Znanstvenici već desetljećima preispituju jedno od najpoznatijih medicinskih pravila – da je normalna tjelesna temperatura čovjeka 37 stupnjeva Celzija. Novija istraživanja pokazuju da je prosjek danas niži te da su ljudi u posljednjih 150 godina postupno postali “hladniji”.

Još 1860-ih njemački liječnik Carl Wunderlich pokušavao je odgovoriti na pitanje je li vrućica samostalna bolest ili simptom nekog drugog zdravstvenog problema. U vrijeme kada termometri nisu bili uobičajeni medicinski instrument, pokrenuo je opsežno istraživanje koje je trajalo 15 godina.

Prikupio je podatke o temperaturi izmjerenoj ispod pazuha kod 25.000 pacijenata različite dobi i oba spola. Ukupno je zabilježeno više od milijun mjerenja. Na temelju tih podataka izračunao je da prosječna tjelesna temperatura zdravih odraslih osoba iznosi 37 stupnjeva Celzija, dok je vrijednost iznad 38 stupnjeva smatrao pokazateljem vrućice.

Iako su i drugi liječnici došli do sličnog zaključka, Wunderlichovo istraživanje bilo je toliko opsežno da je njegova vrijednost postala svojevrsni univerzalni medicinski standard.

No, novija istraživanja sugeriraju da se prosječna tjelesna temperatura u međuvremenu promijenila.

Prosječna temperatura danas je oko 36,4 stupnja

Liječnica i stručnjakinja za zarazne bolesti Julie Parsonnet sa Sveučilišta Stanford ističe da je Wunderlich svojim istraživanjem utvrdio i niz važnih činjenica o varijacijama tjelesne temperature.

Utvrdio je, među ostalim, da žene u prosjeku imaju nešto višu temperaturu od muškaraca, da se ona smanjuje s godinama te da ovisi o dobu dana.

Međutim, istraživanja pokazuju da su današnji ljudi u prosjeku hladniji nego njihovi preci. Kod američkih muškaraca prosječna tjelesna temperatura niža je za oko 0,59 stupnjeva Celzija u odnosu na muškarce s početka 19. stoljeća.

Prije desetak godina Parsonnet i njezin istraživački tim analizirali su tri velike baze podataka koje su sadržavale mjerenja temperature gotovo 190.000 ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama, prikupljena između 1862. i 2017. godine.

Rezultati su pokazali da je današnja prosječna normalna temperatura odraslih osoba bliža 36,39 stupnjeva Celzija, odnosno 97,5 stupnjeva Fahrenheita, ističe Parsonnet.

Slični rezultati zabilježeni su i u drugim istraživanjima, a trend nije ograničen samo na stanovnike razvijenih zemalja.

Biološki antropolog Adrian Jaeggi sa Sveučilišta u Zürichu proučavao je zajednicu Tsimane, polunomadski domorodački narod koji živi u amazonskoj prašumi. Njihova prosječna tjelesna temperatura početkom 2000-ih iznosila je oko 37 stupnjeva, no do 2018. pala je na približno 36,5 stupnjeva.

Promjena se dogodila nakon dva desetljeća brzih društvenih i gospodarskih promjena.

Bolje zdravlje i životni uvjeti mogli bi biti razlog

Za pad prosječne tjelesne temperature znanstvenici nude nekoliko mogućih objašnjenja. Jedno od njih odnosi se na poboljšanje općeg zdravstvenog stanja stanovništva.

Parsonnet smatra da su ljudi danas u prosjeku zdraviji nego prije 150 godina. U Wunderlichovo vrijeme očekivani životni vijek iznosio je oko 38 godina, dok je danas gotovo dvostruko dulji.

“Ljudi tada nisu živjeli zdravim životom kakav živimo danas. Često su imali brojne zdravstvene probleme – tuberkulozu, lošu dentalnu skrb, dizenteriju, reumatsku groznicu i osteomijelitis”, objašnjava Parsonnet.

Kada se imunološki sustav bori protiv različitih infekcija i bolesti, troši energiju, a time se proizvodi i toplina. Smanjenje učestalosti takvih bolesti moglo bi stoga pridonijeti nižoj prosječnoj tjelesnoj temperaturi.

Sličan proces mogao bi objasniti i promjene zabilježene kod naroda Tsimane. Prema Jaeggiju, cijepljenje i bolji sanitarni uvjeti poboljšali su njihovo zdravlje. Danas su u toj zajednici češći zahodi i nošenje obuće, što je smanjilo broj infekcija ankilostomama, parazitima koji se mogu prenijeti hodanjem bosih nogu po zaraženom tlu.

Na temperaturu bi mogli utjecati i uvjeti u kojima ljudi svakodnevno borave. Klimatizacija je danas dostupna u najmanje 88 posto američkih kućanstava, dok sličan udio britanskih domova ima centralno grijanje.

Zbog toga ljudi velik dio života provode u uvjetima ugodne temperature, u takozvanoj termoneutralnoj zoni, u kojoj tijelo ne mora trošiti dodatnu energiju kako bi održavalo svoju temperaturu.

“Ako ne morate ulagati energiju u održavanje tjelesne temperature, ne proizvodite dodatnu energiju, a time ni toplinu”, objašnjava Parsonnet.

Jesu li stari termometri davali pogrešne rezultate?

Ipak, nisu svi znanstvenici uvjereni da je pad prosječne tjelesne temperature posljedica isključivo promjena u zdravlju i načinu života.

Medicinski povjesničar i stručnjak za zarazne bolesti Philip Mackowiak sa Sveučilišta Maryland smatra da bi dio objašnjenja mogao ležati u samim instrumentima kojima se temperatura mjerila u 19. stoljeću.

Kada je imao priliku osobno pregledati jedan od Wunderlichovih staklenih termometara, primijetio je da je njegova kalibracija bila približno dva stupnja Celzija viša od one na suvremenim termometrima. To bi značilo da su mjerenja tim instrumentom mogla pokazivati temperaturu višu od stvarne.

Mjerenje je u to vrijeme bilo znatno složenije nego danas. Živini termometri bili su dugački približno 30 centimetara i najprije ih je trebalo kalibrirati pomoću poznatih temperaturnih vrijednosti, poput vrelišta vode i tališta leda.

Pacijenti su potom morali mirovati 15 do 20 minuta kako bi termometar zabilježio temperaturu.

Dodatni problem predstavlja činjenica da je Wunderlich temperaturu mjerio ispod pazuha, dok se danas češće koriste oralna mjerenja. Zbog toga rezultate iz različitih razdoblja nije jednostavno izravno uspoređivati.

Parsonnet, međutim, ne smatra da su pogreške u kalibraciji glavno objašnjenje za razliku.

Njezin tim analizirao je podatke o tjelesnoj temperaturi američkih veterana iz Građanskog rata, prikupljene između 1862. i 1930. godine. Utvrdili su da su osobe rođene ranije doista imale višu prosječnu temperaturu od onih rođenih kasnije.

Istraživači su pritom uspoređivali osobe rođene u različitim godinama koje su mjerene u isto vrijeme, kao i osobe rođene iste godine čija su mjerenja provedena u različitim razdobljima. Takav pristup omogućio im je da razdvoje moguće utjecaje instrumenata od utjecaja dobi i godine rođenja.

Dodatnu potvrdu pronašli su u još dvije novije baze podataka s mjerenjima provedenima između 1971. i 2017. godine, u kojima su korišteni termometri za koje se očekuje da imaju sličnu kalibraciju. I u tim je podacima zabilježen pad prosječne tjelesne temperature.

Je li vrijeme da se promijeni medicinski standard?

Dio medicinske struke već je počeo preispitivati tradicionalnu vrijednost od 37 stupnjeva Celzija. Među izvorima koji su prihvatili drukčiji pristup nalaze se i priručnik Harrison’s Principles of Internal Medicine te internetska medicinska baza podataka UpToDate.

Ipak, stručnjaci upozoravaju da se normalna tjelesna temperatura ne bi trebala procjenjivati isključivo na temelju jedne brojke.

“Važno je ne pridavati preveliku važnost takvim pragovima jer oni ne predstavljaju oštre granice. Nitko ne bi tvrdio da je temperatura od 36,99 stupnjeva radikalno drukčija od one od 37,01 stupanj”, upozorava Jaeggi.