Novi Zeland bi se uskoro mogao pridružiti uskom krugu zemalja koje se mogu pohvaliti da su im svi izvori za proizvodnju električne energije obnovljivi. Naime, novozelandska vlada je danas objavila da ulazi u partnerstvo s američkim investicijskim divom BlackRock kako bi dosegla taj cilj.

Projekt uključuje početni paket ulaganja od 1,2 milijarde dolara u solarne i vjetro elektrane, kao i postrojenja na vodik za generiranje električne energije.

Plan novozelandskih vlasti je da do kraja desetljeća njihova električna mreža bude 100 posto napajana iz obnovljivih izvora.

Prva država na svijetu koja svu svoju električnu energiju proizvodila iz obnovljivih izvora bio je Island, sad već poodavne 1998. godine kad još priča o efektu staklenika i klimatskim primjenama nije bila tako urgentna i imala status imperativa. Island je oko dvije trećine potreba namiruje iz hidroelektrana, a ostatak uglavnom iz bogatih termalnih izvora. Danas svi streme k tome da proizvodnjom električne energije što manje opterećuju atmosferu i pokušavaju dohvati ideal nultog karbonskog otiska, no malo kome to zapravo polazi za rukom.

U međuvremenu, taj su cilj postigle još dvije države, Albanija i Paragvaj, ali više kao rezultat spleta okolnosti negoli ekološke osviještenosti. Naime, obje zemlje imaju dovoljna vodno-riječna bogatstva da odavna svoju elektrifikaciju baziraju na hidroelektranama pa zapravo danas svu električnu energiju dobivaju iz njih. Paragvaj je toliko „nakrcan“ hidroelektranama da čak 90 posto svoje električne energije ozvozi.

Na korak do 100 posto, na 96 posto električne energije iz obnovljivih izvora, u Europi je Norveška, koja oduvijek temelji svoju mrežu na hidroelektranama.

I u mnogim drugim stvarima avangardna i atipična  srednjeamerička država Kostarika koja također većinu energije dobiva iz hidro izvora, ostatak iz vjetra, sunca i geotermalnih izvora, samo 1 posto električne energije proizvodi u elektranama na fosilna goriva.

Osim nabrojanih, blizu su i neke afričke države, ali ponovno ne iz ekoloških razloga negoli siromaštva. Recimo, Demokratska republika Kongo gotovo sto posto svoje struje dobiva iz obnovljivih (hidro) izvora, ali je tek devet posto stanovništva uopće priključeno na električnu mrežu. Slično je i u Etiopiji gdje više od polovice ljudi nema pristup električnoj mreži.

I Novi Zeland ima dobru startnu poziciju. Prema podacima iz prošle godine, 56 posto električne energije stiže iz hidroelektrana, preko deset posto iz geotermalnih izvora, od vjetra tek nešto manje i 2 posto iz solarnih panela. Odnosno, Novi Zeland već sad preko 80 posto svije električne energije proizvodi putem obnovljivih izvora.

Tek da spomenemo, u Hrvatskoj je prošle godine od ukupne potrošene električne energije iz hidroelektrana došlo 25 posto, 14 posto iz NE Krško koja se može smatrati „zelenim“ izvorom, deset posto iz energije sunca i vjetra, ali i 23 posto iz „prljavih“ termoelektrana, dok smo krupnih 28 posto uvezli.

Koliko je prelazak na obnovljive izvore energije skup, govori i procjena koliko će Novom Zelandu ukupno trebati novaca da stigne do cilja i da električna energija u njihovoj mreži bude isključivo iz obnovljivih izvora. Konverzija na „zeleno“ tih manje od 20 posto potrebne energije koja sad dobija iz fosilnih izvora koštat će ovu zemlju na drugom kraju svijeta 26 milijardi američkih dolara.