Svakome po bod u 116. Jadranskom derbiju. Pošteno. A treneri Tudor i Kek neka analiziraju čija je momčad izgubila dva boda. Splićani su dugo Riječane (favorite na Poljudu nakon puno godina!), držali u šahu. Posebice u nastavku utakmice kada su više od pola sata čuvali vodstvo. Dok se između dva splitska stopera nije pojavila Kvržićeva glava. Trećeg jokera (zamjene) iz Kekova rukava nakon što su prethodno ušli Zlomislić i Čulina. Kratki spoj u splitskoj obrani, kao što su kod vodstva Hajduka Riječani sami sebe udarili mačem po koljenima. Škarabot je bio »Djed mraz«, a Knežević »goranski skretničar«, u svom kaznenom prostoru. 

   Rijeka je u drugom poluvremenu, do izjednačenja, bila karikatura svojih ambicija. Mučenje lopte, padanje u reviji pogrešnih dodavanja, igra po sistemu »tko nabije taj dobije«. Nisu mogli sastaviti tri dodavanja. Potrošili su se protiv Velšana? Budimo ozbiljni! Kaos na sredini terena, lopta se odbijala kao od bukve. Ipak, čekala se ona jedna lopta koja je morala doći s obzirom na razliku u kvaliteti. Kao što je u prvoj dionici, do primljena gola, bilo nekoliko zanimljivih situacija u igri prema naprijed, ali bez posljednja pasa. Jednostavno, Rijeka nije bila na razini Rijeke. Borila se sa splitskim stršljenovima, čekala priliku za brzu akciju, ali nedovoljno je bilo agresije, pameti i – finih dodira lopti u prazan prostor. 

   Splitski marketinški trik, bačena kost o odgodi utakmice, i naknadne urote Zagreba Rijeke i Istre, protiv Hajduka, upalio je. Pune tribine Poljuda navijača željnih skalpa »bogatih Riječana«, ponizna i motivirana momčad Hajduka svjesna svojih mogućnosti i limita. Rijeka to nije znala iskoristiti do kraja. 

  Ne izgubiti na Poljudu je u konačnici dobar rezultat. U ovom slučaju sigurno bolji od prikazane igre. Rijeka je prošla poljudski pakao jednom dobrom loptu u nastavku. Kvržić je najsretniji čovjeke, dvije minute nakon ulaska u igri zabio je gol. Izravnati rezultat je uvijek zadovoljstvo i za – navijače !. 

   Hajduk ima najmlađeg (35) i najneiskusnijeg (jučer je vodio 7. prvenstvenu utakmicu) trenera u HNL-u (najstariji je Katalinić, u Koprivnici, 62 godine i dvadesetak klubova…), ali silno motiviranog da svoja iskustva iz Juventusa (Lippija i Capella…), ali i Hajduka, prenese na mlade igrače. Stvori »dalmatinski Juventus«. Veliki posao u modelu »čvrsta obrana, više trke od suparnika, stalni presing…«. Domaći dečko kao jamstvo nakon što su na Poljudu, otkako se igra HNL-a, pokušavali s bosanskim (Slišković), talijanskim (Reja), i bugarskim (Balakov) stručnjacima (dok su plivali u novcu…) bez velikog uspjeha. 

   Matjaž Kek jedini je stranac na hrvatskim prostorima. Rijeka je izabrala »slovensku opciju«, nisu uspjele Juričićeve opcije reciklaže trofejnih trenera (Skočić i Scoria), a čim je stupio na dužnost sportskog direktora riješio se BiH stručnjaka Ištuka. Da su treneri bitne karike u današnjem nogometu svjedoči činjenica da su najbolji plaćeni suhim zlatom. 

 

  Nakon Splita Keku (ali i Riječanima), predstoji vjerojatno najlakša utakmica u karijeri. Uzvrat s Velšanima počinje s prednošću od pet golova! Mariborski Napoleon mora, međutim, već razmišljati o novom derbiju, s Dinamom, u nedjelju na Kantridi. Do tada će već saznati hoće li suparnik u trećem kolu prednatjecanja Europa League biti Olimpija (prvu je utakmicu dobila 3:1) ili Žilina koja je u čevrtak domaćin. 

  Zaboraviti Split, nakon izleta u Walesu, dva su paklena susreta, Dinamo i Olimpija (Žilina), u samo četiri dana.