Građani su općenito iscrpljeni inflacijom, cijene hrane i dalje rastu, iako za to više nema razloga, preživjeli smo i efekt eura koji je dodatno sve zamutio, i u cijelom tom kaosu sada se, pred ljeto, u mjestima uz more mogu očekivati i nova, dodatna poskupljenja.

Dolazi naime do svojevrsnog raslojavanja cijena gdje građani, potrošači, koji žive u turističkim mjestima, već tradicionalno lošije prolaze budući da trgovački lanci u sezoni tamo obično dodatno povećaju cijene jer se oslanjaju na turističku potražnju. Tako se dogodi da isti lanac u svojoj trgovini uz more u jeku sezone ponudi cijene i do 30 posto više nego negdje na kontinentu jer velika inozemna potražnja koja se privremeno u ljetnim mjesecima slije u turistička mjesta sve proguta.

Strancima koji dolaze možda nije teško izdvojiti više, iako i to već treba staviti pod znak pitanja, no lokalno stanovništvo pati, pa tko može, sjedne u auto i vozi se po nekoliko desetaka kilometara na kontinent u potrazi za nižim cijenama. No, oni koji to ne mogu, iz raznih razloga, ili pak procijene da im se ne isplati, pristaju na praksu »ljetnih cijena«.

Da su te ljetne cijene u dijelu dućana već istaknute, svjedoče naši čitatelji koji su poslali i slike istih artikala u trgovini jednog trgovačkog lanca na Kukuljanovu i u Malinskoj na Krku, s očitom razlikom u cijeni koja se kreće i do euro i pol, ovisno o proizvodu. S obzirom na to da je još uvijek predsezona, pitaju se što će tek biti u jeku sezone, te dokle će dotad cijene »dobaciti«.

Pa su tako slikali konzerve tune 4 puta 80 grama koje na Kukuljanovu stoje 6,37 eura, ili 47,99 kuna, dok im je cijena u Malinskoj veća od 57 kuna, znači desetak kuna, ili do euro i pol razlike. Coca Cola od dvije litre je na Kukuljanovu 2,15 eura, ili 16,20 kuna, a u trgovini u Malinskoj 2,39 eura, ili 18,01 kunu. Čajna pašteta od sto grama je na Kukuljanovu 1,36 eura ili 10,25 kuna, a u Malinskoj jetrena od 100 grama 1,49 eura, ili 11,23 kune. Cijene su različite i kod raznih sireva, pića itd.

NL arhiva

Nije rijetkost

No, takva praksa nije od jučer. Štoviše, većinska je to praksa dijela trgovaca kod nas koji ljeti koriste priliku da tamo gdje mogu – a to je tamo gdje se uslijed priljeva turista potražnja poveća – više zarade. O domicilnom stanovništvu malo tko razmišlja. Neslužbeno će trgovci reći da je riječ o tržišnoj slobodi, tamo gdje je potražnja veća – rastu i cijene, što je po njima posve legitimno i normalno. Činjenica je, uistinu, da nitko na to ne reagira, pa građanima preostaje uvijek isto, da uspoređuju, traže i kupuju gdje je jeftinije, što već pomalo zvuči kao ironija, no očito druge nema.

Činjenica da smo turistička zemlja, s velikim udjelom usluga, poticajno djeluje na inflaciju, pri čemu domaći potrošač »konkurira« inozemnom, i to ne samo kada je u pitanju roba široke potrošnje, nego i cijene trajnih dobara, nekretnina, pa su se zato kod nas cijene nekretnina uvelike i odlijepile od onoga što bi bilo priuštivo hrvatskom građaninu s prosječnom plaćom. Kada su u pitanju maloprodajne cijene, država se tu pokušala boriti s vjetrenjačama kada su mnogi u jeku inflacije, dok je paralelno uvođen euro, pokušali loviti u mutnom, no ide sezona i neki poslodavci već otvoreno govore o tome da je šteta propustiti da se cijene podignu jer se tako diže i zarada od poreza i odlazi u državnu blagajnu. No, pojedinac, potrošač, je na gubitku. Mnogi upozoravaju da su čak i strancima cijene koje nabija dio sektora previsoke jer i oni sve više uspoređuju, gledaju i biraju – tržište. Ako procijene da smo preskupi, otići će ljetovati negdje drugdje. Situaciju s različitim cijenama uz more i na otocima, te već u zaleđu Rijeke, komentirao je predsjednik udruge Potrošački centar iz Rijeke Marko Paripović. On kaže da je to legalna pljačka.

Ovce za šišanje

– Radi se o pohlepi trgovaca, svi od toga profitiraju osim potrošača jer oni sve to plaćaju. Institucije ne rade svoj posao, tržište nije uređeno i ostaje nam jedino bojkot, ali vidjeli ste da bojkoti kod nas baš i ne djeluju jer je ljudima nezgodno, nemaju vremena ili su lijeni i ne žele stati tome na kraj, pa jednostavno plaćaju cijenu koju trgovac nametne. Pogledajte što Talijani sad rade. Oni od 22. ovog mjeseca 15 dana neće kupovati tjesteninu, a tamo je vlada probala čak i više napraviti da obuzda inflaciju i smiri rast cijena, ali ipak ne dovoljno. Njihova krovna udruga za zaštitu potrošača stoga je pozvala, napravila bojkot tjestenine i ljudi je jednostavno neće kupovati 15 dana. To možemo i mi, no naše je tržište manje uređeno, ljudi pasivniji. Pritom najgore prolaze oni koji kupuju, odnosno prinuđeni su kupovati najjeftinije, jer je tu najveća razlika između cijene i kvalitete: kvaliteta bude nikakva, a cijena puno viša nego što bi trebala biti, ali opet niža od nekih kvalitetnijih proizvoda i privuče potrošače.

Različite cijene u različitim dućanima istog trgovačkog lanca nisu ništa novo, to je već uobičajena praksa. Imali ste prije dvije godine i jednu iznimku gdje je jedan lanac, konkretno jedan trgovački lanac na tome je pokušao graditi i reklamnu kampanju da ima iste cijene svuda u državi, no više to ni oni ne rade jer su shvatili da gube veći dio kolača i želja za zaradom je prevladala. Svi gledaju da dignu koliko mogu, a na ovom neuređenom tržištu prolazi svašta, potrošači su ovce za šišanje, ističe Paripović. Kaže da treba raditi na informiranosti i svijesti potrošača da oni biraju. Ali, što da ljudi rade u ovim slučajevima, da svaki put voze po 30 kilometara po jeftiniji proizvod, pitamo. »Kada jednom nađu proizvod po nižoj cijeni, neka ga kupe u većoj količini, umjesto da povećavaju potražnju u trgovini u kojoj je skuplji«, rezonira Paripović.