pojačanja riječkom Primorju, kao uostalom i zapaženi golman Danijel Liber. Rade je tada desetak sezona bio, sve do 2000. godine, predsjednik VK Kvarner Expressa, odnosno Opatije, u čijem je radu ostao prisutan i kasnije.


Sve po onoj kako jabuka ne pada daleko od stabla, vaterpolskim virusom je i do danas zaražen njegov sin Danijel, koji na svoj način nastavlja očevim putevima. Strast prema sportu i ljubav za vaterpolo su mu godinama dio svakodnevice, taj poznati bivši hrvatski, ali i talijanski reprezentativni sidrun, koji je igrao za Hrvatsku na OI u Ateni 2004. godine, a za Italiju na Igrama 2012. kada je osvojio srebrnu medalju, sada je, naime, predsjednik VK Opatija. Možemo samo dodati da je klub bogate tradicije u pravim rukama.