U Oak Knollu u Sjevernoj Karolini, profesorica šumarstva i ekologije, strastvena i politički angažirana Afroamerikanka Valerie Alston-Holt odgaja sina Xaviera, koji bi na jesen trebao upisati prestižni konzervatorij, pa se samohrana majka suočava s tjeskobom da će »gnijezdo« uskoro ostati prazno.

Unatoč uobičajenim životnim nedaćama, ipak nekako sve ide svojim tijekom, sve dok se u susjedstvo ne doseli obitelj Whitman – iznimno tradicionalna obitelj, bogati, ambiciozni bijelci burne prošlosti.

Zahvaljujući uspješnom lokalnom biznisu, Brad Whitman postaje neka vrsta zvijezde u gradu, zbog čijeg uspjeha okolna flora propada, uključujući i hrast koji je Valerie zasadila u povodu rođenja sina jedinca.

Sažetak je to romana »Dobro susjedstvo« Therese Anne Fowler, autorice poznate po djelima »Z: Roman o Zeldi Fitzgerald« i »Dobro odgojena žena«. Odrasla je na američkom Srednjem zapadu, a 1995. preselila se u Sjevernu Karolinu.

Diplomirala je sociologiju i kulturalnu antropologiju te magistrirala kreativno pisanje na Sveučilištu Sjeverne Karoline. Ovim romanom željela je postaviti »krucijalna društvena, ekološka i rasna pitanja o suvremenom društvu«.

Tema različitosti

– Različitost je vrlo osjetljiva tema, bez obzira govorimo li o drukčijoj boji kože, vjerskoj ili seksualnoj orijentaciji. Slušala sam prijatelje i ljude oko sebe i to je, smatram, najbolji način. Cijelo sam vrijeme u glavi vrtila riječi svih onih koji su mi rekli što im smeta kad bjelački autori pišu o afroameričkoj rasi.

Trudila sam se ne raditi takve pogreške. Kada govorimo o rasnim razlikama, namjerno sam stvorila dva snažna, autentična lika – Valerie, Afroamerikanku, i Xaviera, sina oca bijelca i majke Afroamerikanke.

Za njihov stvaran prikaz morala sam napraviti istraživanje i analizirati afroameričku zajednicu u Americi. U romanu sam pisala o vlastitoj kulturi i nadam se uspješno o kulturi koju nisam doživjela na vlastitoj koži.

Sada kada gledam, Valerie i ja smo vrlo slične. Završile smo fakultete, srednjih smo godina, radimo kao profesorice te smo obične majke. Najbolji, ali i najzahtjevniji posao pisca je zamisliti i prikazati onu drugu stranu, bez obzira na spol, seksualnu orijentaciju, rasu ili nacionalnost. Kada o tome pišemo, moramo pisati na najbolji mogući način.

Nisam htjela biti samo još jedna u nizu spisateljica koje pišu o problemima afroameričke rase, a da krajnji rezultat za njih bude uvredljiv ili nevjerodostojan. Nadam se da nisam ostavila dojam da sam bjelkinja koja je svojim romanom samo dala doprinos afroameričkoj zajednici i koja smatra kako je to dovoljno.

Jedna je novinarka za Boston Globe napisala da »nije posao Afroamerikanaca iskorijeniti rasizam kod bijelaca«. Ta je odgovornost na nama, koji nismo suočeni s tim problemom, nego ga stvaramo.

Kako bih bila sigurna da nisam napisala roman koji bi mogao uvrijediti bilo koga, prije tiskanja pročitali su ga svi oni koji bi se potencijalno mogli uvrijediti. Tek kada su oni bili ponosni kako sam prikazala njihovu zajednicu i njihove probleme, poslala sam rukopis izdavačima.

Rasizam i seksizam

Izjavili ste da je roman »Dobro susjedstvo« vaš odgovor na ono što se u svijetu događa. Na što ste konkretno mislili?

– Roman je moj odgovor na način kako se nosimo sa situacijama i problemima koji su trebali biti riješeni i definirani kroz ljudska i građanska prava, kao i područjem klimatskih promjena koje treba zakonski regulirati.

To su područja u kojima kao društvo ne smijemo nazadovati, nego napredovati. Konkretno tu mislim na priče koje su nas posljednjih nekoliko godina šokirale.

Rasizam i seksizam koji se događaju na najvišim razinama vlasti i moći, lažni vjernici te mentalitet da pobjednik ima pravo gubitniku oduzeti sve jer »cilj opravdava sredstvo«, samo su neke od tema koje mi kao osobi smetaju i to je ono što želim promijeniti.

Ovo su teška vremena za sve one koji cijene napredak i pravdu te se njima vode u svom životu.

Radnja se zbiva u Sjevernoj Karolini. Što vas je nadahnulo za pisanje?

– Priča je nastala zbog jednog hrasta koji se nalazio u mojem dvorištu, a ugrozili su ga građevinski radovi koje su izvodili kod susjeda. To je jedina poveznica između stvarnosti i romana. Oak Knoll nije mjesto u kojem živim, ali ono u romanu predstavlja zajednice Sjeverne Karoline koje prolaze kroz društvene, ekonomske, ekološke i rasne promjene.

Zanimljivo je da sam prije objavljivanja knjige razgovarala s izdavačima i knjižarima koji su pročitali roman i svi su mi rekli istu stvar – da se takve promjene događaju u svim američkim gradovima. To je dokaz da »Dobro susjedstvo« ne oslikava samo jedno mjesto u Americi, nego cijelu državu, ali i cijeli svijet.

Reakcije i komentari

Živite i radite u Sjevernoj Karolini. Je li teže uspjeti izvan književne scene?

– Prije objavljivanja prvog romana nisam znala da autori moraju živjeti u određenom gradu kako bi uspjeli. Čak nisam bila upoznata niti s time da postoji književna scena i sada kada znam za nju, moram priznati da mi je drago da nisam njezin dio.

Zadovoljna sam svojim životom, gradom u kojem živim i ljudima koji me okružuju. Tu se ne moram uklapati i postati dio nečega. Sigurna sam da se u takvim mjestima nikada ne bih uklopila. Moram reći da me veseli činjenica da su upravo moj rad priznali i pohvalili oni autori koji su dio te velike scene, koja na određeni način i diktira svjetske trendove.

Općenito su mi važne sve reakcije i komentari na moj rad. Osim što me čine boljom autoricom, čine me i boljom osobom.

Nakon dva povijesna romana, »Dobro susjedstvo« zbiva se u sadašnjosti. Kakve reakcije čitatelja očekujete?

– Malo je spisatelja koji si mogu »priuštiti« pisanje fikcije i pritom ignorirati trendove koje nameće tržište i cijeli taj financijski aspekt koji to sa sobom nosi. Kada pišem, od same ideje preko realizacije, pa sve do finalne predaje rukopisa, u potpunosti sam predana tome.

Ovoga puta sam osjetila potrebu pisati roman koji je smješten u moderno doba. Mislim da svi oni koji su uživali u mojim prijašnjim romanima, neće ostati razočarani niti ovim naslovom.

Svoje čitatelje ne doživljavam kao da su vjerni isključivo povijesnoj tematici, iako, moram priznati da sam bila spremna i na to da ću objavljivanjem ove knjige izgubiti ljubitelje tog žanra, ali sam znala i da ću sasvim sigurno privući nove čitatelje koji vole romane smještene u sadašnjosti.

U konačnici, smatram da svaki čitatelj zapravo želi pročitati dobar roman, bez obzira na to kada se radnja zbiva, te je upravo to bio, a i nadalje će biti, moj glavni fokus.

Realističan prikaz svakodnevice

Therese Anne Fowler domaćoj se publici predstavlja s »Dobrim susjedstvom«, pričom koja propituje suvremene i aktualne teme kao što su društveni staleži, rase, ekologija, međuljudski odnosi te nudi surov i realističan prikaz svakodnevice.

Fowler je poznata po tome da u svojim romanima likove stavlja u teške i nezamislive situacije, koje proizlaze iz očekivanja društva, ali i njihovih obitelji.

Među njezinim najpoznatijim djelima je roman »Z: Roman o Zeldi Fitzgerald«, koji je dobio i svoju filmsku inačicu. Prijevod »Dobrog susjedstva« na hrvatski potpisuje Petra Mrduljaš, a izdavač je Mozaik knjiga.