U prostoru OKC-a »Palach« premijerno je izveden esejistički performans »Zolfanelli – skica jedne pobune«, međunarodni autorski projekt umjetničke organizacije Kolektiv Igralke. Režiju potpisuje Filip Povrženić, tekst Eric Moses, a performans su izvele Sendi Bakotić, Ana Marija Brđanović, Anja Sabol i Vanda Velagić. Inspiraciju za ovu, kako kažu »skicu predstave«, pronašle su u jednoj riječkoj povijesnoj epizodi – D’ Annunzijevoj okupaciji Rijeke 1919. – 1920. godine. Bio je to period proklamirane razuzdanosti i slobode, a ta »sloboda« izražavala se u brojnim nezamislivim kombinacijama objavljujući antikomformizam ili pobunu protiv svega što je mogao predstavljati stari režim.

Kako čitamo u katalogu izložbe »Krvavi Božić 1920. – Riječka avantura Gabrielea D’ Annunzija« Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka iz 2010. godine, bilo je to vrijeme slobode izražavanja seksualnosti (uključujući biseksualne i homoseksualne veze), beskrajne zabave bile su začinjene drogama, a neizostavni »modni dodatak«, čak i među ženama, bio je bodež. No, ono što u performansu otkrivaju djevojke nazvane Zolfanelli (u talijanskom zolfanello znači šibica) je to da su se iza nudizma, vegetarijanstva i seksualnih sloboda zapravo krili fašistička ideologija i antislavenski pokret.

Foto: MIRANDA LEGOVIĆ

Između zbilje i fikcije

Dekadentno ozračje D’ Annunzijeva vladanja Rijekom priziva na tlu »Palacha« rasprostrt perzijski sag s nekoliko ukrasnih jastučića, a po podu su razbacani papiri s ispisanim tekstovima prizivajući D’ Annunzija pjesnika, koji je kao vojnik i državnik (Comandante) stvorio paklenu podlogu fašizmu i nacizmu.

Kad smo već kod pakla, naslov predstave »Zolfanelli« priziva i D’Annunzijevu kratku priču »L’origine degli zolfanelli« koja ima veze s mitom o Faustu. Premda se predstava temelji na stvarnim događajima iz 1919. godine, izvedba se odvija između zbilje i fikcije, stvaranja predstave i pobune. Četiri glumice u metateatarskom okruženju, odjevene u crne majice i traperice, uvode publiku u bezvremenski svijet umjetnosti, futurizma, apsurda, ljubavi i revolucije. Njihova izvedba, između ostalog, podsjeća na talijanski futurizam koji je pokušao revolucionarizirati umjetnost i modernizirati društvo.

U katalogu jedne druge izložbe PPMHP-a, »D’ Annunzijeva Mučenica«, pak čitamo o aktivizmu među ženama Rijeke. Mnoge od njih bile su zaposlene u manufakturama i tvornicama, boreći se za svoja radnička prava. Međutim, one tijekom D’Annunzijeve uprave gube svoja radna mjesta…

Foto: MIRANDA LEGOVIĆ

Pobuna i revolucija

Jedna od bitnih tema kojima se u performansu bave Igralke je pitanje pobune i revolucije, pozivajući na »ukidanje zabrane pobune«. Predstava završava D’Annunzijevim odlaskom iz Rijeke, a publika (narod) pozvana je da priloži dobrovoljni prilog (za financiranje revolucije) u kasicu-prasicu na izlasku iz »Palacha«. Riječ je o skici za jednu moguću predstavu, koja će – s obzirom na žensku perspektivu danuncijadi i ostale otvorene teme, nadamo se biti ostvarena u budućnosti.