ŠKVER 2015.

Umjetničko prisvajanje industrijskih hala ove godine zaživjelo u potpunosti

Vana Gović

Foto Petra Mrša

Foto Petra Mrša

Festival je počeo umjetničkim intervencijama petero gostujućih umjetnika u prostorima malološinjskog brodogradilišta, a rezultat su radovi čija se umjetnička misao ne gubi, već raste u skladu sa zatečenim prostorom i koji vješto karakter prostora uspijevaju prevesti u umjetnički jezik



MALI LOŠINJ U Malom Lošinju ovih se dana održava šesto izdanje ŠKVER-a, međunarodnog festivala eksperimentalne i rubne umjetnosti. Festival je počeo umjetničkim intervencijama petero gostujućih umjetnika u prostorima malološinjskog brodogradilišta. I dok se prvih godina umjetničko prisvajanje škverskih hala, dokova i specifičnih ambijenata industrijskog karaktera, odvijalo suzdržano i sa određenom distancom spram djelatnosti koja se u navedenim prostorima još uvijek obavlja, ove je godine ono zaživilo punim plućima.


Veze koje su, kroz vrijeme, građene između umjetnika i djelatnika škvera te postupno prepoznavanje mogućnosti koje prostor sa svojom teškom mehanizacijom nudi, ove su godine u punom smislu riječi sazreli. Rezultat svega su umjetnički radovi integrirani u tkivo brodogradilišta, radovi čija se umjetnička misao ne gubi već raste u skladu sa zatečenim prostorom i koji vješto uspijevaju hiperdimenzioniranost i karakter prostora prevesti u umjetnički jezik.


Njemački umjetnik međunarodne reputacije Boris Hoppek, u suradnji s Dunjom Janković, umjetnicom ali i idejnom začetnicom Škver festivala, interijer brodogradilišta ispunjava tzv. blow up-ovima, prostornim instalacijama impozantnih dimenzija sačinjenih od tankog najlona ispunjenog zrakom. Mekoća i fragilnost materijala, a potom i amorfnost oblika predstavljaju, ne samo vizualnu, već i semantičku suprotnost prostoru teške industrije i metala.


Glazbeni »portret«


Hoppek, inače poznat po problematiziranju bolnih tema urbane svakodnevice (nasilje, rasizam, migracija), na izrazito lirski način propituje suvišnost brodogradnje i njenih djelatnika na otoku zahvaćenom histerijom turizma. Koegzistencija škvera i umjetnosti, ostvarena u radovima Borisa Hoppeka i Dunje Janković, u konačnici sugerira mogućnost pomirenja škvera i samog otoka. Miodrag Gladović, inženjer elektroakustike i multimedijalni umjetnik, no prije svega zaljubljenik u neobične manifestacije zvuka, prezentirao je svoje viđenje – glazbeni »portret« malološinjskog brodogradilišta. Koristeći cisternu za ulje kao rezonantnu kutiju te čeličnu užad kao žice, konstruirao je instrument na kojem je potom i zasvirao. I upravo kroz prepoznavanje škverskog ambijenta kao gradivnog tkiva umjetnosti zvuka, kao materijalne osnove za invenciju i eksperiment, rad Mije Gladovića naglašava presudnu važnost konteksta u stvaranju i prezentaciji suvremene umjetnosti, onog istog konteksta koji muzejima i galerijama danas redovito izmiče.

Vana Gaćina predstavila se interaktivnom instalacijom koja likovnost klasične forme nadograđuje digitalnim i analognim medijem u svrhu njena reproduciranja kroz zvuk i pokret. Čelični brodograđevni lim dužine osam metara ona koristi kao svojevrsno platno za oslikavanje i projekciju animiranih apstraktnih oblika. Posjetitelji, putem mini-kontrolera, manipuliraju animacijom, uslijed čega optički senzori aplicirani na lim reagiraju specifičnom zvučnom slikom. Kroz međuovisnost forme, pokreta i zvuka kao simulacije neodvojivih procesa naše svakodnevice, pa i one škverske, Vana ukazuje na suvremenu izolaciju osjeta te podsjeća na ispunjavajuće iskustvo njihove sinestezije.


Svjetlosni horizont


Fenomenologija osjeta ujedno je područje interesa multimedijalnog umjetnika Davora Sanvincentija. Razmjere svojih umjetničkih intervencija u pejzažu pokazao je još prošle godine postavljanjem mjeseca promjera devet metara na jednu od malološinjskih punti. Magični efekt ponovio je i ovogodišnjim postavljanjem svjetlosnog horizonta na pučinu malološinjske uvale u noći. Svjetlosni top, postavljen na škverskom doku, površinom je mora projicirao svjetlosni snop na suprotnu stranu uvale.


Škver festival iz godine u godinu predstavlja i srodne umjetničke festivale iz Europe i svijeta. Ovog je puta, na malološinjskoj plovnoj dizalici – »Zvonku«, ugostio festival Fame iz talijanskog gradića Grottaglia u pokrajini Puglia. Organizator tog festivala Angelo Milano predstavio je koncept i program festivala te prikazao video radove o gostujućim umjetnicima i njihovim radovima. Pokrenut iz potrebe da u uspavanoj sredini jednog malog grada, posredstvom umjetničkih intervencija i mnogo humora, ponudi drugačiju perspektivu i percepciju života, Fame festival u mnogočemu je sličan festivalu Škver. Prije svega oni dijele viđenje umjetnosti kao spontane i životne aktivnosti neodvojive od egzistencije svakog pojedinca.


Filmovi s LFF-a


Progam festivala obuhvatio je i nesvakidašnji turnir u boćanju koji se održavao između timova sačinjenih od škverana, umjetnika i profesionalnih igrača boća. Promovirajući ideju integracije danas suviše odvojenih životnih sfera, profesija i životnih stilova kroz umjetničko stvaralaštvo ali i druženje, Škver festival podsjeća da otvorenost svakog pojedinca spram novog ne čini samo osnovni princip umjetnosti, već i međuljudskog razumijevanja.


Programske aktivnosti festivala Škver nastavljaju se i ovih dana. Već danas i sutra bit će predstavljeni pobjednički filmovi prošlogodišnjeg filmskog festivala Liburnia, festivala hrvatskog dokumentarnog filma iz Ičića. Projekcije filmova održat će se u ribarskoj lučici Sv. Martin, slično kao što se i Liburnia održava na otvorenom u lučici Ičići, nastavljajući tako festivalsku praksu prezentacije sadržaja u autentičnim otočkim ambijentima.