OPATIJA – Strah od praznog prostora na Liburnia Film Festivalu – ispunjava ga Boris Poljak i nagrađivani film »Horror Vacui«. Strah od neizvjesne budućnosti koja proizvodi osjećaj tjeskobe i usamljenosti – ovom sintagmom mogu se objediniti asocijativno povezani kadrovi vojnih motiva kratkometražnog dokumentarnog filma »Horror Vacui« Borisa Poljaka. Jedan od najistaknutijih hrvatskih eksperimentalnih i dokumentarnih autora prepoznatljivog stila, Boris Poljak, dosad je snimio više od 50 filmova kratkog i dugog metra, a ovaj posljednji mu je donio Veliku nagradu za najbolji film festivala na 32. Danima hrvatskog filma te nagradu za najbolji kratkometražni film na Zagreb Doxu.

Snimanje je trajalo oko pet-šest godina, ako u to uključimo vrijeme pandemije, ali i komplikacije oko dozvola. Naime, Poljak je kao lokacije snimanja odabrao Pariz, Berlin i Moskvu, a sve je počelo u njegovom rodnom gradu.

Dozvola za snimanje

»Taj je film ispao dosta kompliciran. Početak snimanja bio je u Splitu kad sam ugledao i snimio nosač aviona. Tada sam dobio ideju da snimim film, a prva misao mi je bila da snimam u nekim gradovima koji imaju parade«, rekao je Poljak. Međutim, nastali su problemi s Parizom i Moskvom, jer je morao tražiti dozvolu za snimanje dokumentarca. Dozvola mu je bila odbijena, na što je izgubljena godina dana. »Sljedeće godine smo lagali i rekli da radimo za televiziju pa su nam dali dozvolu, svi se smiju kad im to ispričamo«, kaže redatelj kojeg ni pandemija nije spriječila da dovrši film, ali ga je usporila dvije godine. Iako iza sebe ima širok portfelj i brojne nagrade, kaže da je u montaži nesiguran pa ona traje. Srećom, uza sebe uvijek ima montažera Damira Čučića s kojim redovito radi.

S 45 na 24 minute

»Problem nije bio u materijalu, nego u strukturi filma koju smo tražili, odnosno, prvenstveno ja. Tako da smo s verzije od 45 minuta došli do 24 minute. To se događa i to je to neko traženje koje moramo proći, ali u Čučića imam apsolutno povjerenje«, kaže. Očito s razlogom, sudeći po priznanjima koja se nižu. Iako film snažno odjekuje u vremenu kada se Europa bori s ratom, ideja filma nije bio rat u Ukrajini, naglašava Poljak. »Ja jesam primijetio da se događa jedna velika militarizacija, ali nisam predvidio niti sam želio snimiti film o nekom mogućem ratu. Dakle, meni je bila tema militarizacija svijeta i kako se svi naoružavaju. Kada sam snimio taj prvi kadar nosača aviona, onda sam se odlučio na sve ostalo«, rekao je autor.