Predstavnik američke vojske predaje odlikovanje veteranu 2. sv. rata i američkom marincu s Iwo Jime Josipu Kršulu
Žarko Jeličić govori da je Josip Kršul, njegov ujak, dobroga zdravlja i da ne pije nikakve lijekove. Sluh mu je nešto slabiji, ali dobro vidi i čita novine, knjige. Popije svaki dan čaj, kavu, čašu vina, ponekad ujutro i rakiju, a jede isto što i ostali ukućani
povezane vijesti
SELCE - Selčanin Josip Kršul danas slavi 109. rođendan, i to u istoj kući u kojoj je rođen 10. prosinca 1911. godine! Kršul je zaista živuća legenda, ili, još slikovitije rečeno, neispisani ali itekako proživljeni roman! Nakon školovanja u Selcu i Crikvenici Josip je u Beogradu izučio za električara, a tečaj za radiotelegrafista završio je u Šibeniku. Oskudica i siromaštvo toga vremena u kojoj su živjeli Josipov otac Jakov i njegov stariji brat, očev imenjak, također Jakov, nagnalo ga je na pomisao da nekamo mora otići.
Pacifička bojišnica
Nedugo nakon toga što je izučio za dva posla, ukrcava se u Rotterdamu na brod »Zvir« i plovi sve do početka Drugog svjetskog rata. Rat ga zatječe u Galvestonu, u Teksasu, gdje je radio kao perač suđa i konobar. Po uključenju SAD-a u rat odmah se javlja u američku vojsku, te uskoro kao marinac odlazi na pacifičko bojište. Danas Havaji potiču neke posve drugačije asocijacije i slike opuštenosti i bezbrižnog odmora, ali je to za Kršula bilo područje ratnih operacija, a pogotovo uskoro nakon što je sa svojom postrojbom dospio u ratne operacije na legendarnom otoku Iwo Jimi! Ta se bitka vodila od 19. veljače do 26. ožujka 1945. godine i bila je presudna u kasnijoj pobjedi Amerikanaca nad Japancima. Raritetna fotografija podizanja američke zastave na vulkanskoj planini Suribachi objavljena je bezbroj puta širom svijeta u različitim novinama i publikacijama toga vremena, a i godinama kasnije, sve do danas! Borbe su tog proljeća 1945., premda službeno završene u ožujku, potrajale sve do sredine svibnja. U zapadnom Pacifiku, na tom vulkanskom otočju, u borbama za Iwo Jimu poginulo je sedam tisuća vojnika, američkih marinaca. Ranjenih Amerikanaca bilo je 17 tisuća. Predalo se svega tisuću Japanaca, neki čak godinama nakon završetka rata…
Preživio je Kršul sve to i nakon rata vraća se opet u Sjedinjene Američke Države, u Kaliforniju.
Od trenutka kada se bio javio u američku vojsku imao je američko državljanstvo, a regulirao je i hrvatsko. Obojica Josipovih Jakova, otac i stariji brat, otišli su također u svijet, ali u Južnu Ameriku, u Peru, gdje im se gubi svaki trag. Josipov otac Jakov Andro Kršul umro je, navodno, u Limi između 1948. i 1950. godine, a brat Jakov stradao je u potresu dok je radio u tamošnjim rudnicima bakra. Obitelj je tih godina nastojala doznati pojedinosti i gdje su im posmrtni ostaci, ali sve je prošlo bez željenog rezultata.
Američki san
Najviše svojih američkih godina Josip provodi u San Franciscu, i to u Western Unionu, na održavanju telekomunikacijskih uređaja. Oženio se Milicom, Amerikankom našega roda koja je umrla prije četrnaest godina. Nisu imali djece, a on se uskoro, šest godina nakon toga, u poznim godinama i, zaista, u dubokoj starosti vratio u rodno Selce. Josip protekle godine živi u obitelji nećaka Žarka i njegove supruge Željke, a do prije nekoliko godina u toj istoj, njihovoj rodnoj kući, živjela je i Josipova sestra Jelena Jeličić koja je umrla u 102. godini!
»Sava teče po dolini, Kupa šumi po planini! Oh, kako je to krasna zemlja: Hrvatska je sanak moj«, pjesma je što ju u trenucima dobrog raspoloženja ponekad pjeva Josip Kršul.
- To su pjevali u nekadašnjoj pučkoj školi, ovdje, prije sto godina, pojašnjava Josipov nećak Žarko Jeličić.
Marinci žive dugo
Josipa Kršula dobro pamte američki ratni vojni ljetopisi, pa se također zna da je on danas jedan od rijetkih ali, ipak, ne i jedini preživjeli, od nekadašnjih veterana iz Drugog svjetskog rata. Ima ih još, a jedan je i stariji: živ je i taj marinac, kako se još donedavno znalo, i ima 113. godina!
Kršula je posjetilo i američko izaslanstvo na čelu s veleposlanikom SAD-a u Republici Hrvatskoj, Robertom Kohorstom, te mu uručilo posebno priznanje.
Žarko Jeličić govori da je Josip Kršul, njegov ujak, dobroga zdravlja i da ne pije nikakve lijekove. Sluh mu je nešto slabiji, ali dobro vidi i čita novine, knjige. Popije svaki dan čaj, kavu, čašu vina, ponekad ujutro i rakiju, a jede isto što i ostali ukućani, ali u manjim količinama. Najstariji je navijač HNK »Rijeka« a od prošlog rođendana ima i poseban, prigodni dres riječkog prvoligaša!
Kada je lijep dan, Josip, koji je očito počeo svoje godine brojiti ispočetka i živi novu mladost, s nećakom Žarkom rado prođe selačkom rivom. Doduše, u posljednje vrijeme nešto rjeđe, i to ne zbog poodmakle životne dobi, nego zbog - korone.
– Neću joj dati gušta, kao da želi reći vjerojatno najstariji Hrvat, Josip Kršul, Selčanin koji od danas ulazi u 110. godinu života.
