Grad Rijeka prijavio se za dodjelu sredstava za izradu studije koja bi trebala ispitati potrebu, opravdanost i mogućnosti izgradnje postrojenja za energetsku oporabu otpada, potvrdila nam je gradonačelnica Iva Rinčić, nakon što je Maja Feketić, načelnica Sektora za fondove Europske unije Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, na okruglom stolu »Energetska oporaba (opasnog) otpada«, održanom u srijedu na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, rekla kako je nekoliko gradova u Hrvatskoj zainteresirano za gradnju energana na neopasno gorivo iz opada, a među njima i Rijeka.

Riječka energana na gorivo iz otpada koristila bi, kako je naglasila Feketić, gorivo iz otpada iz triju Centara za gospodarenje otpadom – Marišćine u Primorsko-goranskoj županiji, Kaštijuna u Istarskoj županiji i Babine Gore u Karlovačkoj županiji.

Deponij Marišćina / Foto Marko Gracin

Ispitivanje opravdanosti

Na naš upit o mogućoj izgradnji energane, kapacitetima, lokaciji, načinu financiranja i drugim detaljima eventualne izgradnje takvog postrojenja, gradonačelnica Rinčić odgovara kako izgradnja takvog postrojenja nije ni približno u fazi realizacije, već se ispituje opravdanost projekta.

Iva Rinčić / Foto Ana KRIŽANEC

– Riječ je isključivo o zahtjevu za sredstva kojima bi se financirala stručna studija koja tek treba odgovoriti na ključna pitanja – treba li nam takvo postrojenje uopće, kakvo bi ono eventualno trebalo biti i pod kojim bi uvjetima njegova izgradnja bila opravdana. Dakle, u ovom trenutku ne znamo niti hoće li se takvo postrojenje graditi, niti kakvo bi ono bilo, a posebno ne gdje bi se nalazilo. Spominjanje Rijeke u kontekstu mogućih budućih energana, kao ni lokacija koje su se razmatrale prije desetak godina, ne znači da je bilo kakva odluka donesena. Upravo suprotno, želimo izraditi studiju, kako bismo odluke mogli donositi na temelju stručnih analiza, konkretnih podataka i stvarnih potreba, a ne pretpostavki, rekla je Rinčić.

Dodala je da razumije pitanja građana koje ova tema otvara, naglašavajući kako eventualna izgradnja postrojenja nije u suprotnosti s primarnom selekcijom otpada.

– Naprotiv, odvajanje otpada na mjestu nastanka, povećanje stope recikliranja i smanjenje ukupne količine otpada moraju ostati naši prioriteti. Energetska oporaba nije i ne smije biti zamjena za odvajanje i recikliranje, nego se može razmatrati isključivo kao način postupanja s onim dijelom otpada koji se, čak i uz kvalitetno organiziran sustav odvajanja, ne može reciklirati.

Takva postrojenja postoje u brojnim europskim gradovima, no to samo po sebi ne znači da je takvo rješenje potrebno i Rijeci. Moramo sagledati naše stvarne potrebe, količine preostalog otpada, moguće alternative, troškove te potencijalne utjecaje na okoliš, zdravlje i kvalitetu života građana, ističe Rinčić, objašnjavajući kako je prvenstveni cilj gradske uprave odgovorno i transparentno ispitati sve mogućnosti te utvrditi koje je rješenje ekološki prihvatljivo, dugoročno održivo i ekonomski racionalno.

– Tek nakon što budemo imali rezultate studije, moći ćemo razgovarati o eventualnim daljnjim koracima. Do tada su bilo kakve tvrdnje o već donesenoj odluci o izgradnji ili lokaciji energane potpuno preuranjene. Isto tako, ukoliko ikada uopće bude pokrenut proces donašanja odluke u smjeru izgradnje takvog postrojenja, javnost će svakako biti informirana i uključena na adekvatan način, rekla je gradonačelnica.

Brojne prednosti

Energane na gorivo iz otpada u Europi su prisutne već dugi niz godina, a operativno ih je gotovo pet stotina. Riječka energana te vrste, bude li izgrađena, kao gorivo bi koristila takozvani RDF, odnosno gorivo dobiveno iz predobrađenog komunalnog otpada iz kojeg su uklonjeni metali, vlaga i druge frakcije koje se mogu reciklirati. Za komercijalno isplativ rad energane na gorivo iz otpada potrebno je više od sto, čak do 150 tisuća tona različitih vrsta goriva iz otpada, a riječka bi energana, barem prema prezentiranom na okruglom stolu u Zagrebu, uz RDF iz Marišćine, Kaštijuna i Babine Gore, mogla koristiti i prosušeni mulj iz budućeg Uređaja za pročišćavanje otpadnih voda koji se na Delti gradi u sklopu projekta Riječke aglomeracije. Kako Marišćina za sad proizvodi oko 40 tisuća tona RDF-a godišnje, Kaštijun oko 35 tisuća, a Babina Gora oko 20 tisuća, uz prosušeni mulj, goriva iz otpada trebalo bi biti otprilike dovoljno za rad energane.

Kristian Gašparini (Ekoplus)

Kristian Gašparini, direktor Ekoplusa, tvrtke koja upravlja Marišćinom, ističe kako bi se izgradnjom energane znatno smanjila sadašnja cijena zbrinjavanja RDF-a koji se spaljuje u jednoj slovenskoj cemantari, ali i produžio životni vijek odlagališta u sklopu CGO-a Marišćina na kojemu sada završava najveći dio proizvedenog RDF-a.

– Sadašnja cijena po kojoj zbrinjavamo RDF u cementari je 199 eura po toni, koliko im plaćamo, s tim da je tendencija da cijene stalno rastu. Sa sadašnjim cijenama, cijena spaljivanja RDF-a koji proizvodimo u energani bila bi oko 60 eura po toni. Dodatni je problem to što u cementarama trenutno zbrinjavamo svega oko deset tisuća tona RDF-a, jer one imaju strogo zadane parametre koje gorivo mora zadovoljavati da bi ga uopće primili, od čega je najvažnije da mora imati ogrjevnu vrijednost od najmanje 15 megajoula(MJ) po toni. Taj uvjet zadovoljava oko deset tisuća tona, a ostalih 30 tisuća tona odlaže se na odlagalište. U energani bi mogli iskoristiti svih četrdeset tisuća tona, što bi značajno produljilo vijek trajanja odlagališta na Marišćini, budući da RDF, nakon obrade i sušenja te izdvajanja korisnih frakcija, poput željeza i aluminija, predstavlja oko 40 posto od ukupne količine otpada na Marišćini, rekao nam je Gašparini.

U Rijeci su i prije desetak godina postojali planovi za gradnju energane na otpad, ali od predloženih nekoliko lokacija – a najizglednija je bila ona u Sušačkoj Dragi – sve su na kraju odbačene. Energana na gorivo iz otpada trebala je biti kogeneracijskog tipa za proizvodnju električne i toplinske energije i opskrbljivati cijeli Energov sustav – Istok, kao i KBC Rijeka na Sušaku.

Marko Križanec (Energo) / Foto NIKOLA BLAGOJEVIĆ

Stoga smo i direktora Energa Marka Križanca pitali hoće li Energo i na koji način biti uključen u projekt energane.

Odgovorio nam je kako je sve još na razini ideje, ali smatra da će, ako i kada do realizacije dođe, Energo biti uključen.

– Nezaobilazno je da Energo, kao energetska tvrtka u većinskom vlasništvu Grada Rijeke, bude uključen u taj projekt, ako se krene u realizaciju. Velike energetske potencijale, kako u proizvodnji toplinske, tako i električne energije, koji bi se tim projektom ostvarili, treba pametno iskoristiti, rekao je Križanec, dodajući kako bi proizvodnja toplinske energije vjerojatno bila i veća od cjelokupnih potreba riječkog sustava centralnog grijanja, ali i da je, uz današnje tehnologije, moguće njeno iskorištavanje za hlađenje i druge namjene, uz proizvodnju značajnih količina električne energije.

Gdje je smjestiti?

O mogućim lokacijama zasad nitko ne želi špekulirati, no Feketić je u Zagrebu naglasila kako će se pri odabiru gradova u kojima će se energane graditi uzimati u obzir lokacija i blizina centara za gospodarenje otpadom. Rijeka je u ovom času najbliža izgradnji, budući su centri za gospodarenje otpadom Marišćina i Kaštijun već dulje vremena u pogonu i proizvode gorivo iz otpada, koje se sada, uz plaćanje skupih naknada, većinom spaljuje u slovenskim energanama, a u radu je i CGO Babina Gora.

Stručnjaci s kojima smo razgovarali o ovoj vrsti pogona ističu i kako će pri odabiru lokacije ključni faktori, ako do realizacije dođe, biti povezanost s elektroenergetskom mrežom te blizina korisnika sustava centralnog grijanja pa kao jednu od mogućih lokacija spominju i prostor ugašene Inine rafinerije Mlaka, iako je o tome teško govoriti budući da je riječ o prostoru u vlasništvu nacionalne naftne kompanije, a ne Grada Rijeke.

Feketić je u Zagrebu poručila kako energane predstavljaju nastavak razvoja centara za gospodarenje otpadom, omogućavaju zbrinjavanje svog ostatnog otpada koji se ne može reciklirati, dodajući da je, kada je riječ o financiranju gradnje, Modernizacijski fond EU-a i dalje jedan od najboljih izvora financiranja. Inače, sredstva iz tog fonda su dostupna do kraja 2030. godine, nakon čega ostaju krediti te javno-privatno partnerstvo i inovacijski fondovi pa će se odluke vjerojatno morati donositi untar narednih godinu do dvije, a stručnjaci procjenjuju da bi za realizaciju energane na gorivo iz otpada bilo potrebno najmanje četiri do pet godina.

Marišćina / NL arhiva