U Provedbenom programu Primorsko-goranske županije 2025. – 2029. Plavo gospodarstvo izrijekom se spominje kao jedan od razvojnih potencijala. Što je od tog širokog raspona potreba i izazova u razvoju mora i pomorskog gospodarstva kroz proteklih godinu dana pretočeno u konkretne projekte, s osiguranim novcima i rokovima realizacije, pitali smo župana Ivicu Lukanovića na početku našeg razgovora.

– Najviše se to u ovih godinu dana vidi u lučkom sustavu. Ove smo godine za 52 projekta županijskih lučkih uprava osigurali 2,1 milijun eura županijskih sredstava, a s izravnim ulaganjima u veće projekte dolazimo do približno tri milijuna eura iz našeg proračuna. Istodobno su u tijeku projekti vrijedni gotovo 80 milijuna eura, financirani i iz europskih i nacionalnih izvora. To pokazuje koliko je važna kvalitetna priprema.

Posebno nam je važno povećavanje broja komunalnih vezova. Ljudi koji žive uz more moraju imati izravnu korist od ulaganja u lučku infrastrukturu. Zato radimo na novim vezovima za domicilno stanovništvo operativnim obalama i sadržajima potrebnima za razvoj obalnih sredina. Pripremamo i sljedeći investicijski ciklus. Projekti od Žurkova i Valuna do Malinske, Vrbnika i Suska spremni su za prijavu, a još ih je desetak u različitim fazama pripreme. Tu je i projekt školskog broda za Pomorsku školu Bakar jer bez znanja i praktičnih vještina nema budućnosti plavoga gospodarstva. Infrastruktura je temelj, ali najveća vrijednost nastaje kada je povežemo sa znanjem, tehnologijom i gospodarstvom. Kao mala zemlja ne možemo konkurirati volumenom, nego kvalitetom, specijalizacijom i inovacijama.

Preduvjet ozbiljnog razvoja

Kad govorimo o Blue Economyju, puno toga je izvan izravne nadležnosti Županije, od velikih lučkih i infrastrukturnih projekata do pomorske politike. Koju ćete od poluga, koje su u rukama Županije, nastojati maksimalno iskoristiti u svom mandatu?

– Vrlo važna poluga su naše županijske lučke uprave. Imamo ih osam i preko njih možemo konkretno utjecati na razvoj luka, povećavanje broja komunalnih vezova, razvoj nautike i operativnih obala te pripremu novih projekata. Druga važna poluga je upravljanje pomorskim dobrom. Potrebno nam je više reda, veća transparentnost i brži postupci. Prvi smo u Hrvatskoj razvili digitalnu aplikaciju »Open Sea«, koja povezuje granice pomorskog dobra, koncesije, lučka područja i dozvole. Ona omogućuje učinkovitije upravljanje, a građanima i poduzetnicima daje jasniji uvid u prostor i pravila njegova korištenja.

Velika poluga je i prostorno planiranje. Možete imati osigurana sredstva i dobar projekt, ali ako prostorni plan nije usklađen s razvojnim potrebama, projekt stoji. Zato moramo bolje povezati Županiju, gradove i općine te lučke uprave, kako investicije ne bi gubile godine zbog pitanja koja smo mogli riješiti ranije. Županija će povećavati svoje kapacitete vezane uz dinamično upravljanje prostorom jer je to preduvjet ozbiljnog razvoja.

Važno je i obrazovanje na koje imamo određeni utjecaj. Ako ozbiljno razvijamo plavo gospodarstvo, moramo stvarati stručnjake koji će u njemu raditi. Naš cilj nije podjednako razvijati sve djelatnosti, nego prepoznati one u kojima možemo biti međunarodno konkurentni. Županija pritom treba biti koordinator i razvojni partner koji povezuje infrastrukturu, prostor, obrazovanje i potrebe gospodarstva.

Gdje vidite najveću neiskorištenu gospodarsku vrijednost Kvarnera – u brodogradnji, lukama, marikulturi, turizmu, obnovljivim izvorima energije ili nečem još nedovoljno prepoznatom?

– Vidim ga podjednako u svim područjima. Kvarner ima izniman pomorski i turistički potencijal koji ne pretvaramo u gospodarsku aktivnost kakvu bismo mogli ostvarivati, a djelatnosti povezane s morem nekada su bile snažniji pokretač regionalnog razvoja. Kvarner ne zaostaje zbog nedostatka potencijala, nego zato što nedovoljno koristimo onaj koji imamo. Rješenje pritom nije vraćanje starih gospodarskih modela. Budućnost je u specijaliziranim djelatnostima visoke dodane vrijednosti, u kojima možemo biti među najboljima.

U brodogradnji se ne možemo natjecati s velikim svjetskim proizvođačima u standardiziranoj i serijskoj proizvodnji. Naša su prilika specifični i tehnološki zahtjevni programi, poput istraživačkih i servisnih plovila te brodova i sustava za zaštitu mora, nadzor, sigurnost, energetiku i druge posebne namjene. O potencijalima razvoja lučkih kapaciteta ne treba puno govoriti. Oni su ogromni. Velika i nedovoljno prepoznata prednost Rijeke je brodsko projektiranje i pomorsko inženjerstvo. Riječki uredi i stručnjaci su važan dionik u razvoju složenih brodova i brodskih sustava za međunarodno tržište. U vremenu kada najveća vrijednost nastaje u ideji, projektiranju, inženjerstvu i digitalnim rješenjima, to je važan razvojni kapital. Zato je potrebno još snažnije razvijati sveučilišne aktivnosti kao potporu tom sektoru. Trebaju nam studijski programi koji prate tehnološke promjene, intenzivnija suradnja fakulteta i projektantskih tvrtki te zajednički istraživački projekti. Sveučilište može biti aktivniji partner gospodarstva.

Velik prostor postoji i u marikulturi te proizvodnji kvalitetne hrane iz mora, ali i u turizmu povezanom s morem. Kvarnerski turizam već gotovo dva desetljeća gubi tržišni udio i taj trend moramo promijeniti. Nije dovoljno oslanjati se na postojeće kapacitete, prirodne ljepote i ljetnu sezonu. Potrebni su nam novi turistički sadržaji, snažniji nautički, zdravstveni, gastronomski, sportski i kongresni turizam, kvalitetnije upravljanje destinacijom te jasni motivi dolaska tijekom cijele godine. Ne trebamo više gostiju pod svaku cijenu, nego kvalitetniju ponudu, dulju sezonu i veću vrijednost koju turizam ostavlja lokalnoj zajednici. Ne tražimo, dakle, jednu veliku industriju koja će riješiti sve naše razvojne potrebe. Potrebna nam je povezana i dinamična mreža pomorskih tehnologija, specijalizirane proizvodnje, marikulture i turizma više dodane vrijednosti.

More moramo sačuvati

Što smatrate najvećim rizikom za razvoj Blue Economyja na Kvarneru? Je li to nedostatak kapitala, administrativne prepreke, nedostatak stručnog kadra ili nedovoljna suradnja institucija?

– Najveći je rizik sporost sustava u donošenju odluka i slaba povezanost dionika. Novac se za dobar i pripremljen projekt može pronaći kroz privatna ulaganja, europske fondove ili nacionalne programe. Ali ako se godinama rješavaju prostorni planovi, dozvole, imovinskopravni odnosi i nadležnosti, gubimo vrijeme, a investicije često ostaju samo na papiru. Kod plavog gospodarstva to je posebno izraženo jer se na istom prostoru susreću država, Županija, gradovi i općine, lučke uprave, kapetanije, koncesionari te institucije zadužene za okoliš i prostor. Ako svatko odradi samo svoj dio, a nitko ne gleda cjelinu, razvoj izostaje. Tu u mnogo slučaja Županija može preuzeti koordinacijsku ulogu.

Drugi veliki izazov je stručni kadar. Gospodarstvo visoke dodane vrijednosti traži vrhunski obrazovane ljude sposobne raditi na složenim projektima i primjenjivati napredne tehnologije. Zato je važno snažnije povezati škole, fakultete, projektantski sektor i gospodarstvo te obrazovati ljude za poslove koji će se razvijati sljedećih deset ili dvadeset godina.

Razvoj pritom mora imati i jasne okolišne granice. More je gospodarski resurs, ali i prostor koji moramo sačuvati. Zaštita mora, spremnost na incidente i praćenje stanja obale moraju biti ugrađeni u svaki ozbiljan razvojni projekt.

Blue Economy traži povezivanje gospodarstva, znanosti i javnog sektora. Može li Županija biti ta koja će te aktere konkretno povezati oko nekoliko zajedničkih projekata i imate li već određene projekte ili partnere oko kojih biste to mogli napraviti?

– Može i smatram da je upravo regionalno povezivanje jedna od najvažnijih uloga Županije. Ne možemo raditi posao Sveučilišta ili gospodarstvenika, ali možemo okupljati partnere oko zajedničkih razvojnih ciljeva i pomagati da dobre ideje dođu do realizacije. Za to imamo vrlo dobre preduvjete i vrlo potentne partnere. Sveučilište u Rijeci, Pomorski i Tehnički fakultet, naše pomorske škole, lučke uprave, projektantske tvrtke, brodogradilišta i tvrtke iz pomorskog sektora već raspolažu znanjem, iskustvom i infrastrukturom. Posebno su važni projekti vezani uz pomorsku robotiku, autonomne sustave, digitalizaciju i praćenje stanja mora. Upravo u tim područjima nastaje nova vrijednost i otvaraju se tržišta budućnosti.

Velik potencijal vidim i u povezivanju obrazovanja i gospodarstva. Novi školski brod za Pomorsku školu Bakar je primjer takvog projekta. Gradimo ga za naše škole, projektiraju ga riječke tvrtke, a postoji mogućnost da ga naprave naša brodogradilišta.

Treba težiti tome da Kvarner postane primjer regije u kojoj se znanje brže pretvara u proizvode, usluge i kvalitetna radna mjesta. To bi bio najbolji dokaz da smo uspješno povezali znanost, gospodarstvo i javni sektor. Kvarner ne mora biti najveći, ali možemo biti među najkvalitetnijim i najinovativnijim europskim regijama plavoga gospodarstva. More je stoljećima oblikovalo identitet ovog kraja. Vrijeme da znanjem, tehnologijom i odgovornim upravljanjem snažnije oblikuje i njegovu budućnost.