Vađenje mine

VIDEO Obišli smo evakuirane u Dvorani mladosti: ‘Došli smo samo na jedan dan, nije to ništa…’

P. N., Sanja Gašpert

Foto Mateo Levak

Foto Mateo Levak

Za sve njih pobrinuli su se članovi Crvenog križa Rijeka koji su im uz ležajeve osigurali i okrjepu



U Dvorani mladosti pripremljeno je sinoć četrdesetak ležajeva. Dio njih, koji je bio bez vlastitog prijevoza, imao je mogućnost do Trsata doći autobusom koji je osigurao Rijeka plus, a koji je sa Žabice krenuo u subotu navečer, oko 21 sat. Dio građana do Trsata je stigao vlastitim automobilom, bilo je tu samaca, bračnih parova, ali i obitelji s djecom, pa i kućnim ljubimcima.


Za sve njih pobrinuli su se članovi Crvenog križa Rijeka koji su im uz ležajeve osigurali i večernju okrjepu – topli čaj, kavu, kekse. Mislili su u Crvenom križu i na najmlađe, pa je pripremljen dječji kutak za njih, ali i na kućne ljubimce, za koje je pripremljena hrana.


U videoprilogu Matea Levaka pogledajte kako je to izgledalo.





Za slučaj da netko od građana osjeti tjeskobu i nemir zbog napuštanja svoga doma i spavanja s nepoznatim osobama, Crveni križ Rijeka osigurao je i psihološku podršku, koju je došao pružiti prof. psiholog Darko Sambol, volonter i dobrovoljni darivatelj krvi, ujedno i član tima za krizne intervencije.


– Ovdje sam da pomognem ljudima koji možda osjete anksioznost, tjeskobu, nemir, koji su možda već prošli neke krizne situacije poput potresa ili rata pa ih ova situacija na to podsjeti. Ne očekujem da će biti puno posla, ali nikada se ne zna, treba biti ljudima na usluzi i pomoći im ako im zatreba. Topla riječ, razgovor uz čaj ili kavu sigurno će dobro doći. Pokazat ćemo im da mogu računati na nas i našu podršku, da nisu sami, da imaju s kim popričati, kome se »pojadati«, rekao je Sambol.


Među prvima je u Dvorani mladosti stigao bračni par Bajec, Bosiljka i Ivica, koji žive u jednoj od zgrada na riječkoj tržnici. Stigli su sanitetom jer je gospođa Bosiljka teško pokretna, a nažalost, oboje su oboljeli od teških bolesti. I dok je gospodin Ivica dobro prihvatio situaciju u kojoj se našao, njegovoj supruzi Bosiljki napuštanje vlastita doma, pa makar i na samo jednu noć, nije dobro »sjelo«.


– Ja ovdje neću spavati, ne zato što mi se ne sviđa, hvala svima, lijepo su nam sve pripremili i potrudili se, nego što ne mogu spavati nigdje osim u svom krevetu. Moja kućica, moja slobodica, bila je uporna gospođa Bosiljka, ali ju je njezin suprug Ivica smirio i opustio.


– Živimo na trećem katu i došli smo ovdje prenoćiti, a naša je kći sa psom i mačkom otišla kod prijateljice. Mojoj supruzi to jako teško pada, ali mislim da će sve biti u redu. Najvažnije je da smo na sigurnom, da nam je toplo i da je mirno. Mislim da će biti sve u redu, rekao je Ivica Bajec. Na pitanje da li ga je strah kako će proći akcija, rekao je da se ne boji, da misli da će sve proći u redu i da će u nedjelju ponovo biti u svom domu. To smo im i mi zaželjeli.